Stižu rock veterani

Slash i Billy Idol u Zagrebu na krilima novih albuma

Marinko Krmpotić

Slash u Zagrebu nastupa 26. lipnja

Slash u Zagrebu nastupa 26. lipnja

Na »Kings & Queens of the Undergroundu« Billy Idol odustao je od punkerske agresivnosti i okrenuo se – iskrenosti. »World on Fire« korak je naprijed u Slashovoj solo karijeri pa će publika u Zagrebu vidjeti gitarista u naponu svoje snage 



Skorašnji koncerti koje će u Zagrebu održati Slash (26. lipnja) i Billy Idol (13. srpnja) bit će prilika ne samo za prisjećanje niza pjesama kojima su ova dva glazbenika dala svoj doprinos rock glazbi, već i za upoznavanje s njihovim najnovijim albumima objavljenim krajem prošle godine. Od ta dva rada iščekivaniji je svakako bio »Kings & Queens of the Underground«, sedmi studijski album Billy Idola, glazbenika koji je postao poznat još u doba punka, kao pjevač grupe Generation X, da bi svjetsku slavu stekao osamdesetih, kada je izgledom, skandaloznim ponašanjem i nizom dobrih rock pjesama (»Rebel Yell«, »Eyes Without A face«, »White Wedding«) postao jedan od vodećih izvođača sveprisutnog MTV-ja. No, već u devedesetim je s loše prihvaćenim albumom »Cyberpunk« (1993.) počela kriza koju nije riješio ni punih 12 godina kasnije objavljeni »Devil’s Playground«, nakon kojeg Idol iznova šuti dugo, gotovo deset godina, točnije sve do »Kings & Queens of the Underground« koji će u Zagrebu i predstaviti u sklopu aktualne turneje. 


  Odustao od punka


Novi Idolov album od svoja je dva neuspješna prethodnika bolji stoga što je nekadašnji zločesti lijepi dečko punka shvatio kako nema smisla na rubu šezdesetih (rođen je 1955. godine, kao Michael Albert Broad) forsirati punkersku agresivnost, već je bolje biti iskren. Zahvaljujući tome dobili smo album na kojem, shodno Idolovim godinama, prevladavaju manje-više uspješna prisjećanja na prošlost, što će itekako znati cijeniti njegova generacija i svi oni koji su voljeli punk te onaj žešći zvuk osamdesetih. 


   – Album je moj život pretočen u riječi i znatan dio pjesama nastao je na temelju moje autobiografske knjige »Dancing With Myself«, rekao je Idol o albumu, a pjesma koja najviše potvrđuje te njegove riječi nedvojbeno je naslovna tema, pomalo pretenciozno zamišljena mini rock opera (počinje zvukom flaute!) u kojoj Idol priča o svojoj glazbenoj karijeri pri čemu podosta nespretno u stihove nastoji smjestiti i nazive svojih naj hitova. Nešto bolju priču o prošlosti nudi »Postcards from the Past«, a najbolja je u okviru te tematike zaista dobra »Ghosts in My Guitar« u kojoj se bez patetike prisjeća pobjeda i poraza. U krug pjesama o prošlosti svakako valja ubrojiti i žestoke »Can’t Break Me Down« i »Whiskey and Pills« u kojoj iskreno progovara o bolnim danima ovisnosti o alkoholu i drogi. Autobiografska je, barem porukom, i »Love and Glory« kojom poručuje kako život želi provesti uživajući u ljubavi i slavi da bi priču utemeljenu na vlastitom životu zaključio s »Nothing to Fear« u kojoj kaže kako se, nakon svega što je proživio ničega ne boji – osim samog sebe! 


  Izgubljena pozicija




Ostale pjesme (»Bitter Pill«, »Save Me Now«, »One Breath Away«, »Eyes Wide Shut«) klasične su ljubavne tematike, a kad je o glazbenom izrazu riječ Idol ostaje vjeran onome po čemu je i postao poznat pa tako žestoku kombinaciju punka, rocka, dobrih solaža Steviea Stevensa i ritam mašina čujemo u većini pjesama (»Can’t Break Me Down« »Whiskey and Pills«, »Postcards from the Past«,»Ghosts in My Guitar»…) dok su nježniji trenuci vezani uz ljubavne pjesme, a naslovna tema je utemeljena na zvuku akustične gitare. Sve u svemu, ova kombinacija ljubavnih i ispovjednih pjesama privukla je pažnju više no prethodna dva albuma (u SAD-u peto mjesto na ljestvici alternativih rock albuma i deveto na ljestvici rock albuma) pa se može reći kako je pričom o vlastitoj prošlosti ispričanoj u okvirima svog prepoznatljivog glazbenog izraza Billy Idol skrenuo na sebe pažnju i vratio dio izgubljenih pozicija. Pokazuje to i činjenica da turneja ide dobro i umjesto planiranog kraja u travnju ove godine donesena je odluka o nizu novih nastupa u okviru kojih ćemo ga vidjeti i na Šalati. 


