Snimio Roni BRMALJ
Zviždaljke kojima publika daje do znanja tko joj je najdraži drugo su mjesto »napuhale« Damiru Kedži, a na isto to mjesto smjestio ga je i žiri. Radojki Šverko gledalište je namijenilo treće mjesto, dok je žiri »broncu« dodijelio Katji Budimčić
Količina buke koju je u petak uvečer proizvodila publika natisnuta na bakarski Žal ribara, kao i ona usidrena kraj njega potjerala bi sve nekadašnje osvajače ovog prelijepog grada, a kamo ne odredila tko od deset izvođača zaslužuje pobjedu na trećem zaredom Festivalu Bakar i Serenade ili BIS festu. Festival čiji pobjednik postaje onaj kojem se najjače zviždi po svemu je i sam zaslužio najjači zvižduk jer gotovo tri sata programa protekla su, ne u savršenosti, već u takvoj savršenosti da se čovjek upita »ljudi moji, je li to moguće«?
Scenografijom, izborom izvođača, orkestra, pratećih vokala, izborom voditelja, nagradama i inovacijama u pristupu festivalskom izričaju, i još mnoštvom detalja organizatorima – Gradu Bakru i pripadajućoj mu turističkoj zajednici uistinu se treba duboko nakloniti. Čitavom ugođaju »vjetar u leđa« u velikoj mjeri dalo je i gledalište, napunjeno do posljednje stolice, klupice, zidića i barke. I raspjevano, i za navijanje raspoloženo!
Podosta široj javnosti poznatih lica sjedilo je u publici BIS festa. Jedno od njih bilo je i lice nogometne legende Miroslava Ćire Blaževića koji je zajedno s Milanom Rončevićem, predsjednikom Gradskog vijeća Bakra Damiru Kedži uručio drugu nagradu žirija. Mario nije propusti priliku da šjor Ćiri kaže kako je vrlo neobično vidjeti njega da muškarcu daje buket cvijeća, na što je Ćiro vratio – šta bi ti sine sad da mi počnu vikati Ćiro, pederu.
Užarena noć
Već u startu, dok je orkestar predvođen maestrom Vladimirom Babinom svirao taktove »Trsačkih prošijana«, festivalske himne publika je dala do znanja da će dodatno zagrijati ionako pretoplu bakarsku noć. Izlazak, definitivno najsvestranijeg voditelja što ga Hrvatska ima, Marija Lipovšeka, dodatno je užario atmosferu, a kad su se zaredali izvođači, zviždanju nikad kraja.
Cilj trećeg BIS festa bio je prezentirati domaće izvođače u interpretacijama koje im nisu svojstvene. Izvođači su dobili zadaću da odaberu dvije skladbe, jednu čakavsku i jednu dalmatinsku serenadu, a uvjet je bio da jedna od njih bude potpuno suprotnog glazbenog izričaja od njihovog inače svojstvenog stila izvođenja. Slijedeći festivalska pravila publici su se predstavili Radojka Šverko (»Četiri stađuna«, »Vilo moja«), Damir Kedžo (»Ništa nova«, »Upletene besedi«), Antonio Krištofić (»Kad dojdeš, da najdeš«, »Stine«), Leonora Surian (»Tramonto Fiuman«, »Nono«), Katja Budimčić Sabljar (»Nocturno«, »Moja ruža«), Mateo Resman (»Moji koraki«, »Ostala si uvijek ista«), Alen Vitasović (»More dimboko«, »Poete«), Jozefina i Trio Rio (»Hvala ti, mama«, »Konoba«), Gianluca Draguzet (»Kud plovi ovaj brod«, »Neka nan vnuki oproste«), te Mirjana Bobuš u pratnji Zorana Papića (»Mom zavičaju«, »Sunčane fontane«).
Biseva 15
Bakarska publika izvođačima je dodijelila četiri put »bravo« i petnaest »biseva« što su dvije najveće ocjene, a čudnovati stroj zvan »aplauzometar« ili precizni mjerač zviždanja izmjerio je i poredao tri najjača bisa, te došao do zaključka kako se publici najviše svidio Antonio Krištofić u interpretaciji pjesme »Stine«, drugoplasirani »bis« imao je Damir Kedžo s pjesmom »Upletene besedi«, a treći po jačini Radojka Šverko sa skladbom »Vilo moja«.
Žiri u sastavu Bruno Lončarić, voditelj posebnih projekata Novog lista, maestro Ivan Nino Načinović, Ljiljana Vidmar, glavna urednica Kanala RI, te Albert Petrović, šef glazbene redakcije Radio Rijeke prvo mjesto vrijedno dvije tisuće kuna dodijelio je Radojki Šverko za izvedbu pjesme »Četiri stađuna«, Damir Kedžo, viceprvak 3. BIG festa sa skladbom »Ništa nova« nagrađen je s tisuću i pol kuna, a trećeplasirana Katja Budimčić za izvedbu kompozicije »Nocturno« dobila je tisuću kuna.
Svojevrsna uvertira u 3. BIS fest bilo je otvaranje izložbe fotografija bakarskog kroničara Miljenka Šegulje. U prekrasnu crkvicu sv. Margarete smještenu na samom ulazu na Žal ribara Miljenko je izložio petnaestak fotografija sakralnih objekata Bakra i njegovog prstena. Naziv »Pogled z neba« izložba, koja je već na otvaranju polučila veliko zanimanje građana, dobila je zbog načina snimanja. Naime, sve su fotografije snimljene »dronom«, onim malim aviončićem koji sadrži kameru, a fotograf mu »džojstikom« određuje objekt, putanju i kut snimanja.