Bez njega se valjda nikad ne bi dogodio ni Novi Hollywood, ali ni čitava jedna generacija najvažnijih američkih sineasta, od Coppole i Demmea do Johna Saylesa, Dennisa Hoppera, Rona Howarda i Jacka Nicholsona. Veliki Roger Corman apsolutni je protagonist ovogodišnjeg festivala u Locarnu. Nedavno je proslavio devedeseti rođendan u savršenoj formi.

Ironičan i pedantan kod svakog postavljenog pitanja, taj agilni djedica kao da se nikad ne umara. Kao kad je na vrhuncu karijere u 15 godina snimio 59 filmova za mitski AIP (American International Pictures). Bili su to pionirski dani američkog nezavisnog filma koji nisu poznavali pomodne termine poput »amerindie« produkcije i sličnih post-Sundance umotvorina.

– Danju sam snimao, a noću montirao. Stalno sam tada sam sebi ponavljao – moraš brzo spavati – rekao je dobro raspoložen na početku razgovora s novinarima. U Locarno je došao u društvu supruge Julie Corman, inače članice festivalskog žirija u programu »Pardi di domani« koji odabire najbolji kratkometražni film, a bez čije potpore AIP praktički ne bi postojao. U produkciji AIP-a snimljeno je više od 200 filmova, od Scorseseove »Boxcar Bethe« pa nadalje. Te iste večeri Filmmaker’s Academy dodijeljelio mu je nagradu »Guest of Honour«.

Panker filma

– Sve je počelo početkom četrdesetih kad je američka vlada presudila protiv velikih holivudskih studija koji su tada imali monopol. A kad više nisu bili ekskluzivni vlasnici filma, imao sam sreću pojaviti se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Tada sam bio diplomirao inženjerstvo na Stanfordu, ali sam se više volio muvati po Foxovim studijima. Moji prvi filmovi prikazivali su se u drive-in kinima. To je valjda najgore mjesto za prikazivanje filmova. Problemi nastanu kad počne padati kiša. A još je gore kad padne magla jer se ništa ne vidi. Ali barem si u autu i ako imaš dobro društvo, može se raditi nešto drugo – kaže duhoviti Corman.

Na naše pitanje da li se smatra pankerom filma, kaže:

– Davne 1957. snimio sam »Rock All Night« jer je rock’n’roll počeo biti jako popularan. Snimili smo ga u 7 do 8 dana s budžetom od 50.000 dolara. U njemu se pojavljuju razni bendovi. Potom se u Americi počela rađati prava pobuna mladih. Bilo je to doba kad sam snimio »The Wild Angels« u kojem mi je asistent bio Peter Bogdanovic, a potom i »The Trip« koji je bio više politički.

Ali s pankom je sve započelo u sedamdesetima s filmom »Rock’n’Roll High School« (Corman je bio njegov producent, op.a.) u kojem se pojavljuju Ramonesi. Ipak, već tada sam se počeo osjećati malo prestar za takvu glazbu, pa sam odluke prepustio mojim mlađim kolegama iz kompanije New World.

Rezač scena Coppola

Corman se prisjeća i prvog susreta s Francisom Fodom Coppolom.

– Napravio sam različite niskobudžetne znan-fan filmove. Rekli su mi da je taj žanr bio jako popularan u SSSR-u. U Moskvi sam susreo neke producente i htio sam neke od tih sovjetskih filmova prikazati u SAD-u, ali to je bilo moguće samo ako se iz njih izbace dijelovi koji su smatrani antiameričkom propagandom. Zato sam zvao UCLA-u i oni su mi poslali njihova najboljeg studenta. Na mojim vratima pojavio se Coppola. Tako je njegov prvi angažman u filmskoj industriji bio rezanje scena. Film se u originalu zvao »Nebo zove«, a u SAD-u je distribuiran kao »Battle Beyond the Sun«.

Coppola mi se kasnije odlučio za to odužiti i dao mi je dvije male uloge, od kojih je jedna bila ona u »Kumu 2«. Potom je dao dva savjeta budućim filmašima: »Nikad nemojte sanjati da ćete napraviti veći film od predloženog budžeta. Organizirajte sve u fazi pretprodukcije i nemojte gubiti vrijeme na setu«.

O novom holivudskom hororu baš i nema lijepih riječi.

– Radio sam filmove u kojima nisam pokazivao čudovišta ili sam ih pokazivao kako bih stimulirao gledateljevu maštu. Danas su čudovišta tehnički savršenija, ali što to vrijedi kad je priča loša.

I tako Corman planira još jednu koproducijsku avanturu. Naslov filma ne može biti više kormanovski – »CobraGator«.