RIJEKA Caroline Waterlow i Nina Krstić, Oscarom nagrađene producentice filma »O. J. : Made in America«, održale su u sklopu History Film Festivala masterclass na temu »Umjetnost stvaranja dokumentarnih filmova u eri lažnih vijesti«. Kako je uvodno kazala Krstić, s propagandom se borimo praktički od rimskog doba, dok je s otkrićem filma ona postala moćan alat.– Pojavom interneta nastali su još veći problemi. Danas imamo puno više izvora informacija i mnogo lakše se dolazi do njih. Živimo u vrijeme kad i američki predsjednik Trump ima objave na Twitteru. Demokratizacija medija dovela je do toga da se velikom brzinom dolazi do informacija i sve mora biti odmah. S time je došlo i do zlouporabe medijskog prostora. Suprotno diktatu brzine, mi smo napravili dokumentarac o O. J. Simpsonu koji traje nešto više od sedam sati. Pitali smo se hoće li ljudi biti dovoljno strpljivi da ga odgledaju i ugodno nas je iznenadilo što su htjeli čuti cijelu priču. Dugačka forma našeg filma opozicija je instant informacijama i odgovor na eru lažnih vijesti i dezinformacija. Radeći taj film promatrali smo stvari iz šire povijesne perspektive – osvrnula se Nina Krstić.
Prešućivane istine
U nastavku izlaganja Krstić je govorila o filmu »99%: The Occupy Wall Street Collaborative Film«, koji prikazuje događaje i demonstracije vezane uz taj pokret. U radu na tom filmu koristili su različite izvore – od televizijskih snimaka do interneta i mobitela. Film prikazuje i snimke koje mainstream mediji nisu prikazali, a u isječku iz filma vidjeli smo kako se policija brutalno obračunava s demonstrantima.
History Film Festival
Caroline Waterlow objasnila je na koje sve načine koriste arhivske materijale u snimanju dokumentaraca temeljenih na povijesnim događajima. Kao jedan od izvora spomenula je amaterske snimke, a s druge strane postoje i filmovi vladinih nacionalnih agencija – koji često veličaju patriotizam i nalaze opravdanje za vojne akcije.– Za razliku od tih vladinih propagandnih filmova, mogu govoriti o iskustvu rada na filmu »Wartorn 1861. – 2010.«, koji govori o problemu PTSP-a u vojsci. Istražujući tu temu shvatili smo da su se vojnici u raznim ratovima tijekom povijesti uvijek suočavali s tim problemom, samo što on nije bio tako imenovan. I u radu na ovom filmu od velike je važnosti bilo istraživanje arhivske građe. Tako smo naišli na dokumentarni film »Let There Be Light« Johna Hustona iz 1946. godine, koji prati grupu ratom traumatiziranih veterana koji prolaze kroz psihijatrijski tretman. Američka vlada nije htjela da se taj film prikazuje, jer se bojala da bi mogao demoralizirati američke vojnike. Bio je bunkeriran više od 30 godina, premda je riječ o filmu iznimno važnom za javno zdravstvo.
Jaka propaganda
Drugi primjer je dokumentarac »Teddy: In His Own Words«, u kojemu donosimo portret američkog senatora Edwarda Moorea (Ted) Kennedyja (1932. – 2009.), brata Johna i Roberta Kennedyja, koji je nakon njihove smrti postao »starješina« obitelji Kennedy. Zanimljivost je ovog filma što se u potpunosti temelji na arhivskom materijalu – kazala je Waterlow. Više o Oscarom nagrađenom filmu »O. J.: Made in America« rekla je Nina Krstić. Film je snimljen iz puno različitih perspektiva, a koristili su izvore od kućnog videa do snimki iz mainstream medija i onih snimljenih iz helikoptera. Tijekom rada na filmu našli su i neke snimke koje su godinama skupljale prašinu na policama. Film traje toliko dugo, jer je trebalo vremena da se priča do kraja ispriča.
Caroline Waterlow zaključila je da se lažnim vijestima i propagandi možemo suprotstaviti jedino istinitim pričama, dok ispod onog što prikazuju mainstream mediji postoji realnost. – Uvijek se moramo vraćati korijenu priče i pitati se tko je, zašto i s kojom svrhom priča? Moramo znati otkud priča dolazi. I danas je propaganda jako prisutna – kazala je Waterlow, još jednom naglasivši važnost očuvanja arhivske građe, vrijednosti istraživačkog rada te stalnog vraćanja povijesnim pričama zbog novih generacija i njihova razumijevanja povijesti. Masterclass je održan u Američkom kutku na Trsatu Gradske knjižnice Rijeka, a Zlatko Meić iz »Miće male« darovao je gošćama HFF-a autohtoni riječki suvenir – kišobrane s motivima Voje Radoičića.
