Impulse festival

Premoćan Wovenhand eksplodirao u Palachu

Ivana Kocijan

Foto M. GRACIN

Foto M. GRACIN

Preglasno, preintenzivno, preagresivno, ali s druge strane vrlo mistično i katarzično jednoipolsatno ukazanje pred riječkom publikom Wovenhand je zaključio očekivanim bisom

RIJEKA » Vrhunac drugog Impulse Festivala očekivano je bio preksinoćnji koncert američke folk americana grupe Wovenhand. Projekt američkog glazbenika Davida Eugenea Edwardsa, bivšeg frontmena grupe 16 Horsepower, napunio je Palach i zasluženo opravdao titulu headlinera festivala. Audio-vizualna eksplozija u režiji karizmatičnog Edwardsa i njegovog benda započela je točno u 23 sata, nakon što se za zagrijavanje publike pobrinula američka grupa Marriages čija je glazba prožeta eksperimentiranjem između različitih žanrova i stilova te kao takva tvori osjećaj težine i melankolije. Kao i predgrupi, i Wovenhandu je preksinoćnji nastup bio prvo predstavljanje pred riječkom publikom među kojom se našlo i mnogo riječkih glazbenika. Što zbog činjenice da je riječ o jednom od, kažu, najboljih live izvođača američke nezavisne scene, što zbog jedinstvene prilike za uživanjem u aktualnim inozemnim nastupima, zanimanje za Wovenhand bilo je i više nego veliko pa je koncert bio rasprodan još u pretprodaji.   

Na premijernom riječkom koncertu Edwards i njegov bend predstavili su zadnji, hvaljeni sedmi album »Refractory Obdurate«, a osim pjesama s aktualnog materijala, izveli su i nekoliko pjesama iz novijeg razdoblja glazbene karijere. Glazbenik koji svoju glazbu opisuje kao razgovor sa samim sobom i na preksinoćnjem koncertu kao da je nastupao sam za sebe. Gotovo nepomičan, nerazgovjetno je izvikivao stihove svojih pjesama, proizvodeći zajedno s ostatkom benda glazbu koju se nikako ne može nazvati ugodnom ili opuštajućom. Upravo suprotno, kombinacija Edwardsovog prodornog glasa i snažne instrumentalne pozadine stvorila je sirovu, žestoku buku. U, za takve nastupe gotovo preskučenom prostoru, njihov se nastup stoga doimao poput, nekom više a nekom manje ugodnog, napada na osjetila.


   Preglasno, preintenzivno, preagresivno, ali s druge strane vrlo mistično i katarzično jednoipolsatno ukazanje pred riječkom publikom Wovenhand je zaključio očekivanim bisom koji je završio pjesmom »Good Shepherd« s njihovog zadnjeg albuma.