Foto Duško Jaramaz / PIXSELL
Moja glazba i umjetnost, moja dualnost i sloboda biti to što jesam su začepili usta mnogima. Moje je da stvaram i da sam svakim danom uspješniji i usmjereniji ka svojim ciljevima. Nemam ja vremena za gluposti i zle ljude. Okružio sam se dobrotom i ljubavlju i to je moj svijet u kome sam sretan. Ja sam se izborio za sve što sam dobio u životu, vrijedno, predano i s puno strpljenja i ljubavi, kaže Božo Vrećo
Božo Vrećo je interpretator, ali i autor sevdalinki koji u svaku svoju izvedbu nastoji utkati cijelog sebe i publici priuštiti istinski emotivni doživljaj. Svojom originalnom pojavom, upečatljivim scenskim nastupom te unikatnim glasom posjetiteljima Trsatske gradine prenijet će 7. kolovoza emocije ljubavi kroz inspirativni sevdah tako da sve posjetitelje koncerta očekuje magična noć opjevana jezikom emocija.
Božo Vrećo je osoba koja uistinu živi sevdah: stvara ga i interpretira na inovativan način i duboko proživljava u svojim izvedbama. I ono što je najvažnije: uspijeva to prenijeti i na publiku pa glazbeni kritičari često kažu kako je njegov koncert na rubu meditativnog iskustva. Androgin izgled, muško-ženska dualnost, jedinstveno a capella izvođenje sevdaha, pisanje sevdalinki, no prije svega predivan glas bogatog izraza, utjecali su na to da Božo Vrećo postane regionalna glazbena zvijezda, sve poznatija i u svijetu.
Specifičnim scenskim nastupom punim strasti i jedinstvenim glasom zaintrigirao je publiku koja je svakim danom sve brojnija. Obrazovan je, elokventan, načitan, duhovit i slobodan. Usudio se biti drugačiji. Usudio se živjeti kako mu se živi. Nikoga ne osuđuje i ne petlja se u tuđe živote, nego živi svoj. Na svoj način. Potpuno slobodno.
Apsolutni sluhist
S koliko godina ste zavoljeli glazbu i zašto? Zašto baš sevdalinke?
– Volim je od malih nogu. Moja majka je slušala radiopostaje koje su puštale sevdah i starogradsku glazbu i dok bi šivala, slušali bi te divne i tužne melankolične zvuke prožete najtananijim glasovima. No tek kasnije, kad sam magistrirao na arheologiji, shvatio sam da je sevdah moja najbitnija životna iskopina i poziv i znao sam nepogrešivo da je to cijeli moj život.
Osim sevdaha volite i jazz, blues i soul što se osjeti i u vašim interpretacijama. To još nitko nije pokušao. Vaš prvi doticaj s tim vrstama glazbe koja baš i nije bosanska?
– Odrastao sam uz Stevieja Wondera i Bobbyja McFerrina i sve je to dakako utjecalo na moj širok glazbeni spektar. Zapravo ja nikad i nisam slušao ništa osim sjajne glazbe, preko jazza, soula, bluesa i gospela. Izvrsni vokali su me fascinirali i sve je to u meni zapravo formiralo moj izričaj i moju autentičnu interpretaciju i formiralo glazbeni pravac kojem jest sevdah na pijedestalu, no svi ti zvukovi se nepogrešivo prožimaju unutar same atmosfere koju sevdah tvori i uživanje je za sva čula biti revolucionaran i u tom pogledu.
Za sevdah je presudan vokal, ako znate opjevati emociju, onda ste sigurno uspjeli i vaša publika onda svaku vašu novu zapisanu i otpjevanu pjesmu prima kao dio sebe i djelić svojih osjećanja i previranja u kojima se dašak nekih neprebolnih ljubavi i boli krije.
Kako ste došli do vlastitog izražaja u sevdahu?
– Puno slušam i danas stare doajene i sve ono što po meni širom svijeta sevdaholiko zvuči, preko sefardskih svadbenih i pogrebnih pjesama do ezana i bizantijskih pojanja, sve me to oblikuje i preusmjerava na moj put, put stvaranja mojih sevdalinki i autentičnog unikatnog pjevanja i sklapanja zvukova i melodija koje mi, kao apsolutnom sluhistu, zvuče u savršenoj simbiozi onako kako ih ja još nesnimljene čujem u mojoj glavi. Vjerujem svom instinktu i šestom čulu i osjećaj me nikad ne vara.
Stvaram glazbu koju ja prvenstveno volim i onda ona bez sumnje i barijera dolazi i do svih onih koji me tako jako osjećaju i u glazbi pronalaze utjehu i nove ljubavi. Nerijetko se ljudi vjenčaju i obećaju s nekom od mojih pjesama i to je divno.
Slikate već dugo, oduvijek. Imate i gotovu izložbu koju još ne želite predstaviti javnosti. Zašto?
