RIJEKA – U programu Ljeta na Gradini, u predivnom ugođaju Trsatske gradine, nastupio je kvartet riječkog bubnjara i skladatelja Branimira Gazdika. Bilo je to ujedno audio i videosnimanje koncerta za njegov novi album. Izvodili su skladbe s drugog Gazdikova albuma »Link«, ali one su tijekom mnogih dosadašnjih nastupa djelomično izmijenile fizionomiju.

Uostalom, za razliku od snimanja albuma, na kojem se izmjenjivalo dvadesetak glazbenika, ove su snimljene isključivo s istom postavom i to onom s kojom je Quartet u međuvremenu održao niz koncerata. Uz Gazdika, to su tenor i sopran saksofonist Lenard Krečič, klavijaturist Maasej Kovačević i bas gitarist Vedran Ružić. Radi se o četvorici vrhunskih glazbenika koji su se prilagodili njegovim zamislima, a u nekim ih segmentima i unaprijedili.

Maštovit skladatelj

Uostalom, tako je bilo i na snimanju albuma koji donosi isključivo Gazdikove skladbe, ali neke od njih kao koautori uz njega su dorađivali članovi sastava: Maasej Kovačević, Zvjezdan Ružić i Marko Ramljak. Dakle, osim kao sjajan bubnjar koji svira opušteno i kompetentno, Gazdik se predstavio i kao maštovit skladatelj s vizijom. Mnogobrojna publika natiskana oko Quarteta, kao na nekoj privatnoj vrtnoj zabavi na kojoj se prisutni poznaju, a članovi benda sviraju sa srcem i smiješkom, za one koje vole, ali i na visokoj profesionalnoj razini, s uzbudljivim solima, dinamično, uigrano, uvjerljivo.

Naravno da Gazdik u ovom kontekstu može biti uvjerljiv jer svirali su fusion, glazbu s kojom je »na ti«, u kojoj pliva k’o riba u vodi, koja je njegova strast i terapija, koju proučava i izvodi cijeli život. Takvu »sebičnost« može si dopustiti kad djeluje kao vođa sastava, kao u ovoj situaciji, kad je sve po njegovom, a okružen je istomišljenicima i, što je najvažnije, prijateljima, a članovi ovog kvarteta to uistinu jesu.

Divljenje prema Rijeci

U nekoliko emotivnih obraćanja publici Gazdik nije propustio priliku zahvaliti članovima obitelji, prijateljima i suradnicima, te izraziti divljenje prema svojem gradu čije su se osvijetljene vizure lijepo nazirale u vedroj noći. Možemo li zamisliti bolji pogled na Rijeku od onoga s »jazz pozornice« na Trsatskoj gradini?! Bio je to još jedan važan doprinos promociji Rijeke kao gradu koji kulturu vidi kao jedan od najvažnijih simbola i pokretača.

U dodatku oduševljenu su publiku nagradili izvedbom jednog standarda, skladbe »Watermelon Man« pijanista Herbieja Hancocka, što je bio još jedan simbolički pokušaj da ukažu na stil i razdoblje na koje se naslanjaju, dakle jazz pod utjecajem soul, funk i rock glazbe 1960-ih i 1970-ih.