ASC Awards ceremonija je u sličnom formatu kao i Zlatni Globusi, znači svečana večera. Sjedio sam s ljudima iz Netflixa i nekoliko kolega s »Marca Pola« i za našim stolom je atmosfera bila sjajna, sažeo je minimalistički Vanja Černjul dojmove s nedjeljne dodjele godišnjih nagrada Američkog društva snimatelja (ASC), s koje je ovaj put odšetao i s jednim kipićem u rukama. Zagrebačkom snimatelju s američkom adresom i već sad iznimno uspješnom karijerom ispunjenom angažmanima na svjetski popularnim serijama kao što su »Ružna Betty«, »Televizijska posla«, »Sestra Jackie«, »Bored to Death« i »Orange is the New Black«, te nizom kvalitetnih filmova poput »Pizzerija Kamikaze«, »City Island« i »The English Teacher« to je bila već druga nominacija za jednu od najprestižnijih nagrada na svijetu koju direktor fotografije na filmu ili seriji može dobiti. Prvu nominaciju zaslužio je još prije četiri godine u kategoriji »pilot epizode« za seriju »Bored to Death«, a ovaj put je nagradu u jakoj konkurenciji odnio za epizodu »The Fourth Step« u prvoj sezoni rakošne Netflixove povijesne serije »Marco Polo«.

»Kućni« direktor fotografije

Zašto baš ta epizoda, pitamo Černjula koji je kao direktor fotografije potpisan na cijelom nizu epizoda u prvoj i drugoj sezoni.

– Producenti ili studio prijavljuju epizode za koje pretpostavljaju da imaju šanse biti prepoznate, naravno u dogovoru s autorima, pojašnjava snimatelj kojeg smo uhvatili neposredno prije odlaska u Zagreb, gdje često navraća iz SAD-a što iz poslovnih, a što iz privatnih razloga.

Černjula je Netflix, trenutno najmoćniji globalni servis za gledanje filmova i serija na zahtjev koji ujedno sve žešće ulaže i u vlastitu produkciju filmova i serijala, svojedobno već angažirao za njihov veliki hit »Orange is The New Black«. Ponovni angažman na Netflixovom iznimno skupom tv projektu – povijesnom serijalu temeljenom na priči o Marcu Polu od kojeg je 2014. godine skuplja bila samo »Igra prijestolja«, nesumnjivo znači da je rad hrvatskog snimatelja iznimno cijenjen u SAD-u. Znači li to da postaje svojevrsni Netflixov »kućni« direktor fotografije?

– To nikako to ne znači, ali Netflix svake godine razvija zanimljive projekte i nadam se da ću s njima imati još prilike surađivati. Zanimljivo je da je Netflix osnovao odsjek za produkciju igranih filmova, koji će se financirati drugačije od klasičnih holivudskih studija i ovdje očekujem puno projekata vrijednih pažnje. Jedan od njihovih prvih filmova »Beasts of no Nation« ostvario je veliki uspjeh na filmskom festivalu u Veneciji i mislim da je to samo početak. Budućnost ozbiljnog filma za odrasle ljude mogla bi biti u rukama streaming kompanija kao što su Hulu, Amazon, Netflix, a od nedavno i HBO, tvrdi Vanja.

Iskustvo gledanja

Rad na seriji »Marco Polo« bilo je za njega i potpuno drugačije iskustvo jer se, kako tvrdi, radilo o povijesnom spektaklu izvedenom u starom holivudskom stilu.

– Marco Polo je rađen na klasični način u smislu da su svi setovi koje vidite u seriji stvarno izgrađeni, što je danas prava rijetkost. Setovi u seriji »Igra prijestolja«, na primjer, su većinom stvoreni u postprodukciji pomoću kompjuterske grafike. Na takvom snimanju glumci su uglavnom okruženi »green screenom« i ostalom tehnologijom koja pomaže u stvaranju vizualnih efekata. To filmašima omogućava stvaranje svih mogućih svjetova, a vrhunac takvog rada na TV-u možete vidjeti u seriji kao što je »Black Sails«. Međutim, iskustvo gledanja takvog programa se razlikuje po tome što gledatelj instinktivno prepoznaje digitalno okruženje, što ga može izbaciti iz doživljaja. Dobar primjer su Star Wars filmovi. Originalni serijal je rađen s lutkama i maketama, to je bilo vrijeme prije digitalnih vizualnih efekata. Prequel trilogija nastala početkom stoljeća rađena je uz pomoć digitalne tehnologije i mnogi gledatelji nisu imali isto iskustvo uživljavanja u taj fantastični svijet. Najnoviji Star Wars film se pokušao vratiti na klasičan način, sa što manje digitalnih likova, pojašnjava Černjul dodajući da se u slučaju »Marca Pola« željelo seriji dati epski karakter upravo izbjegavanjem digitalnih setova i vizualnih efekata.

– Zbog toga su u Mađarskoj, Slovačkoj i Maleziji izgrađeni masovni setovi kakve se danas rijetko vidi bilo gdje. Mislim da je prošle godine naša kolekcija setova bila najveća na svijetu. Ako tome dodate nevjerojatne kostime koji su šivani od prave svile i materijala koji su prikupljani po čitavom svijetu jasnije vam je koji je to užitak bio pretočiti u fotografiju, reći će Černjul.

Pomicanje granica

Prve dvije sezone serije, prisjeća se on dalje, snimale su se na cijelom nizu atraktivnih lokacija u Italiji, Kazahstanu, Maleziji, Mađarskoj i Slovačkoj.

– Bili smo na puno nevjerojatnih lokacija. Jedna od najljepših, ali i najzahtjevnijih bila je u Slovačkim Tatrama gdje je scenografkinja Lilly Kilvert izgradila čitav jedan Mongolski grad. Ova lokacija je bila na teško pristupačnom terenu, tako da smo noćne scene morali osvjetljavati s vrhova susjedne planine. Teško zamislivo, ali uspjeli smo, priča nam Černjul naglašavajući da je neke od ključnih setova u Maleziji radio Nenad Pečur, međunarodno cijenjeni set dizajner iz Hrvatske s respektabilnom filmografijom.

Kako je američko tržište reagiralo na priču o Marcu Polu naš sugovornik teško može procijeniti jer, kako tvrdi, za razliku od drugih studija Netflix podatke o gledanosti ne objavljuje.

– Vjerujem da je serija prošla dobro kod publike pošto su odlučili investirati velika sredstva u drugu sezonu. Ono što je posebno jest da su 99 posto ansambla azijati i da je Marco Polo jedini lik kojeg igra bijeli glumac, što je sigurno jedini takav projekt u zapadnim medijima. Netflix i na tom planu pomiče granice, smatra Černjul.

Pitamo ga klasično pitanje za kraj – što je dalje na njegovom prilično krcatom poslovnom itinereru?

– Već sam dvije godine na putu pa sad planiram raspakirati kofere, pročitati neku knjigu, pogledati neki film i porazgovarati sa svojim sinom o njegovim idejama za srednju školu. Volio bi da mi sljedeći projekt bude igrani film.