Redatelj i scenarist

Antonio Nuić: Ljudima treba ponuditi smijeh

Sandra Sabovljev

Foto: Bruno Konjevic / CROPIX

Foto: Bruno Konjevic / CROPIX

Svakodnevica izgleda dosta turobno kad gledate televiziju ili čitate novine, i ovaj film sigurno nije zadnja komedija koju ću snimiti, jer se planiram ozbiljno posvetiti tom žanru, poručuje bosanskohercegovački redatelj, koji je dosadašnje filmove smještao u predjela zavičaja dok je »Truba« situirana u Zagrebu



Na krilima kampanje »U kinu je bolje« s kojom je HAVC najavio pohod na hrvatska kina domaćim filmskim favoritima stigao je ovih dana u kina i novi film Antonija Nuića, komedija »Život je truba«. Dan nakon zagrebačke premijere i riječka ga je publika mogla pogledati u Art-kinu gdje će se prikazivati do 9. prosinca. »Život je truba« snimljen je u hrvatsko-slovensko-srpsko-britanskoj koprodukciji, producent je Boris T. Matić, a koproducenti su Miha Černec, Jelena Mitrović, Ivan Đurović, Goran Radman, Mike Downey i Sam Taylor.


Komedija, koja je nastala po scenariju samog redatelja, pršti humorom i optimizmom, domaćim glazbenim evergreenima, kao i suvremenim ritmovima. Kako stoji u najavama, film prati mladi zagrebački par – opuštenog jazz trubača Buru i njegovu suprugu Janu – te njihove obitelji, mnogo sličnije nego što se isprva da zaključiti. Na dinamičnom putu prema zajedničkom životu očekuje ih mnoštvo različitih peripetija, (među)obiteljskih razmirica i pomirbi…


Uspoređuju ga s Krešom Golikom


Riječ je o trećem igranom filmu talentiranog redatelja koji je nakon zapaženih naslova »Sve džaba« (2006) i »Kenjac« (2009.) – od kojih prvi, između ostalih priznanja, osvojio Zlatnu arenu za najbolji film i Srce Sarajeva za najbolju mušku glavnu ulogu, dok je potonji bio hrvatski kandidat za Oscara – promijenio i kontekst filmske radnje i sam žanr.




– Svakodnevica izgleda dosta turobno kad gledate televiziju ili čitate novine, pa mislim da je kino mjesto koje ljudima treba ponuditi smijeh. Komedija je vjerojatno i najzahtjevniji filmski žanr, pa je s te profesionalne strane bio pravi izazov okušati se u njemu. Nakon što je film gotov, mogu reći da ovo sigurno nije zadnja komedija koju ću snimiti, planiram se ozbiljno posvetiti tom žanru, poručuje bosanskohercegovački redatelj koji je dosadašnje filmove smještao u predjela zavičaja dok je »Truba« situirana u Zagrebu, koji je, reći će kritičari, i treći glavni lik filma za što je uz Nuića posebno zaslužano majstorsko oko direktora fotografije Radislava Jovanova Gonza.



Uskoro gotov scenarij za novi film


– Pišem scenarij za sljedeći film, nadam se da će biti gotov uskoro. Postoji i jedan scenarij za TV serijal koji je trenutačno u fazi razvoja, bit će gotov u dogledno vrijeme, tako da nije nemoguće da se okušam i u snimanju televizijskog serijala.



– U Zagrebu živim dvadeset i dvije godine. Zagreb me oduvijek inspirira, pa tako i sljedeći film koji trenutačno pišem, također će biti smješten u Zagrebu, objašnjava Nuić kojega filmski kritičari ovih dana uspoređuju s Krešom Golikom, a njegovu »Trubu« proglašavaju prvom komedijom o Zagrebu nakon kultnog filma »Tko pjeva zlo ne misli«.


Je li tajna tog uspjeha u dugovječnom nastajanju, pitamo autora koji je između »Trube« i »Kenjca« imao filmsku pauzu od šest godina.


