Liburnia jazz festival

Maria Joao u Opatiji: Ignoriram glazbena pravila

Davor Hrvoj

Maria Joao svoj glazbeni jezik obogaćuje raznim stilovima te je razvila osebujan način  improviziranja i vlastiti rječnik kojim interpretira vlastite skladbe, ali i jazz, pop ili rock standarde 



Jedna od najznačajnijih predstavnica portugalske glazbe, Maria Joao Monteiro Grancha će 6. srpnja nastupiti na 13. izdanju Liburnia jazz festivala. Tom prigodom na velikoj će Ljetnoj pozornici predstaviti svoj novi projekt »Ogre«, još jedan dokaz njezine velike kreativnosti. Rođena 1956. u Lisabonu, Maria Joao je poznata po nekonvencionalnom pristupu vokalnoj glazbi i virtuoznim, emotivnim izvedbama. Njezin CD »Cor«, čije je objavljivanje sponzorirao Odbor za istraživanja koji nastoji oživjeti portugalski glazbeni izraz i egzotična zvukovna područja, bio je jedan od reprezentativnih izložaka u portugalskom paviljonu na svjetskoj izložbi Expo ‘98 u Lisabonu. 


  Crni pojas u aikidu


U rodnom Lisabonu pohađala je Hot Jazz School, gdje je počela nastupati kao jazz i blues pjevačica. Osim stjecanja klasičnog obrazovanja, proučavala je djelo slavnih jazz pjevačica poput Billie Holliday, Elle Fitzgerald i Betty Carter, iskustvo je stjecala surađujući s glasovitim glazbenicima: Trilokom Gurtuom, Miroslavom Vitousom, Nilsom Henningom Orsted-Pedersenom i Joeom Zawinulom, a snažno se nadahnjuje i afričkom i brazilskom, te narodnom i popularnom portugalskom glazbom, uključujući fado. 


   »Nadahnjuju me i zvukovi«, kaže Maria Joao. 




   »Treba istraživati, a ne sam sebe stjerati u kut pretvarajući se da sve znaš. Valja biti otvoren prema svemu što se događa jer toliko je dobre glazbe koja se izvodi diljem svijeta«. 


   Vlasnica crnog pojasa u aikidu i učiteljica plivanja, Maria Joao je virtuozna pjevačica s nevjerojatnom sposobnošću transformacije glasa te sa smislom za ritam, melodiju i improvizaciju. 


   »U glazbi najviše volim upravo spontanost u improvizacijama«, kaže.   

Poput dječje igre


»Često tijekom izvedbe poželimo nešto mijenjati, u nju ubaciti drugu melodiju ili drugi ritam i na taj je način modificirati. Ta je sloboda tako dobra«. 


   Otvorena za sve utjecaje, Maria Joao svoj glazbeni jezik obogaćuje raznim stilovima te je razvila osebujan način improviziranja i vlastiti rječnik kojim interpretira vlastite skladbe, ali i jazz, pop ili rock standarde. Njezin je pristup originalan, oslanja se na istraživanje novih glasovnih i glazbenih mogućnosti, a improvizacije, iako su zapravo maštovite i složene, zvuče krajnje jednostavno i prirodno. Na nastupima se potpuno predaje glazbi očitujući iznimnu energiju, a publiku osvaja i pojavnošću i pozitivnim vibracijama koje širi u svim prigodama. »Uvijek sam mnogo mahala rukama, što mi je pomagalo prigodom pjevanja«, rekla je. »Poslije sam počela plesati, luđački plesati, plesati što je moguće više. To je poput svečanosti. Zašto ne? Slutim da bih u izvedbe trebala unijeti više racionalnosti, ali ja radim samo ono što me usrećuje. Osjećam li da se trebam kretati, krećem se, osjećam li da trebam biti mirna, mirna sam. Kod mene sve nastaje organski, nikad nema nakane, nikad nije s predumišljajem. Ignoriram glazbena pravila. Glazba jednostavno dolazi k meni.« 


   Rezultat takvog poimanja glazbe univerzalna je, planetarno razumljiva, čarobna, suvremena umjetnost koja se, iako se radi o iznimno zahtjevnim interpretacijama, doima poput dječje igre.