In memoriam

Brojni kolege tuguju za Glogovcem: ‘Bio je srce od čovjeka i genijalan glumac’

Kim Cuculić

Među kritičarima Glogovac je uživao ugled jednog od najboljih glumaca u regiji, više puta je nagrađen za brojne uloge na filmu, kazalištu i u televizijskim serijama, a dobitnik je i pet godišnjih nagrada svoje matične kazališne kuće, Jugoslovenskog dramskog pozorišta



Glumački krugovi i javnost s nevjericom su primili vijest o preranom odlasku srpskog glumca Nebojše Glogovca, koji je nakon kraće i teške bolesti preminuo u Beogradu u 49. godini. Posljednjih nekoliko dana beogradski mediji objavili su da je Glogovac primljen u Institut za onkologiju i da je njegovo zdravlje ozbiljno ugroženo. Nebojša Glogovac rođen je 1969. u Trebinju u svećeničkoj obitelji. Kad je imao sedam godina, obitelj se preselila u Pančevo. Glogovac je 1980-ih glumio u tada popularnoj seriji »Bolji život«. Studirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a zatim se predomislio i upisao glumu na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti.


Na filmu se prvi put pojavio u ulozi Fadila, vojnika JNA, u ratnoj drami Bore Draškovića »Vukovar, jedna priča« (1994.). Prvu glavnu ulogu dobio je u filmu redatelja Gorčina Stojanovića »Ubojstvo s predumišljajem« (1995.), u kojem je tumačio lik Bogdana, Srbina iz Hrvatske ranjenog na ratištu u Hrvatskoj. Za ovu ulogu dobio je nagradu za najbolju mušku ulogu na Filmskom festivalu u Nišu. Veliku popularnost stekao je ulogom Zlatka Gavrilovića u seriji »Porodično blago«.


Među kritičarima uživao je ugled jednog od najboljih glumaca u regiji, više puta je nagrađen za brojne uloge na filmu, kazalištu i u televizijskim serijama, dobitnik je pet godišnjih nagrada svoje matične kazališne kuće, Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Jedna od njegovih posljednjih nagrada bila je Zlatna arena u Puli 2017. za najbolju glavnu mušku ulogu, lik Vjeke Kralja u filmu »Ustav Republike Hrvatske« Rajka Grlića, a proglašen je i Europskim glumcem godine na Filmskom festivalu u Italiji. Nebojšu Glogovca hrvatska će publika vjerojatno najviše pamtiti po ulozi profesora i homoseksualca Vjeke Kralja u »Ustavu RH«. Glumio je i u filmu »Kenjac« Antonia Nuića.


Otišao je najveći 




U razgovoru za Blic redatelj Rajko Grlić objasnio je kako je izabrao Glogovca za glavnu ulogu u filmu »Ustav Republike Hrvatske«:


– Nebojšu Glogovca sam našao na kraju dugog, gotovo jednogodišnjeg puta na kojem sam na probno snimanje zvao mnoge sjajne glumce. Zvao sam, kao što to obično biva, sve one koji su nečim podsjećali na lik koji su trebali igrati. Koji su imali neki element njegove kontradikcije. Kako to nije donijelo ploda, pokušao sam ići obrnutim putem. U tzv. kontrakasting, i tako sam došao do Nebojše. Ukratko, imao sam veliku sreću da sam ga našao. Snimanje s njim bila je ugodna igra s velikim majstorom i sjajnim čovjekom – istaknuo je Grlić.


U istom filmu lik medicinske sestre tumači Ksenija Marinković, koja o svom kolegi Glogovcu kaže: »Bio je srce od čovjeka i genijalan glumac. Nebojša je bio vrlo duhovit i relaksiran. Jako sam voljela raditi s njim.« Glumica Nataša Janjić s Glogovcem je imala priliku glumiti u filmu »Kenjac«, a u povodu odlaska kolege napisala je na društvenim mrežama: »Otišao je najveći. Spustite zavjesu… Zbogom, Glogi. Ostalo je šutnja…«


Jedna od njegovih posljednjih uloga bio je lik Vukana, najstarijeg sina srpskog kralja Stefana Nemanje u TV seriji RTS-a »Nemanjići – rađanje kraljevine«. Ostat će upamćen i po ulogama u filmovima »Bure baruta«, Nebeska udica«, »Munje«, »Kad porastem bit ću kengur«, »Klopka«, »Hadersfild«, »Branio sam Mladu Bosnu«, »Krugovi«, u TV-serijama »Moj rođak sa sela«, »Vratiće se rode« i »Vojna akademija«.