– Jer još nije vrijeme za to. Kad bude, bit će. Već imam par galerija širom svijeta koje se interesiraju za izlaganje. Odabrat ću kao i uvijek – srcem!
Imate li ponekad dojam da je vaš život bajka? Biste li voljeli da se snimi igrani film o vama?
– Radije dokumentarac i to je već u pripremi. Moj život je inspirativna priča za sve koji sanjaju i vjeruju da će se njihov san ostvariti.
Dobrota i ljubav
Koji su bili najčešći komentari na početku karijere?
– Mene zapravo od početka prate komentari poput, to je čudesan glas anđela, zvuči kao da je s drugog planeta i slično. Meni je to sve simpatično i naravno da sam zahvalan Bogu na tom i takvom daru. Ta saga o mom lijepom glasu se nastavila i prati me poput anđela čuvara i to me uvijek ozari i nasmiješi.
Odrastali ste s mnogo emocionalnih ožiljaka i neprihvaćanja u provincijskoj sredini, što je sudbina svakog tko je poseban i drukčiji. Život vas tijekom odrastanja nije nimalo mazio. Što biste danas poručili tim ljudima i tim sredinama?
– Moja glazba i umjetnost, moja dualnost i sloboda biti to što jesam su začepili usta mnogima. Moje je da stvaram i da sam svakim danom uspješniji i usmjereniji k svojim ciljevima. Nemam ja vremena za gluposti i zle ljude. Okružio sam se dobrotom i ljubavlju i to je moj svijet u kojem sam sretan. Ja sam se izborio za sve što sam dobio u životu, vrijedno, predano i s puno strpljenja i ljubavi.
Koliko se odnos prema vama promijenio od kada ste postali poznati i priznati?
– Lažne prijatelje i laskavce prozrem na prvu i više ih nemam oko sebe. Uvijek izađem u susret medijima i svemu onom što ih interesira na pravi način o mojoj umjetnosti. Živim poprilično boemski život fokusiran na umjetnost koju živim i imam najdivnije prijatelje s kojima mogu sve podijeliti. Što se više penjete k vrhu, sve više je onih koji vas mrze i onih koji vas vole. To je cijena ovog posla i ja se znam nositi s time.
Jedan dječak iz Bosne je sevdah definirao jednom jedinom rečenicom: »Sevdah, to je kad moj tata pjeva i plače«. Mislim da je pogodio srž…
– Niti jedan moj koncert ne prođe bez mojih suza i suza moje publike. Nekoć su rekli za moje koncerte kako su to koncerti ruža i anđeoskih suza: Lijep komentar do bijesa! Sevdah je ispovijest duše, priznanje ljubavi i otvaranje pandore boli, baš kao što moja pjesma kaže.
Unatoč svemu ostali ste isti, ostali ste svoji, nisu vas pokolebali u vašim životnim odlukama. Kaže narod: što te ne ubije, to te ojača…
– Dobrota i ljubav su postulati vrijednosti, ja se samo toga držim i ne bojim se ničega. Bog mi sve dobro daje, a ljubavlju sam ispunjen do poslednjeg atoma. Moje je samo da stvaram najbolje što mogu i da se ne mijenjam, to sam što sam i volim svu slobodu koju osjećam svakim svojim udahom, jer je to neprocjenjiva blagodat.
Jako vam je bila važna podrška majke. Što je za vas vaša majka?
– Moja Muza, žena kojoj posvećujem sve što napišem i otpjevam. Ona koja me nikad nije mjenjala jer me upravo takvog rodila, govorila bi: ti samo prati svoju istinu i ne slijedi tuđe laži i sve će biti u savršenoj harmoniji.
Početkom mjeseca Croatia Records objavio je vaš peti album »Melek«. Recite nam nešto više o albumu.
– Prezadovoljan sam jer je album zaista poseban. Sjajne kritike je već pobrao, ali najbitnija je kritika moje publike koja ga užurbano kupuje svojim najdražima. Svi su potpuno oduševljeni. Sjajni glazbenici su na albumu i sve su to moji prijatelji i ljudi koji gledaju svijet kroz priznu umjetnosti, jer ne bih ni surađivao s njima da nisu takvi. Među njima su Miroslav Tadić, Eslam el Šari, Mario Batković, Vasil Hadžimanov, Marko Louis, Stefan Milenković, Sudar percussion, Igor Milevski, Luboyna i mnogi drugi. Svi su dali svoj doprinos da album bude čaroban.
Osim toga, album je izdan za prestižni Croatia Records, što mi pričinjava posebnu čast, jer su se sve kockice posložile. Pjesme su toliko emotivne i iskrene, životne, da dobijam neprestano poruke mojih pratitelja kako se pronalaze u njima i kako plaču, jer su ih dotakle do srži moje riječi, pjevanje i spotovi, a to je meni najveća nagrada. Moje srce je srce moje publike, nema veće satisfakcije od toga.
Nepripadanje ničemu
Pjevači koji vas inspiriraju su između ostalih legendarni Himzo Polovina i Nada Mamula.
