Opatijska Ljetna pozornica

Liburnijski filmski festival: Od Nore do “Nonne” – između života i smrti

Dragan Rubeša

S otvorenja Liburnijskog filmskog festivala na Ljetnoj pozornici u Opatiji / Foto Marin ANIČIĆ

S otvorenja Liburnijskog filmskog festivala na Ljetnoj pozornici u Opatiji / Foto Marin ANIČIĆ

»Nonna«, Riječanina Marija Pućića, impresivna je minijatura o autorovoj noni koja odbija ustati iz kreveta, dok »Život od milijun dolara«, Roberta Tomića Zubera, u prvom planu ima tragičnu sudbinu male Nore Šitum. »Buffet Željezara«, Gorana Devića, prati pak sedam posljednjih dana rada jednog kafića



OPATIJA – Petnaesto izdanje Liburnijskog filmskog festivala otvoreno je sinoć na opatijskoj Ljetnoj pozornici projekcijom filma »Nonna«, riječkog redatelja Marija Pućića.


Impresivna je to minijatura koja se može se promatrati kao instant verzija najnovijeg komada Wanga Binga »Mrs Fang«, iako je potonji snimljen nešto kasnije, osvojivši ovih dana u Locarnu Zlatnog leoparda, plus 90.000 švicarskih franaka koje će podijeliti s producentom.


Poput Bingove akterice oboljele od Alzheimera, koja tijekom čitavog filma leži u krevetu, dok se u sobi odvija non-stop defile njene obitelji, tako i Pućićeva nona odbija ustati iz kreveta. Unuk joj pokušava osigurati bolju skrb, svjestan da dalje ne može živjeti sama. Ali ona povezuje bolnicu s patnjom i želi provesti zadnje dane u vlastitom domu.




No Pućićev komad nije jedini sinoć prikazan čiji prosede priziva minimalističku školu novog kineskog doksa.


Gledatelji na opatijskoj Ljetnoj pozornici / Foto Marin ANIČIĆ


Gledatelji na opatijskoj Ljetnoj pozornici / Foto Marin ANIČIĆ



Spora agonija Siska i njegovi postapokaliptični krajolici već su postali tematski raison d’etre autora koji u tom gradu žive ili su u njemu proveli dio života. Nakon Marijana Crtalića (»Industrijski raj«) i umjetičkog kolektiva B.A.K.A. (»Ples bijelog ljeta«), slični kolosijek slijedi i genijalni Goran Dević u »Buffetu Željezara«, koji kroz sedam posljednjih dana rada jednog kafića na autobusnom kolodvoru pored ulaza u tvornički krug sisačke Željezare, promatra propadanje samog grada i ljudi u njemu.


Svi odlaze


Već u uvodnom kadru Devićeva komada, u kojem ćemo ugledati taj isti buffet obavijen jutarnjom maglom, učinilo nam se kao da promatramo kinesku postindustrijsku vukojebinu iz opusa Jie Zhangkea ili spomenutog Wanga Binga, dok nas autor u seriji bingovski dugih i statičnih kadrova uvlači u njegovu depresivnu svakodnevnicu, osluškujući razgovore onih rijetkih gostiju koji se izmjenjuju na njegovoj terasi.


"Nonna" Marija Pućića


"Nonna" Marija Pućića



– Svi su trošili kad je bio rat, jer ne znaš oćeš li sutra biti živ. Dečki idu s terena blatnjavi u uniformama, sve što imaju potroše – kaže njegova vlasnica Erna. Danas je »sve pusto i svi odlaze«. Odlazi i Erna s mužem Dževadom. Dižu ruke od posla i sele se u Njemačku, gdje je sin jednom od njih već osigurao novo radno mjesto. Jer nekad popularno okupljalište radnika iz obližnje željezare danas je sablasno prazno. Vraća mu se tek lokalna fotografkinja koja bez obzira na negodovanje njegovih malobrojnih gostiju, snimajući za sebe, onako iz gušta, hvata još jednu sisačku lokaciju koja je otišla kvragu.


"Život od milijun dolara" Roberta Tomića Zubera


"Život od milijun dolara" Roberta Tomića Zubera



Vlasnik pak čeka izbore, nadajući se da će »ako onaj pobijedi«, buffet biti iznajmljen za »političke prostorije«. Prije pakiranja kufera, ostalo je tek vremena za oproštajni dernek s prijateljima i najvjernijim gostima uz »I tebe sam sit kafano« na synthu, dok autor promatra Ernine suze koje jako bole. Jer kartoni koje će oni staviti na prozore buffeta, ustvari su kartoni stavljeni na čitavu Hrvatsku.


Zaluđenost ratom


Iako premijerno prikazan još lani na Danima hrvatskog filma, eksperimentalni sedmominutni crno-bijeli komad Ariane Lekić-Fridrih »Parada«, koji balansira negdje na pola puta između doksa i galerijske videoinstalacije, prati zagrebačku paradu hrvatskog vojnog ponosa povodom 20. godišnjice Oluje. Film je to koji pokazujuje zaluđenost našeg naroda ratom i vojskom, koju on prenosi i na djecu. Zato u snimkama mase koja kliče i maše vojnicima u povorci tenkova dominiraju upravo klinci zaogrnuti šahovnicom ili bez nje. Pritom nismo posve sigurni događa li se ono što gledamo u hrvatskim devedesetima ili danas.


"Buffet Željezara" Gorana Devića


"Buffet Željezara" Gorana Devića



U »Životu od milijun dolara« Roberta Tomića Zubera, koji u prvom planu također ima jedno dijete, konkretnije, tragičnu sudbinu male Nore Šitum, njegov autor već na početku artikulira vlastiti stav u odnosu na njene roditelje, opisujući sebe kao »njihova prijatelja« i kao takav on vjeruje da im se dogodila nepravda te da imaju čistu savjest.


Oliver Sertić i Mario Pućić / Foto Marin ANIČIĆ


Oliver Sertić i Mario Pućić / Foto Marin ANIČIĆ


Monstrumima hejterske facebook provenijencije važnija je bila boja majčina kaputa na povratku iz SAD-a, jer pravi katolici tuguju u crnini. No dok su neke potentnije teme stavljene u drugi plan, poput one vezane za američku kliniku koja uz traženih 261.000 dolara za liječenje bolesne djevojčice ispostavlja roditeljima još jedan dodatni račun, kako bi valjda zadovoljila perverzne apetite dioničara, autor je fokusiran na sumnjive rabote udruge Hrabro dijete. Tada se njegov prosede doima poput produžene verzije TV reportaže a la »Provjereno«.