RIJEKA Glazba iz kultnog znanstveno-fantastičnog filma »Gosti iz galaksije« koju je početkom ožujka na vinilu objavila zagrebačko-riječka diskografska kuća Fox & His Friends sutra će biti predstavljena u Art-kinu Croatia i klubu Tunel.

Ovaj iznimno važan glazbeni soundtrack za istoimeni klasik domaćeg filma oskarovca Dušana Vukotića iz 1981. godine potpisuje Tomislav Simović, jedan od najplodnijih domaćih skladatelja primijenjene glazbe. Za ovo vinilno izdanje odabrane su najvažnije glazbene teme iz filma »Gosti iz galaksije«. Istraživanje materijala, prvotnu restauraciju i odabir potpisuju Leri Ahel i Željko Luketić, voditelji i vlasnici izdavačke kuće Fox & His Friends.

Što se priprema za riječku promociju soundtracka?

ŽELJKO: Mi smo riječka i zagrebačka izdavačka kuća i zato za Art-kino Croatiju i Tunel pripremamo poseban program koji u ovakvome obliku neće biti ponovljen u drugim gradovima. Najprije u Art-kinu u 20 sati predstavljamo ploču »Gosti iz galaksije« koja je plod dvogodišnjeg rada i iza koje u potpunosti stojimo pa nam je zato i stalo da publika prepozna taj izgubljeni dragulj hrvatske glazbeno-filmske povijesti. U razgovoru će nam se pridružiti glavna glumica iz istoimenog filma Ksenija Prohaska.

Ploča je posebna po tome što smo u nju uključili dosta različitih sadržaja, od fotografija i predgovora, do postera Ksenije Prohaske koja tumači glavni lik Andre, došljakinje iz svemira. Ksenija će publici otkriti kako je bilo snimati s Dušanom Vukotićem te gdje je danas legendarni kostim koji je rađen po uzoru na »Metropolis« Fritza Langa.

Slijedi besplatna projekcija filma, a nakon toga još malo zabave i službeni after party u Tunelu u kojem tematski sviramo glazbu iz bivše države. Kako je Leri Ahel jedan od najvećih kolekcionara upravo takvih ploča u Rijeci, očekujte i znane i neznane stvari. I samo da napomenem kako je poster Ksenije Prohaske već sada vrlo tražen među kolekcionarima SF-memorabilija što nam je jako drago čuti.

Za ovo vinilno izdanje odabrali ste najvažnije glazbene teme iz filma »Gosti iz galaksije«. Kako ste i gdje pronašli te materijale koje se donedavno smatralo izgubljenima?

LERI: Oduvijek smo cijenili rad jednog od naših najvećih, ali i najmanje znanih kompozitora Tomislava Simovića koji je, između 300 partitura za film, kazalište i radio, najviše poznat kao autor glazbe za kultnog »Profesora Baltazara«, posebno popularne u penalnim ustanovama gdje se redovito pušta zatvorenicima jer je jedna od rijetkih serija koja promiče nenasilje. »Gosti iz galaksije« sasvim su drugačija priča, Simović je cijeli soundtrack sastavio koristeći elektroniku, što je izuzetan iskorak za to vrijeme. Godinama smo ga pokušavali naći, producent ga nije imao i nije se znalo gdje je.

Zahvaljujući pomoći Simovićevih zakonskih nasljednika locirali smo vrpce koje su bile neoznačene, neke i oštećene. Uslijedila je identifikacija, a zatim i korekcije koje su rađene u Cedar studiju u Cambridgeu. Programiranje i redoslijed materijala radili smo sami prateći Simovićeve bilješke iz studija.

Skromni uvjeti

Vi potpisujete istraživanje materijala, prvotnu restauraciju i odabir materijala. Kako je tekao cijeli taj proces?

ŽELJKO: Leri je već kazao kako vrpce nisu bile označene i donekle su slučajno nađene. To je značilo preslušati velik broj tonskih materijala, odvojiti radove za film i one koje je Simović snimao sebi, za svoju kućnu upotrebu.

Kao i mnogi tih godina, magnetofonske vrpce korištene su i za kućno snimanje radijskih programa, posebno za nekoć popularnu emisiju američkog radija »World of Jazz« koju je snimao i pratio, a sada možemo i reći, ona ga je informirala o tome što se događalo u glazbenom svijetu.

