Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 26
Sutra: 11° 11° 26
28. siječnja 2020.
Dragan Rubeša

Prekarijat na ulici: Radnički bunt na groblju industrije

Prekarijat na ulici: Radnički bunt na groblju industrije
Prekarijat na ulici: Radnički bunt na groblju industrije
Autor:
Objavljeno: 29. srpanj 2019. u 12:11 2019-07-29T12:11:11+02:00

Ako mislite da ste građanin svijeta, vi ste građanin od nigdje - kazala je Theresa May na samom početku svog premijerskog mandata. Taj odurni i krajnje uvredljivi »citizen of nowhere«, koji je trebao posramiti sve migrante koji su posljednju slamku spasa potražili u EU edenu, sjajno korespondira s najnovijim filmom latvijskog sineaste Jurisa Kursietisa (šifra: »Oleg«) koji je ovih dana prikazan u Motovunu. Kurseitisova priča o latvijskom mesaru koji se u potrazi za egzistencijom obreo u belgijskom Ghentu, gdje će postati žrtva poljske migranstke mafije, naizgled zvuči poput reciklaže braće Dardenne. 

No autorova slika paneuropskog purgatorija puno je baroknija u mučnini i beznađu, bez obzira na njen farsični prosede. Zato nije ni čudo da je Kurseitisov junak nazvao svoju mačku Brexit. Jer, Olegovo neugodno slijetanje na briselski aerodrom nije ništa u odnosu na turbulencije koje će on doživjeti kao žrtva bešćutnog EU tržišta migrantskog rada, s autorovim referencama na biblijski motiv žrtvenog janjeta.

Sex pistolsi

Poput »Olega« koji pokazuje svijet rada sveden na novo ropstvo, u kojem više nema mjesta za bilo kakav otpor, tako se i u »Tvornici« Olega Bikova koju je također mogla vidjeti motovunska publika, radnički bunt pretvara u razočarenje. »Mi smo idejni borci za pravdu«, kazat će Sijedi koji s drugovima otima direktora ruske tvornice u stečaju, držeći ga kao taoca u njenoj hali. No »revolucija« se ubrzo pretvara u teatar međusobnih optužbi, dok organizator pobune na kraju ostaje usamljen u svojoj borbi. Iako Bikov snima radničku pobunu u maniri punokrvnog akcijskog filma, sa specijalcima i ubačenom misterioznom torbom koja postaje glavni generator suspensea, kad otmičari posumnjaju da se u njoj krije bomba. Jer, film je to koji sondira onu istu eru u kojoj Salvini posjećuje Putina i priča kako bi odustao od eura, valjda zato jer bi radije prešao na rublje. Lenjinovoj braći iz Bikovljeva komada ostalo je tek prljavo rublje otmičareve obitelji.

I dok Kurseitis i Bikov igraju na pesimizam, akteri Lecha Kowalskog još uvijek vjeruju da vrijedi pokazati neposluh. To dokazuje i njegov najnoviji doks »On va tout peter« (»Sve je otišlo kvragu«) prikazan u sklopu ovogodišnjeg kanskog Quinzainea. Kowalski je bio i ostao jedini istinski panker u amerindie zoni. Ne samo zato jer je riječ o autoru znamenitog doksa »D.O.A.« posvećenog Sex Pistolsima, te onog o Johnnyju Thundersu (šifra: »Born to Lose«). Jer, možda su radnici francuske tvornice automobila koji se ukazuju u »On va tout, peter«, jedini trenutno živući Sex Pistolsi na ovom svijetu. No dok je »D.O.A« demonstrirao snagu glazbe kao labuđi pjev, izveden nad otvorenim grobom panka, »On va tout peter« pokazuje da je otpor itekako moguć, pa makar se njegovi akteri doimali poput kamikaze boraca. Zato je Kowalski odgovor na sve one urgentne dokse o žutim prslucima, poput onih s pečatom Alexisa Kralanda i njegove platforme »Street Politics« koja je distribuirala svoje video radove na You Tubeu.

No Kraland nije nikakav izdanak militantnog filma, već je njegov pristup blizak žurnalizmu, iako mu treba određeno vrijeme da promatra slike, svjestan da njihova montaža nije isto što i manipulacija, a još manje »provokacija« u njenom arhaičnom diskursu. S druge strane, Kowalski je izdanak one iste filmske škole koja je iznjedrila autore poput Pedra Pinha (šifra. »Tvornica ničega«) u kojem jedan talijanski režiser raspravlja s prijateljima uz finu papicu hoće li kapitalizam doživjeti kolaps i je li samoupravljanje ispravno rješenje, dok radnik tvornice dizala u stečaju posjećuje oca koji na polici svoje ribarske kolibe još uvijek čuva knjigu o Lenjinu i koji će ga odvesti na skriveno mjesto gdje je zakopao mitraljez, vjerujući da je borba još uvijek moguća.

Vincent i Tusta

Kowalski je spreman na sve, pa i sukobiti se s policijom dok snima nenasilne radničke prosvjede. U fokusu je notorni GM&S kao simbol francuske auto industrije, koji je proizvodio dijelove za Renault, te PSA koji stoji iza Citroena i Peugeota. No produkcija se prebacila u Kinu i neke druge jeftinije zemlje, u kojima se danas proizvode dijelovi za francuske aute. Zvuči poznato, zar ne? Zamijenimo Renault s Uljanikom, a auto dijelove s kineskim i korejskim škverovima. Već na samom početku filma Lecha Kowalskog, radnici zauzimaju tvornicu i prijete da će je dići u zrak (naziv filma referira se na grafiti koji su radnici išarali na ogromnoj cisterni koja samo što nije eksplodirala – »Dignut ćemo je u zrak«). Ali menadžment pokušava smiriti situaciju i intervenirat će na sve moguće načine, uključivši i dolazak predsjednika Macrona koji kaže jednom od prosvjednika da on nije Djed Mraz.
No, jedina državna intervencija koju vidimo u filmu nije Macron, već policijska sila.

Tako jedna od najsugestivnijih scena uključuje radnike koji su legli na cestu da bi blokirali pošiljke, iako će one biti ubrzo dopremljene helikopterom. Zato Kowalskijev doks puno duguje Brizeovu filmu »U ratu« (»En Guerre«), s još jednim Vincentom u ulozi lidera. Sada to nije Vincent Lindon, već Vincent Labrousse. Jer, u vremenima u kojima radnici postaju ranjivi, zbog prekarijata ili nekog drugo razloga, jedini način da im se osigura dignitet je vratiti im zajedništvo, kako bi njime ostvarili određeni cilj. Zato istinski motovunski komad koji združuje pank i radništvo, a koji bi mogao biti al pari s Kowalskim, nije ni »Oleg«, ni »Tvornica«, već »Tusta« Andreja Korovljeva. Jer, to je u isti mah i melankolični komad koji priča o izgubljenim tijelima, ali i heroizmu kolektivne akcije.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
U Rijeku stiže PauzaGO: nova usluga omiljene Pauze