U Opatiji je u organizaciji glazbenika Elvisa Stanića od 24. do 27. studenoga održan 11. Jazz ex tempore. Dosadašnja izdanja okupljala su glazbenike iz raznih krajeva svijeta, a ove godine Stanić je odlučio predstaviti glazbene raznolikosti hrvatskih regija.

Osim što su održavali glazbene radinice i sudjelovali u razgovorima, sudionici su tijekom četiri dana uvježbavali program koji su predstavili na završnom koncertu u prepunoj Vili Angiolini.

Uz Stanića, koji je svirao električnu i akustičnu gitaru te harmoniku, nastupili su violinist Marko Ramljak, tamburaš Filip Novosel, pijanist Maasej Kovačević, kontrabasist Damjan Grbac i bubnjar Tonči Grabušić, a u drugom dijelu koncerta pridružila im se pjevačica Tamara Obrovac koja je u jednoj izvedbi svirala flautu. Većina ih je ponudila vlastite ili predložila skladbe koje karakteriziraju podneblje iz kojeg dolaze.

Svestrani glazbenici

Kovačević je ponudio vlastite obrade međimurskih narodnih pjesama – »Klinček stoji pod oblokom« i »Vehni, vehni fijolica«; Ramljak vlastite skladbe nadahnute Dalmacijom – »Dalmatian Jig« i »Old Things«; Novosel vlastite skladbe sa snažnim prizvukom slavonske glazbe – »Mista Dance« i »Samba de Eslavonia«, Grbac (Tamara Obrovac ga je pred publikom proglasila istarskim Theloniousom Monkom) vlastitu skladbu blisku tradiciji kvarneskog zaljeva »Maybe Not Fast«, a Obrovac vlastite pjesme ukorijenjene u istarskoj tradiciji – »Nad moren«, »Predi šći moja« i »Touca’La Louna«.

 Od reda sjajni, svestrani glazbenici otvoreni za razne utjecaje i ad hock situacije, s lakoćom su se prilagođavali svakom glazbenom idiomu, a ujedno su u svaku izvedbu injektirali dašak vlastite osobnosti. Iako su ih autori već svirali i imali su predodžbu kako trebaju zvučati, svi su dali doprinos u završnom oblikovanju aranžmana. Osim toga, radilo se o neuobičajenoj postavi glazbala te su djela u izvedbi Jazz ex tempore benda predstavljena u posve novom izdanju.

Doprinos europskom jazzu

Tamara Obrovac istaknula je važnost njegovanja ovakvih projekata ustvrdivši da se radi o doprinosu europskom jazzu. Naime, ovogodišnja inačica projekta Jazz ex tempore izlazi iz okvira jazz glazbe, bavi se univerzalnim promišljanjem glazbene umjetnosti; ponudila je model za suvremeni iskaz hrvatske glazbene tradicije. Budući da se radi o hrvatskoj reprezentaciji s vodećim glazbenicima ovog idioma, reprezentativnim djelima i mudro osmišljenoj provedbi, ovaj projekt je putokaz za djelovanje kreativnih umjetnika koji djeluju s predznakom »hrvatski«, idealan za predstavljanje hrvatske tradicije i umjetnosti u svijetu.

Zato bi bilo nužno da se organiziraju koncerti diljem zemlje i na diskografskom izdanju dokumentira glazba koju smo čuli na ovom koncertu te da se uključe kulturne institucije koje će valorizirati ovaj projekt i uvrstiti ga u prioritete, među one koji pomažu podizanju ugleda zemlje u svijetu. Osim toga, ova Stanićeva zamisao može se nadograđivati uključivanjem novih glazbenih djela članova, ali i samog Stanića, i nastavkom djelovanja ovog sastava, možda pod nazivom »Cro Jazz ex tempore.