OPATIJA  – Ovogodišnji je Liburnia Jazz festival otvoren 1. srpnja nastupom sastava Jazz Ex Tempore koji je priredio nesvakidašnji glazbeni doživljaj – radi se o sekstetu sastavljenom od glazbenika iz raznih krajeva Hrvatske od kojih je svaki sa sobom donio karakter glazbe svojeg podneblja, a ta je glazba predstavljena uživo na takozvanom »silent« koncertu: glazbenici su umjesto na pozornici bili izmiješani s publikom, koja je izvedbe pratila putem bežičnih slušalica, što je doprinijelo posebnom ugođaju.

Prošle jeseni Elvis Stanić je okupio glazbenike u Opatiji, a nedavno su snimili album »criss-CROss« koji su ovom prigodom predstavli javnosti. Marko Ramljak (Dalmacija), Filip Novosel (Slavonija), Maasej Kovačić (Međimurje), Tonči Grabušić, Damjan Grbac i Elvis Stanić kao predstavnici Istre i Kvarnera izvodili su autorske skladbe ili obrade narodnih pjesama iz raznih krajeva Hrvatske, što je ponovno pobudilo pitanje percepcije hrvatske umjetnosti u svijetu. Naime, ovaj je projekt, sa svojim univerzalnim jazz pristupom autohtonom hrvatskom glazbenom blagu, idealan za predstavljanje naše glazbe u svijetu.

U taj koncept prirodno su uklopile članice »Putokaza« koje su se uključile u drugom dijelu projekta – na snimanju CD-a – u izvedbi Stanićeve obrade narodne pjesme »Ivan Klakar«. Osim te, na koncertu su se pridružile i u izvedbama Stanićevih skladbi »Naranča« i »Se jest on« što se pokazalo dobrim potezom i mogućim putokazom za razvoj projekta Jazz Ex Tempore.

Poseban je bio i koncert sastava norveškog saksofonista Mariusa Neseta koji je predstavio svoj novi album »Pinball«. Najavljen kao zvijezda festivala, Neset je ispunio očekivanja, osim što se njegov pristup više naslanja na američku te europsku glazbenu tradiciju u širem smislu, nego na skandinavsku. Iako je puno slušao glazbu Jana Garbareka, čije se ime često spominje uz njegovo, Neset niti u jednom trenutku nije pokazao da je podlegao oponašanju delikatnog zvuka i meditativnog pristupa svojeg uglednog sunarodnjaka; primjerice, veću je bliskost ostvario s pristupom Charlesa Lloyda.

Njegov je zvuk rezultat dugogodišnjih istraživanja, a posebnost je ostvario tako što je uobičajenoj postavi jazz kvarteta pridodao glazbenika koji svira vibrafon, marimbu i udaraljke.

Kao autor ili koautor s bubnjarem sastava Antonom Egerom osmislio je zanimljivu glazbenu koncepciju u kojoj važnu ulogu igraju uporaba raznolikih ritmičkih obrazaca i kolektivan doprinos aranžmanima. Oduševio je svježim i lucidnim idejama koje je razvijao strpljivo, uz primjerenu dinamiku, izmjene nježnosti i romantike, suptilnosti i agresivnosti, pokazavši da mu ne nedostaje maštovitosti i nagovijestivši da od njega možemo očekivati nova glazbena uzbuđenja.