U potrazi za boljim

Danijela Martinović: Nemojte nikad gušiti glas u sebi, jer tako gušite radost života

Siniša Pavić

Danijela Martinović želi uvijek naučiti više i bolje / Foto Nenad REBERŠAK

Danijela Martinović želi uvijek naučiti više i bolje / Foto Nenad REBERŠAK

Pjevam od svoje 14. godine i kroz sve te godine pjevanja glas je dolazio do svojih transformacija. Zadavala sam sebi, moja je priroda takva da si kao Blanka zadajem i još centimetar, dva, još tri, još pet i u jednom trenutku sam došla do zida koji nisam znala sama riješiti, preskočit'. Malo sam se osjetila dezorijentirano, jer moje kolege nisu baš sklone takvom načinu razmišljanja



Danijela Martinović od pjevanja živi, velika je sljedba onih koji vole njene pjesme, pamti se tu hitova i hitova i reklo bi se da sve o pjevanju zna. No, ona je jedna od onih, u nas rijetkih, koja želi naučiti više i bolje. Taj ju je put doveo i do Orpheusa.


– Pjevam od svoje 14. godine i kroz sve te godine pjevanja glas je dolazio do svojih transformacija. Zadavala sam sebi, moja je priroda takva da si kao Blanka zadajem i još centimetar, dva, još tri, još pet i u jednom trenutku sam došla do zida koji nisam znala sama riješiti, preskočit’. Malo sam se osjetila dezorijentirano, jer moje kolege nisu baš sklone takvom načinu razmišljanja. A onda sam shvatila da, primjerice, Celine Dion ima svoju učiteljicu pjevanja čitav život. To mi je dalo snage da potražim nekoga tko bi mi objasnio zašto se neke stvari, tehničke prirode, s glasom događaju. Kako proširiti volumen, kako proširiti dah, kako produžiti ton… I naletjela sam na Baldu. Nevjerojatno je pritom da mi ga je prepručila moja draga prijateljica Doris Dragović.


Segment duše


Znači, i Doris je bila u potrazi za boljim?




– Zamislite! To me je jako fasciniralo. Ja sam s Doris jako dobra, osim što smo kolegice zaista smo prijateljice. Jednom smo razgovarale o načinu pjevanju, tehnici, i ona mi je rekla: »Imam za tebe fantastičnu osobu!« Dala mi je ime i prezime, a ja sam, čim sam ušla na internetsku stranicu Orpheusa, shvatila da je to – to.


Koja vas je to rečenica kupila?


– Ima puno predivnih citata. Shvatila sam da je pjevanje prezentirano kao segment duše. Danas svi shvaćaju pjevanje kao nešto što se radi da bi se bio popularan. Ovdje je sve potpuno drugačije, izokrenuto.


Jeste li znali što ćete u ovoj školi dobiti? Što vam je Doris rekla, što bi tu moglo biti dobro za vas?


– Doris mi je pokazala dvije, tri vježbe koje su mi se svidjele. Međutim, shvatila sam da to sama neću znati bez da mi netko pokaže kako ih treba raditi. Imala sam prijateljice operne pjevačice, od Marije Bubić koja je sa mnom pjevala »Simpatiju«, do Lidije Horvat Dunjko koja je sa mnom pjevala »Nostalgiju«, nekako sam naučila da to pjevanje mora biti glasno, da je to prezentacija moći, da si dobar pjevač kad otpjevaš glasno. Dođem ovdje i Baldo mi sve sruši kao domino, kao kule od karata.


Ništa glasno, sve tiho, najtiše, da možete vježbati u krevetu da vas partner ne čuje, ili doma kad kućni red traži mir. Kad sam shvatila da je sve to vezano i uz psihologiju…. Već drugi sat sam kroz razgovor toliko bila ganuta od sve te ljepote, od toga da netko pristupa svemu na takva način, da sam se rasplakala. I samo sam Baldu pitala: zašto ja nisam bila spremna ranije doći!? Baldo je postojao već neko vrijeme, ali očito nisam bila spremna na takav način doživjeti ovo iskustvo.


Pjevaš bolje nego ikada!


Koliko sada drugačije pjevate i osjeti li se, čuje li se to?


– Ne znam koliko će to prosječnom slušaču biti čujno, ali stručnjaku hoće. Dobila sam nedavno poruku od svog dragog prijatelja Jacquesa, slušao me i poslao poruku: »Čuja Mala, ne znam što da ti kažem, ali rasturaš, pjevaš bolje nego ikada!«


Danijela Martinović i Baldo Mikulić / Foto Nenad REBERŠAK


Danijela Martinović i Baldo Mikulić / Foto Nenad REBERŠAK



Možda je pravo pitanje koliko ste se promijenili vi?


– Jako puno! Taj trening, ta posvećanost, daju sigurnost. Znate da baratate tehnikom, znate da ćete se moći nositi s puno različitih poteškoća koje se u ovom poslu događaju, od toga da tehnika nije dobra, da se ne čujete najbolje, da je bend preglasan, da niste fizički u najboljoj kondiciji, da je glas pred razbolijevanjem. S dobrom tehnikom znate da to nije problem, a to daje veliku sigurnost na pozornici.


Znači, treba pjevati?!


– Apsolutno treba pjevati. Ali, uvijek i svugdje! Da ne znate ništa, da nemate pojma, da mislite da nemate pojma, treba pjevati. Intuitivno sam, prije Balde, govorila ljudima na mojim koncertima, nemojte obraćati pažnju što će netko misliti o vašem pjevanju, jer to nije vaša stvar. Vi pjevajte, jer jedan od najljepših poklona koje smo dobili je to da čovjek može pjevati. A zbog osude društva, jer nismo u nekim parametrima koji zadovoljavaju mišljenje da je pjevanje dobro, mi ugušimo taj glas u sebi, a s tim i radost života.