Filmska recenzija

Karizmatični serijski dječak: Dragan Rubeša o novom filmu o zloglasnom Tedu Bundyju

Dragan Rubeša



Serijski kiler Ted Bundy prometnuo se u morbidnu ikonu holivudskog kolektivnog imaginarija. Godine 2002. relativno anonimni Matthew Bright snimio je fini B-film »Ted Bundy« prikazan na Sundanceu, koji je označio stanoviti odmak od autorovih patoloških opsesija bajkama (»Freeway« je Brightova slobodna adaptacija »Crvenkapice« sa serijskim ubojicom Kieferom Sutherlandom kao zamjenom za vuka, a »Freeway II: Confessions of a Trickbaby« lezbijsko-kilerska varijanta »Ivice i Marice«, nazovimo je »Ivana i Marica«).


No dok je Brightov »Ted Bundy« strogo fokusiran na junakove serijske masakre, za čije je goreovske efekte bio zadužen Tarantinov voljeni Tom Savini, koji je započeo karijeru u zombijevskoj make-up zoni Georgea A. Romera (šifra: »Dawn of the Dead«), Berlingerov krajnje izopačeni Ted Bundy (»Krajnje izopačen, nepojmljivo zao i opak« naziv je filma) ostaje mahom izoliran u sudnici (Berlinger se istim likom pozabavio u Netflixovoj dokumentarnoj seriji »Converstations With a Killer: The Ted Bundy Tapes«), dok proces tek u samoj završnici sramežljivo ustupa mjesto njegovim psihotičnim i mizoginim aktivnostima.


Jer Bundyjev proces prometnuo se u ultimativnu TV atrakciju, fokusiranu na eksploziju ubojičine groteskne taštine (film je adaptacija memoara studentice Liz Kendall u kojem ona opisuje pravu romansu s Bundyjem).




Kao što nam je već pokazao B-Bright, Bundy je u svoj žuti VW namamio 36 djevojaka koje su pale na njegov šarm. Bilo je to prvo suđenje jednom serijskom ubojici prenošeno uživo na američkoj televiziji. No Zack Efron u ulozi monstruoznog Bundyja, ujedno i izvršni producent Berlingerova komada, njegova je najveća snaga. Svaka njegova rečenica, gesta i pogled, pažljivo su dozirani. Zato Liz čvrsto vjeruje u njegovu nevinost. Njena smirenost i hladnokrvnost krajnji su antipodi karizmatičnoj monstruoznosti tog serijskog dječaka.


No umjesto da igra na opskurne i kompleksne meandre Bundyjeve psihe, kao što je to s Henryjem Leejem Lucasom učinio genijalni John McNauhgton (šifra: »Henry: Portret serijskog ubojice«), Berlingera više zanimaju junakova medijska pojavnost i njegov odnos s Liz Kendall (Lily Collins). Iako autor pokušava dovesti u pitanje Bundyjevu krivnju. Tako ćemo tijekom procesa saznati da obožavateljice nisu Bundyju samo podarile auru sveca, već su bile uvjerene u njegovu nevinost. No taj fetišizam bio je u krajnjem nesrazmjeru s njegovim stvarnim užasima. S druge strane, Bundy ne osjeća pritisak samog procesa, već i pogleda TV kamera, svjestan da će njegov imidž biti iskorišten u propagandne i medijske svrhe. Zato pokušava učiniti sve da sa sebe odbaci balast žrtve.


No dok se Brightov »Ted Bundy« produkcijski vezuje za onu istu krajnje izopačenu i nepojmljivo zlu godinu B-filma u kojoj je tada relativno anonimni Jeremy Renner bildao torzo »Dahmera«, Berlingerov komad pripada nenadahnutoj Netflix eri. Zato fanovima filmova o serijskim kilerima ne preostaje drugo nego da u riječkom Art-kinu pod zvijezdama pričekaju Von Trierova »Jacka«, koji se reprizno prikazuje u programu »Najbolji od najboljih«.