Duško Ljuština, ravnatelj Kazališta Kerempuh, i direktor produkcije Kazališta Ulysses izjavio je jučer: »Doista je teško bilo što u ovom trenutku reći. Glogovac i ja nismo bili samo suradnici na kazališnim projektima, mi smo bili istinski prijatelji. Ali, nažalost, na onaj svijet u zadnje vrijeme odlaze samo oni najbolji. Glogovac je bio glumac apsolutno svjetskog formata, pred kojim se otvarala jedna velika glumačka karijera. Nažalost, bolest je bila neumoljiva. Kazalište Ulysses vječno će ga se sjećati i biti mu neizmjerno zahvalno, jer je ugradio dio svoje glumačke kreativnosti u ovaj teatar. Naša publika pamtit će ga zauvijek po briljantnoj ulozi u Krležinoj ‘Pijanoj noći 1918’, a filmskoj publici ostat će uspomena na maestralnu ulogu u ‘Ustavu Republike Hrvatske’, Tomića i Grlića. Ja sam ponosan što sam radio i bio prijatelj s Nebojšom Glogovcem.« (V. B.)



Od 1996. godine bio je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, u kojemu je odigrao niz zapaženih uloga, u predstavama »Sumnjivo lice«, »Metamorfoze«, »Hadersfild«, »Šine«, »Lutalica«, »Lažni car Šćepan Mali«, »Hamlet«…


Nebojša Glogovac nekoliko puta se predstavio i publici u Rijeci. Na Međunarodnom festivalu malih scena 2008. godine dobio je nagradu »Veljko Maričić« za najbolju mušku ulogu, za interpretaciju pukovnika Vesovića u predstavi »Pijana noć 1918.« Kazališta Ulysses – Brijuni. Stručni žiri istaknuo je da Nebojša Glogovac temelji svoje tumačenje jakog dramskog lika na dubokom poniranju u složeni psihogram lica, glasovnoj sugestivnosti i moćnoj gestualnosti. Za istu ulogu Glogovac je tada dobio i nagradu »Mediteran« Novog lista.


Hamletovska melankolija 


Na prošlogodišnjem Međunarodnom festivalu malih scena prikazana je predstava »Hamlet« Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda, u kojoj je Glogovac tumačio naslovnu ulogu. Tada smo u našem listu napisali: »Nebojša Glogovac svoga Hamleta interpetira kao zrela, iskusna i rezignirana čovjeka, utkavši u ulogu i hamletovsku melankoliju. Glogovčev Hamlet je cinik koji odluči uzeti pravdu u vlastite ruke, a to neće učiniti mačem već pištoljem. No budući da je ovo ‘predstava u predstavi’, sve je zamišljeno kao glumačka proba ili igra…«


Svojedobno je kontroverze, pa i hajku na Glogovca, izazvala njegova uloga Draže Mihailovića u seriji »Ravna Gora«. Vezano uz to, Glogovac je u razgovoru za Novi list kazao: »Odrednica za biranje uloge glumcu ne bi trebalo biti to je li netko dobar ili loš po opće uvriježenom mišljenju, odnosno onom što misli jedna, druga ili treća stana. Bitno je da je u pitanju zanimljiv lik, da je zanimljiva njegova biografija. Za glumca je bitno ući u čovjeka, u njegov doručak, ručak, večeru, u njegov odnos s ocem, majkom, ženom, prijateljima. Bitno je shvatiti kakav je čovjek kojeg glumiš, kakav mu je karakter. To je za mene kao glumca zanimljivo. Povijest i ono što se dešavalo, ono što je preskočeno ili nije zapisano – to su stvari koje kroz vrijeme podliježu promjenama.


Povijest pišu pobjednici. Svakako da ona strana koja je u ratu pretrpjela neke gubitke neće cijeniti vojskovođu koji je doveo vojsku da ih pobije. Svakako da će ga mrziti i da će donositi o njemu samo najcrnje zaključke. Za mene kao glumca važno je samo da je to zanimljiv lik. Suludo, iluzorno, dosadno i glupo bi bilo moje bavljenje ovim poslom kad bih birao glumiti samo neke divne ljude, osvjedočene humaniste. Meni je važno odigrati dobro karakter i taj lik. Igrao bih i najcrnje zločince i najveće humaniste ako su mi dovoljno zanimljivi.«