30 godina rada u Zagrebu

Ksenija Pajić: Uživam u kazalištu

Edita Burburan

Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Ne stignem u Rijeku. Nemam slobodnog vremena. Tu su probe, predstave... No, ljeti više boravim u Rijeci i to me posebno veseli. Ipak sam tu odrasla i brojne me uspomene uz nju vežu



Nakon dužeg vremena rada na televiziji i snimanju serijala, trenutačno uživam u kazalištu!  U petak imamo premijeru u Gavelli, s predstavom »U registraturi«, a nakon premijere odmah počinjemo s radom na novoj predstavi – kaže  glumica Ksenija Pajić koju televizijski gledatelji zasigurno još pamte iz njene posljednje televizijske uloge u seriji »Vatre Ivanjske«, gdje je tumačila ulogu Elene Magdić.


Nezaboravna je bila i kao Nina u  Smogovcima, a tu su još i brojne serije visoke gledanosti primjerice »Villa Maria«, »Ponos Ratkajevih«, »Luda kuća«, »Sve će biti dobro«… Ksenija je Riječanka sa zagrebačkom adresom već punih trideset godina, jer po  završetku Akademije odmah je dobila stalni angažman u zagrebačkom kazalištu »Gavella« gdje je i do danas član ansambla.


Dobar posao


U svojoj bogatoj glumačkoj karijeri okušala se svugdje podjednako uspješno od filma, televizijskih serija do kazališnih dasaka. O tome gdje se osjeća više svojom, kaže:




– Sve je to gluma. Naravno da film, televizija i kazalište svaki imaju svoje posebnosti i zakonitosti, ali na kraju sve to bude moja profesija, sve je to gluma. Svugdje se dobro osjećam, jer svemu pristupam profesionalno. Sve je zahtjevno na svoj način. Serije su iscrpljujuće s višesatnim snimanjima, a kazalište ima neke svoje druge specifičnosti. Veseli me ova praizvedba predstave »U registraturi«. To je prilično zahtjevno i u redateljskom i dramaturškom djelu. Mislim da se mladi redatelj Dario Harjaček dobro snašao. Ansambl predstave su uvijek zahtjevne. Kovačevićevo djelo »U registraturi« nikada do sada nije bilo postavljeno kao kazališna predstava, već je samo bila snimljena serija, pa je ovo zapravo  praizvedba. To je opširno djelo i nije ga jednostavno svesti unutar jedne kazališne predstave. Mislim da je dramaturginja Ivana Sajko također napravila dobar posao.


Opuštajuće šetnje


U pauzama između proba Ksenija se opušta u šetnjama sa psom, mješankom Emi koju su pred nekoliko godina udomili, za koju su jako vezane i ona i njena kći Vita čiji skori povratak s nestrpljenjem očekuje.


Glumica koja ne skriva životnu radost i prepoznaje je u mislima, raspoloženju, malim  stvarima od šetnje, opuštanja, svog posla, jedino žali što nema dovoljno vremena za posjete Rijeci, svom rodnom gradu, kojem se uvijek posebno veseli.


– Jednostavno ne stignem u Rijeku. Moji roditelji vrlo su često kod mene u posjetu, ali moj je posao takav da radim i vikendom. Nemam slobodnog vremena. Tu su probe, predstave… No, ljeti više boravim u Rijeci i to me posebno veseli. Ipak odrasla sam u Rijeci i brojne me uspomene uz nju vežu.