Valentinovo je lijepa podsjetnica da ljubav uvijek mora biti prisutna i da od nje sve počinje. U Rijeci nisam pjevao odavno i interes je ogroman što mene i moju ekipu beskrajno raduje. Cijeli svoj život pjevam o ljubavi i nema boljeg dana od Valentinova da se podsjetimo koliko je ljubav bitna i koliko je nedostaje
RIJEKA U riječkoj Dvorani mladosti na samo Valentinovo, 14. veljače s početkom u 20.30 sati nastupa Petar Grašo, definitivno jedan od najboljih i najpopularnijih pjevača na našoj glazbenoj sceni. Dobar izgled, dobar glas i Grašin dalmatinski šarm kao i činjenica da je jedan od rijetkih domaćih izvođača koji ne koketira s trendovima, već komponira i pjeva čisti pop, daje Graši dignitet koji su mnogi u utrci za brzom i lakom popularnošću dobrano i odavno izgubili.
Velikim novijim hitovima »Srce za vodiča«, »Ne znam za se«, »Moje zlato«, »Uvik isti« i starim dobrim pjesmama »Volim i postojim«, »Nisam više ja sa njom«, »Prosjak ljubavi« i mnogim drugima Grašo će sigurno zabaviti i rasplesati cijelu Dvoranu mladosti.
Sa šesnaest godina napisali ste pjesmu »Boginja« s kojom je Oliver Dragojević osvojio drugo mjesto na Dori« 1995. godine, kao i pjesmu »Vrime Božje« koju je iste godine Oliver stavio na svoj album. Godinu dana kasnije Oliver s vašom pjesmom »Gore si ti« na »Zadarfestu« osvaja prvu nagradu stručnog žirija. Kakav je odnos vas i Olivera? Kako to da vam tada tako mladom, a i kasnije tijekom dvadesetogodišnje karijere slava nikad nije udarila u glavu?
– Oliver je osoba koja je na počecima moje karijere odigrala ključnu ulogu jer me je primjetio kao mladog autora i dao mi ogromno samopouzdanje. On je najveći izvođač kojeg su ovi prostori dali i biti primijećen od takve veličine može biti i bilo je presudno u mom slučaju. Što se slave tiče, nikada nisam imao s time problema. Ja sam se uvijek bavio glazbom, a popularnost je nešto što se događalo zbog glazbe i ja se time nikada nisam opterećivao.
Više neću na festivale
Mnogi pjevači čim postanu poznati bježe od festivala »k’o vrag od tamjana«. Vi naprotiv obožavate nastupati na festivalima stavljajući se svaki put ponovo u rizik da se možda dobro ne plasirate. Zašto?
– Ja sam zapravo s festivalima raskrstio još 2003. godine kada sam nastupio na Splitskom festivalu i osvojio Grand prix za pjesmu »Vera od suvog zlata«. Festivali su tih godina bili mjesto gdje su se okupljali mnogi relevantni pjevači, od Gibe, Olivera pa nadalje. No ja sam tada, sa svojih 27 godina, već imao gotovo sve festivalske nagrade i rekao sam »doviđenja« festivalima. Vratio sam se tek nakon jedanaest godina s pjesmom »Uvik isti« na nagovor Tončija Huljića. Presudila je nostalgija za nekim vremenima koje sam proveo na Splitskom festivalu. Osvojili smo prvu nagradu i dogodine također pobijedili s pjesmom »Moje zlato«. Od tada me više nema na festivalima niti će me biti jer mislim da festivali trebaju biti odskočna daska nekim mladim generacijama.
Na koncertima većinom nemate gostiju. Kažete »publika je moj gost«. Što za vas kao glazbenika znači publika?
– Svakom glazbeniku publika je najvažnija potvrda da ono što radi ima smisla. Mislim da je pomalo neskromno hvaliti se svojom publikom, ali ja volim reći da imam najbolju publiku na svijetu i doista to mislim. Na mojoj Facebook stranici mogu se vidjeti momenti s koncerata gdje nekoliko tisuća ljudi pjeva dva sata sa mnom. To je neopisiv osjećaj.
Kao one koji su na vas utjecali na ovaj ili onaj način ili kojima se divite navodite »Beatlese«, Georgea Michaela, Stinga. Tko vas »obara s nogu« od novijih stranih izvođača?
– Odličan je Ed Sheeran. Ima jako dobre melodije i svoj stil. Adele je također posebna. Lijepo je znati da u ovom vremenu površnosti i prenaglašenog seksipila koji napada na svim frontovima i stavlja formu ispred sadržaja, neke najveće svjetske zvijezde ipak bivaju prepoznate zbog talenta.
Otkrijte nam tajnu: kako napisati pjesmu poput pjesme »Trebam nekoga« koja je izdržala test vremena i podjednako i danas kao i u vrijeme kad je nastala privlači publiku svih uzrasta?
– Nema tajne ni recepta. Ja samo pišem i pjevam ono što volim i radim pjesme beskrajno vjerujući u njih.
Eksplozija nostalgije
Kažu da nastupate s jednakim žarom danas kao i na početku karijere. Ne osjećate li već pomalo zamor?