Taj analogni medij, iako ga audiofili s pravom cijene kao jedini pravi master snimak, podliježe starenju i propadanju, pa ga je valjalo očistiti i zaštititi od daljnjeg uništavanja, a to čak znači i da mora biti smješten na određenoj temperaturi i vlazi zraka. Uređaji za reprodukciju više se ne proizvode, tako da smo Leri i ja česti posjetitelji eBaya i prodavatelja vintage opreme. Na koncu, krenulo je spajanje materijala prema zapisu filma i bilješkama autora te odabir najkvalitetnijih tema, kao i njihovih izvora.

Neke teme iz filma bile su razasute čak i na pet različitih kolutova vrpci pa smo i taj kriterij zvučne kvalitete uzeli u obzir. I na koncu, finalni odabir bio je strukturiranje ploče, na onaj starinski način koji uključuje A i B stranu i samom tom podjelom već se određuje dinamika slušanja i slaganja tema. Leri i ja proveli smo tjedne kombinirajući najbolji protok materijala kako bi ploča funkcionirala kao cjelina, čak i ako niste vidjeli film.

U čemu je najveća posebnost, i važnost, ovog soundtracka?

LERI: U zimu 1980. godine Tomislav Simović ušao je u Studio MM u Zagrebu gdje je s vrhunskim imenima domaće glazbe, Fredom Došekom, Zlatkom Tanodijem i Igorom Savinom, složio soundtrack prvog ovdašnjeg SF-filma. Snimano je u skromnim uvjetima, na legendarnim Polymoog i Arp sintisajzerima, uz vrlo diskretne dodatke orkestracija. Simović je imao vrlo zanimljiv pristup glazbi. Najprije, bilo kakav šum ili zvuk smatrao je glazbom. Sve je bilo glazba.

Po tome je različit čak i od nekih slavljenijih inozemnih imena jer je to naoko avangardan pristup, no nije rezultirao nekomunikativnim djelom, nego upravo suprotno, melodičnom pratnjom i dopunom radnje filma. Nije to bila samo orkestracija i ambijent kako bi se na prvu moglo pomisliti, nego su neke njegove teme iz filma rađene po svim pravilima lajtmotiva i tako nadograđuju film.

S druge strane, Simović je bio pionir u odnosu prema elektronici; te je godine Miha Kralj izašao sa svojom »Andromedom«, no sve do 1983. nije bilo ozbiljnijih instrumentalnih radova kakve su kasnije radili Igor Savin, Andrej Baša, ali i Laza Ristovski, Kornelije Kovač i Vojislav Kostić… I najzad, taj je rad vrlo svjež i aktualan i danas, posebno je dobro prihvaćen u inozemstvu gdje se čude kako smo ovdje radili tako dobru glazbu.

Procvat vinila

Izdanje je otisnuto je u Njemačkoj, na audiofilskom 180-gramskom vinilu. Gdje će ga se sve moći nabaviti?

ŽELJKO: Namjerno smo inzistirali na ploči, analognom mediju koji opet doživljava svoj procvat. Ne samo zato jer je takav zvuk topliji i bliži ljudskom uhu, nego je i fiziologija slušanja drugačija. Ploča nije digitalni fajl bez okusa, boje, mirisa i bilo kakve taktilnosti, to je objekt koji traži pažnju i njega se sluša u malom ritualu u kojem svu pažnju posvećujete glazbi. Nema premotavanja kao u WinAmpu, niti će vaša kolekcija nastradati ako vam računalo pohara kakav virus.

Ploča je tu da ostane i zato me posebno veseli da se vratila, odnosno, ako mene pitate, nikada nije ni otišla. Samo se malo pritajila. Distribuiramo je preko nizozemskog Clone Recordsa za cijeli svijet, dok će se u Hrvatskoj moći nabaviti ekskluzivno u Rijeci u Dallas Music Shop, a u Zagrebu u Pločniku i Karma Vinilu. Sve ostalo je internet i brojne trgovine, kako bismo došli do svih kutaka naše galaksije jer nam je bitno da ne ponovimo staru grešku prezentacije domaće kulture – da ju držimo zaključanu samo kod nas. Uostalom, ako se u svijetu cijene npr. poljski i češki soundtrackovi, red je onda i da mi pokažemo što imamo.