Prije točno pola stoljeća, uslijed previranja Vijetnamskog rata, rađanja pokreta za građanska prava, jačanja feminizma, prve pojave hippie kulture i brojnih drugih društveno-političkih promjena koje su preplavile svijet, Louis Armstrong snimio je posljednji veliki hit svoje duge karijere, jednostavnu i veselu odu miru i bratstvu »What a Wonderful World«.

Neprijeporni glazbeni revolucionar ranog 20. stoljeća i jedan od najutjecajnijih umjetnika u povijesti jazza, Armstrong (1901.-1971.) je te 1967. bio ponešto marginaliziran, piše Los Angeles Times.

Iz svijeta jazza istisnuli su ga mlađi izvođači bebopa i drugih poslijeratnih glazbenih stilova, a veliki »Satchmo«, »Satch« ili »Pops«, kako su ga zvali, postao je u očima novih generacija neka vrsta staromodnog zaostatka nekog ranijeg, primitivnijeg glazbenog doba.

No, karizmatični se glazbenik te godine ponovno vratio u svoj newyorški studio, 3,5 godine nakon što se njegova verzija broadwayskog mjuzikla »Hello, Dolly!« našla na prvome mjestu Billboardove Hot 100 ljestvice, i snimio pop baladu Boba Thielea i Georgea Davida Weissa koja će postati jedan od najvećih hitova njegove karijere.

Weiss je tvrdio da ju je napisao upravo za Armstronga, no zapravo ju je prvo ponudio Tonyju Bennettu, koji ju je tada odbio – snimio ju je znatno kasnije, pa tek onda Armstrongu, koji je navodno, zbog jednostavnosti skladbe i naivnosti teksta, također u početku bio neodlučan.

Ipak, odlučio ju je snimiti. Singl je objavljen uz slabu početnu reakciju u SAD-u – pjesma se uspjela popeti tek na 116. mjesto Billboard Bubbling Under ljestvice, gdje je provela relativno skromnih pet tjedana, i to djelomice i zbog toga što ABC Records, pod čijom je etiketom objavljena, nije uložio gotovo ništa u njezinu promidžbu.

U Velikoj Britaniji je, međutim, priča bila sasvim drugačija – obožavatelji su poludjeli za »What a Wonderful World«, koji je skočio na broj jedan UK ljestvice singlova i postao najprodavaniji singl u 1968. u toj zemlji, krenuvši uzlaznim putem višedesetljetne popularnosti.

U SAD-u je reizdan 1988. nakon što je 1987. korišten u filmu o Vijetnamskom ratu »Dobro jutro, Vijetname« – taj put dosegnuo je 32. mjesto Billboardove ljestvice singlova u Americi.

Armstrongova je pjesma 1999. uvrštena u Grammy Hall of Fame te je od tada snimljena u interpretacijama brojnih glazbenika, među kojima su i Roy Clark, Nick Cave, Rod Stewart, Sarah Brightman, Ministry, Ziggy Marley, te punk rocker Joey Ramone, pa čak i havajski pjevač i svirač ukulelea Israel Kamakawiwo’ole.

U povodu obilježavanja 50. godišnjice od njezina prvog izdanja, Muzej Louis Armstrong House Museum u Queensu u New Yorku organizirao je izložbu »50 godina pjesme ‘What a Wonderful World’«, koja donosi rijetke fotografije i glazbene zapise koji pričaju priču o snimanju i nastanku legendarne pjesme.