– Ono što se nikada kod mene nije mijenjalo je radost izlaska pred publiku. Brojna putovanja znaju iscrpiti, ali ja doista volim pjevati. Tempo i broj nastupa nisu više isti kao kada sam imao dvadeset godina. Tada ipak pristaješ na stvari koje ti sada izgledaju pomalo nelogično. Nakon svih godina i nebrojeno puno koncerata sada ipak biram svirati tamo gdje me raduje, a Rijeka je svakako grad u kojem jedva čekam nastupiti.
Vaši fanovi su najviše pripadnice ljepšeg spola i to je za svakog pjevača najbolja publika. Možda zato što ne skrivaju i ne kontroliraju svoje emocije kao muškarci?
– Moja publika su sve generacije i to je ono na što sam najviše ponosan. Neki očevi i majke su slušali Grašu i sada ih slušaju njihova djeca, a to je presudno za izvođača. Istina je da u publici ima dosta ženske publike i to je svakako nešto što je lijepo jer žene imaju taj dar da otpuste emocije puno brže i zato su moji koncerti poprilično emotivno nabijeni. S muške strane raduje me da je tako iako se doista nikada nisam furao na nekog macho tipa niti sex simbola.
Pjevate čisti vrlo pjevni pop, poput stranih pjevača. Jeste li ikad pomislili na stranu karijeru kao pjevač ili autor? Pitam to i zbog činjenice da je vaša pjesma »Neka mi ne svane« na izboru najbolje pjesme Eurovizije svih vremena koji je održan povodom 50. obljetnice Eurosonga bila osvojila visoko 7. mjesto…
– Imao sam 1999. godine ponudu od Mela Busha, jednog od najjačih agenata Velike Britanije da dođem u London i snimim album. Otišao sam i nakon sedam dana se vratio jer jednostavno nisam bio spreman ući u nepoznato i zapostaviti svoju glazbenu karijeru na ovim prostorima. Sada bih možda za svoj gušt napravio nešto, no toliko posla imam i ovdje da se sve ipak završi samo na razmišljanju o tome.
Napravili ste bili dulju pauzu u svojoj karijeri. Što vam je davalo sigurnost da će vas publika kad se vratite opet prihvatiti? Jer u međuvremenu su se pojavili neki novi klinci…
– U ništa nisam bio siguran i da sam na takav način razmišljao vjerovatno ni ne bih opet izlazio na pozornicu. Znao sam jedino da imam tri albuma koja su platinasta i zlatna i koja su izašla davno. Znao sam i da postoje ljudi koji su odrastali na mojim pjesmama, ali da li će ti ljudi i njihova djeca pjevati neke moje nove pjesme, to nisam znao, to je očito znala samo moja publika. Nakon što je izašla pjesma »Uvik isti« dogodila se jedna eksplozija nostalgije gdje sam vidio da su ljudi svih dvadeset godina i u vremenima moje pauze nastavili slušati moje pjesme i to je ono što je u svemu najljepše.
Imali ste i duet s Arsenom Dedićem u pjesmi »Sad te se samo rijetko sjetim«. Kakva su vaša sjećanja na Arsena?
– Arsen je veličina kojoj će vrijeme samo multiplicirati djelo i važnost koju je imao u novijoj povijesti. Doista sam ga volio, od njegove osobnosti, cinizma, smisla za humor do njegovog nepresušnog talenta i elana koji je imao do samog kraja. On je nenadomjestiv.
Sastavljate li popis pjesama koje ćete izvesti na nekom koncertu možda prema onome što bi vi htjeli čuti da ste u publici?
– Upravo tako slažem repertoar. Moj koncert je presjek najvećih hitova u mojoj karijeri i to je dva sata čiste zabave i emocija.
Album će malo kasniti
Što publika može očekivati na vašem riječkom koncertu za Valentinovo 14. veljače?
– U nekoliko riječi: bit će to velika bina, puno dobrih glazbenika, klavir, ja i moja publika. Jednom riječju, veliki koncert.
Što vama znači Valentinovo?
– Valentinovo je lijepa podsjetnica da ljubav uvijek mora biti prisutna i da od nje sve počinje. Valentinovo je dan kada se slavi ljubav, ali ostalih 365 dana moramo tu ljubav i živjeti. Kroz riječi, geste i male sitnice.
Čujem da za svoj rođendan 19. ožujka želite počastiti publiku i sebe novim studijskim albumom. U kojem je stadiju realizacije?
– Album će ipak malo kasniti tako da ne mogu odrediti točan datum njegovog izlaska, ali radimo na njemu…
I na kraju: vaša poruka za zaljubljene i za riječku publiku?
– U Rijeci nisam pjevao odavno i interes je ogroman što mene i moju ekipu beskrajno raduje. Cijeli svoj život pjevam o ljubavi i nema boljeg dana od Valentinova da se podsjetimo koliko je ljubav bitna i koliko je nedostaje. Ono što mogu obećati je da će to nama, a nadam se i Riječankama i Riječanima, to biti jedna izuzetno lijepa večer.
