Pisac Orhan Pamuk i redatelj Grant Gee poziraju
U parelelni program »Giornate degli Autori« uvršten i dokumentarni film Granta Geeja »Nevinost sjećanja« podnaslovljen kao »Muzej Orhana Pamuka i njegov Istanbul«. Film je nastao kao plod susreta pisca i redatelja Granta Geeja u jednom londonskom restoranu
Hrvatski film se i ove godina vraća na Mostru u paralelnu selekciju »Horizonti«, ali u njegov kratkometražni program, s »Belladonnom« Dubravke Turić, pričom o tri žene koje se susreću u čekaonici oftalmološke klinike (liječnica je uvijek izvrsna Lana Barić). Kao što Joshua Oppenheimer i njegov oftalmolog mjere »dijoptriju« diktature, tako i Turić igra na jednu tragediju, iako autoricu više zanima površnost pogleda i predrasude koje on donosi. Vidljivo i nevidljivo. Unutrašnje i vanjsko. To su krelacije koje zanimaju autoricu, pri čemu naziv njena filma aludira na renesansnu biljku čiji se otrov stavljao u oči da bi im se naglasio sjaj i proširila zjenica. Da bi se postigla idealna ljepota, treba izgubiti vid, iako se tek tada događa unutarnja promjena o kojoj priča autoričin minimalistički prosede.
U istom programu prikazan je i kratkis »Dvorišta« u režiji mladog crnogorskog sineaste Ivana Salatića. A »Horizonti« su donijeli i jednu grčko hrvatsku koprodukciju, dugometražni »Interrogation« u režiji Yorgosa Zoisa, bivšeg Anghelopoulosova suradnika, čiji se prosede ponešto odmaknuo od grčkih »weird wave« klišeja i njegovih skandala. Priča je to o postmodernističkoj kazališnoj postavi grčke tragedije čija se izvedba naglo prekida, kad na scenu stupa vojnik, pozivajući publiku da aktivno sudjeluje u predstavi (režiser je naveo da ga je za priču inspirirao upad čečenskih terorista u moskovski teatar). Tada život počinje imitirati umjetnost.
Konkurencija je donijela i dugoočekivani animirani film Charlieja Kaufmana i Dukea Johnsona »Anomalisa«. Priča je to o oženjenom britanskom motivacijskom govorniku (glas mu posuđuje David Thewlis) koji dolazi u Cincinnati održati predavanje, a u tamošnjem se hotelu zaljubljuje u sramežljivu Lisu (Jennifer Jason Leigh) koja je s prijateljicom došla na njegov »event«. Kad mu je Lisa rekla da obožava portugalski iako je prava anomalija da je Brazil jedina zamlja u Južnoj Americi u kojoj se govori tim jezikom, dao joj je nadimak Anomalisa, iako to na japanskom znaci i »božica neba«. Nažalost, ne računajući na junakov san, sve drugo u tom tromom ali dostatno simpatičnom filmu u kojem su figure svedene na robote, bas i nema uvrnuti kaufmanovski pečat. A i robot gejša koju je naš junak kupio za poklon sinu u prodavaonici »igračaka«, misleći da se u njoj prodaju one dječje, mogao je biti puno bolje iskorišten.
Mahnitost
Konkurencija je donijela i degutantnu alegoriju »Abluka« (Mahnitost) turskog sineaste Ermina Alpera ambijentiranu u Istanbulu u neodređeno doba u kojem vladaju kaos i političko nasilje, pri čemu država koristi nove metode u hvatanju terorista, pa se autorov junak koji izlazi na tajnu uvjetnu slobodu pridružuje grupi koja pretražuje baje, kontejnere i deponije ne bi li otkrila dijelove bombe odbačene pri njihovoj kućnoj izradi, dok njegov introvertirani brat istodobno tamani pse lutalice, te se sprijatelji s psom kojeg je netom ranio. Sindrom »Bijeli bog« očito je uzeo maha. No da Turska ipak ne ostane zapamćena na Mostri kao zemlja beznađa, nasilnika i kretena, pokušao se pronaći kakav takav programski balans, pa je u parelelni program »Giornate degli Autori« uvršten i dokumentarni film Granta Geeja »Nevinost sjećanja« podnaslovljen kao »Muzej Orhana Pamuka i njegov Istanbul«.
Projekciji je uz redatelja prisustvovao i slavni turski pisac, objasnivši nam da je njihov zajednički projekt nastao kao plod njihova susreta u jednom londonskom restoranu. Tada je Pamuk rekao Geeju da mu se jako svidio način na koji je u doksu »Patience« pristupio remek-djelu pisca W.G. Sebalda »The Rings of Saturn«, iako je autor poznatiji kao autor glazbenih dokumentaraca – »Joy Division« i »Meeting People is Easy« o bendu Radiohead.
Geejeva »Nevinost sjećanja« melankolično je i krajnje estetizirano ljubavno pismo Istanbulu – čisti »nuzun« – dok autorova kamera gotovo fetišističkom pedanterijom miluje predmete i fotografije izložene u muzeju koji je Pamuk otvorio u staroj istanbulskoj četvrti Cukurzum, a čija postava priziva zagrebački »Muzej prekinutih veza«, samo što se izloženi eksponati referiraju na Pamukov roman »Muzej nevinosti«. Tako je i zaljubljeni Kemal u romamu sakupljao predmete svoje voljene siromašne Fusun, ukradene iz njena stana. Savjet? Upakirati i obavezno poslati na adresu Hrvatsko turskog društva za idući Art-kino Ciklus turskog filma!