  Puno rocka, malo bluesa


A deset godina mlađem Slashu (rođen je 23. srpnja 1965. godine kao Saul Hudson) ide još bolje. Njegov treći studijski album »World on Fire« s čak 77 minuta glazbe i 17 pjesama do broj jedan došao je u Švedskoj i Švicarskoj, ali i na ljestvici hard rock albuma Bilboarda, drugi je bio u Australji, Mađarskoj, Irskoj, Njemačkoj i na Billboardovoj ljestvici rock albuma te treći na listi nezavisnih albuma, sedmi je bio u Engleskoj… Sniman u NRG studijima u Los Angelesu i Barbarosa South studijima u Orlandu, ovaj visokoenergetski hard rock album nudi puno rocka i nešto malo bluesa, a da je stvaran i sniman tijekom turneje vezane uz prethodni album, vidljivo je iz činjenice da je velika većina pjesama brza i žestoka pri čemu Slash i prateća ekipa nazvana The Conspirators (pjevač i gitarist Myles Kennedy, bubnjar Brent Fitz i basist Todd Kerns) poštuje ono temeljno hard rock pravilo, što znači da pjesma najčešće počinje čvrstim i upečatljivim rifom nakon kojeg slijedi brzi rock ritam, stadionski refreni i jasno određen zvuk gitarističkih dvoboja upotpunjen solažama kojima Slash potvrđuje tezu kako je nedvojbeno jedan od najboljih i svakako najbržih rock gitarista današnjice. Naravno, svi koji vole ovu vrstu glazbe uživat će u baš svakoj pjesmi albuma, a onima koji nisu toliko bliski čvrstom hard rocku, moglo bi nakon pet-šest pjesama postati i malo dosadno.   


   Od temeljnog hard rock recepta Slash i ekipa rijetko odstupaju. Iznimka je zaista zanimljiva »Bent To Fly« u kojoj uz, za njih neuobičajenu nježnost u zvuku netipičnost pokazuju i u tekstu koji govori o oproštaju mladića od doma i majke i njegovom putu u samostalnost. Vrlo dobra je, također nešto sporija (nikako ne i spora!), »Battleground« u kojoj kroz zvuk blizak Gunsima, ali i primjese herartland rocka, čak i country zvuka, slušamo priču o neobičnostima muško-ženskih odnosa. Gotovo sve ostalo je brzo, brže i još brže, pri čemu je temelj blues rock i ponekad funk, a među zanimljivije svakako spadaju »Automatic Overdrive«, potencijalni koncertni hit o djevojci koja živi sto na sat i ne želi prestati s takvim načinom života, »30 Yeaes To Life« o ubojici osuđenom na 30 godina zatvora, »Benetah the Savage Sun« o nasilju, ratu, pljački, ubijanju sirtomašnih i nemoćnih te »Dirty Girl« s duhovitom pričom o online sexu i čudima web kamera.   

Dodir s »gunsima«


Naravno, mnogi će na novom Slashovom albumu tražiti i naći dosta dodirnih točaka s »gunsima« (uvodni rif »Iris of the Storm« isti je kao i u mega hitu »Sweet Child Of Mine«, »Bent To Fly« također »vuče« na gunse), ali je dojam da je Slash iznova uspio potvrditi svoju samostalnost koja je najuočljivija u jedinom i odličnom instrumentalu »Safari Inn« u kojem Slash pokazuje koliko je dobar kao gitarist. Definitivno »World on Fire« korak je naprijed u Slashovoj solo karijeri pa ćemo, za razliku od Billyja Idola, u Zagrebu vidjeti gitarista u naponu svoje snage. Naravno, svaki posjetitelj nadat će se kako će Slash, ipak, zasvirati i nešto iz nezaboravnih dana kad je kao gitarist Guns ‘n’ Roses stvarao povijest rock glazbe. No, čak ni da ostane samo na pjesmama s »World on Fire« to bi mogla biti dobra hard rock gitaristička zabava.