– Doajeni sevdalinki poput mojih najdražih Himze Polovine i Ksenije Cicvaric, Nade Mamule i Zaima Imamovića su oduvijek moja inspiracija, no novo vrijeme donosi i nove uticaje i promjene i poprilično slobodnije interpretiranje sevdalinki. Sevdalinka je po meni od iskona dualna, sverodna i slobodna da bude što želi biti.
Osim specifičnog unikatnog načina pjevanja krasi vas i specifičan način odijevanja. Nastupe započinjete u elegantnim muškim odijelima, a zatim se presvlačite u raskošnu haljinu. Imate bradu, ali i štikle. Je li to način da se u potpunosti uživite i u muške i u ženske tekstove sevdalinki?
– To je više odraz moje slobode i nepripadanja ničemu što ima bilo kakvu barijeru i ograničenja. I žena sam i muškarac i ponosim se time. Pjevam i u ženskom i u muškom rodu i nesputano uživam u tome. Kada bi svi uživali u tome što rade i živjeli slobodno poput mene, ovaj svijet bi bio oaza sreće.
Koliko vam gode komplimenti i koliko vas obvezuju? New York Times vas je opisao kao čovjeka koji ima glas s drugog planeta.
– Prijaju mi i smatram ih zaslugom za moj dosadašnji konstantni rad. Sve su to prestižni mediji i dakako da imaju važnost i utjecaj na moje dalje stvaranje, poticaj su i satisfakcija.
Što posjetitelji vašeg koncerta na Trsatskoj gradini u Rijeci 7. kolovoza mogu očekivati?
– Čaroliju i ništa manje od toga. Dolazim s puno energije i ljubavnog žara na Trsatsku gradinu i znam da će to biti sinergija svih čula i emocija i da ćemo moja publika i ja biti jedno tu noć.
Koncert Bože Vreće na Trsatskoj gradini, koji se održava u okviru tradicionalne manifestacije Ljeto nas Gradini 7. kolovoza, počinje u 21.30 sati. Ulaz za posjetitelje otvara se u 20.30 sati. Ulaznice za koncert mogu se kupiti u Vintage baru na Trsatskoj gradini, u Dallas Music Shopu, te putem sustava mojekarte.hr po cijeni od 110 kuna u pretprodaji i 130 kuna na dan koncerta za sjedenje, te po cijeni od 80 kuna u pretprodaji, odnosno 100 kuna na dan koncerta za stajanje.
Jedan ste od rijetkih, ako ne i jedini pjevač sevdaha koji ga izvodi a capella, što je najteži oblik interpretacije u bilo kojem žanru. A cappela, tj. pjevanje bez instrumenata se inače većinom kod nas veže uz klape…
– To je prapočetak sevdalinke, njena srž i korijen pa sam se i zaljubio najprije u takvo pojanje. Ostalo je prepoznatljivo da sam jedini pjevač sevdalinki koji širom svijeta ima i koncerte bez ijednog instrumenta pa je to okarakterizirano kao pjevanje slavuja u nekoliko magazina širom svijeta, što mi pričinjava veliko zadovoljstvo.
Zašto je tako malo autora novih sevdalinki, a toliko puno izvođača starih sevdalinki?
– Jer se rijetki usuđuju napisati novu sevdalinku. Postoji razlika izmedju kukolja i žita u svemu, pa i u stvaranju teksta za sevdalinku. S malo riječi treba iskazati svu ljubav i patnju, i dotaknuti srca publike koja žedno čeka da netko odgovori na njene životne sudbine i odagna boli. Sve su to pjesme nade i kao takve imaju posebnu odgovornost, ohrabriti srce da ponovo voli.
Što ste vi dali sevdahu i što je sevdah dao vama?
– Sevdah i ja smo u potpunoj korelaciji. Nekad se našalim pa kažem da je sevdah moj savršeni partner. Dali smo jedno drugom ljubav, slobodu i novi emotivno ispunjeniji život koji zaslužujemo.
Osuvremenili ste sevdah. Koja je budućnost sevdaha?
– Slojevitost u zvuku te mističnost i sakralnost u glasu i novim tekstovima, to su smjernice kako dalje u razvoju. A što se tiče budućnosti sevdaha, prihvaćanje sevdalinke na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine i kombiniranje s drugim žanrovima i glazbenicima širom svijeta. To je jedini put kako da sevdalinka ostane u središtu i bude i ostane posebna jer to zaista i jest.
Kažete da ne pripadate samo jednoj religiji, već svim religijama BiH, da vjerujete u Boga, te da vaše tetovaže predstavljaju spoj istoka i zapada. Jeste li svjesni koliko to nacionalistima i nacionalnim vjerskim zajednicama smeta?
– Moja vjera je Ljubav. Ma kojoj vjeri da pripadate, ako ste pravi vjernik, vi ne smijete kuditi, suditi drugome, olajavati ga i mrziti, pa je tu i suština svega.