– Brzo prolaze godine. Postojao je jedan scenarij prije ovog s kojim nisam bio zadovoljan, ali sam iz njega sačuvao glavni lik, Borisa Burića ili Boru Buru, oko kojeg je onda nastao scenarij po kojem je snimljen film.


Hedonističko zbivanje


Taj je užitak prepoznala i publika čijom je recepcijom nakon zagrebačke i gostujućih premijera u Rijeci, Bjelovaru, Samoboru i Čakovcu zadovoljan i sam redatelj koji se nada da će uspjeti u jednom od najtežih zadataka – da nasmije ljude.


– »Život je truba« je film u kojem se prikazuju normalni ljudi sa svakodnevnim problemima, jednostavno odgovara autor filma u kojem će se mnogi prepoznati. Kako je nedavno izjavio, ovaj film pokazuje da je »život jedno veselo hedonističko zbivanje ako ga odlučimo tako doživjeti«. Je li život truba ili nije, pitanje je koje otvara široko asocijativno polje.


– »Život je truba«, kao naslov nosi puno više asocijativnih konotacija, nego što mi je bila namjera. Život je truba Bori Buri zato jer je trubač, a život koji je prikazan u filmu je život smijeha, pjesme, plesa, jela, pića, slavlja, glazbe…


Možda se iza tih sastojaka krije i filmski recept da se nakon zamrle kino-scene tijekom devedesetih ljudi opet vrate u kina i da ona, kako je najavio ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar (p)ostanu istinski hramovi filma. Nuić vjeruje u tu HAVC-ovu misiju u kojoj uostalom i sudjeluje s kolegama Ivanom Goranom Vitezom i Igorom Šeregijem čiji će filmovi, također komedije, »Narodni heroj Ljiljan Vidić« i »ZG80« , krenuti u kina nakon »Trube« nastavljajući repertoarni kontinuitet kvalitete.


– Naša filmska produkcija je sve življa, kvalitetnija i raznovrsna što će vjerujem privući publiku u kina. Devedesete nisu imale brzi internet, tako da uspoređivati to i današnje vrijeme nije moguće. Povijest se jako ubrzava, ali u kinu je uvijek najbolje, smatra Nuić koji se još kao dijete uz majka koja ga je vodila u kino inficirao filmom.


Volim europske autore, ali…


– Dugačak je popis filmova koji su me obilježili, ali jedan film ima posebno mjesto a to je Fordov »Čovjek koji je ubio Liberty Valancea«, otkriva jedan od rijetkih redatelja koji više cijeni američki od europskih filmova.


– Volim jako puno europskih autora i filmova, ali američki film – to je svijet za sebe, to je izuzetno moćna industrija, dominantna, sveprisutna koja redovno izbacuje velik broj izuzetno kvalitetnih naslova. Možda ti naslovi čine mali dio sveukupne američke produkcije, ali to im ne smanjuje vrijednost, ustrajava u svom stavu Nuić, inače, donedavni predsjednik Društvo hrvatskih redatelja ovih dana slavi 20 godina. Njega je, naime, na toj poziciji krajem prošle godine naslijedila Irena Škorić koja je imala vrlo kratak mandat, da bi nakon nje na čelu redateljskog ceha bio izabran Danilo Šerbedžija. Nuić se ravnajući se dobrim običajima i svečarskim ozračjem ne osvrće na turbulentna zbivanja u Društvu već samo ističe da »redatelji mogu i žele raditi«.


– Kako bi to bilo moguće potrebna je komunikacija sa svim relevantnim institucijama i upravo ta komunikacija je nešto što Društvo radi već dvadeset godina. To je lijep jubilej koji pokazuje određenu slogu i razumijevanje zajedničkih ciljeva u redateljskom cehu. Društvo raste, razvija se i želim mu još puno godina, poručuje on.


Izvrsni glumci


U snimanju i montaži film »Život je truba« ispao je jedan »ensemble piece« i jako sam sretan što sam radio s tako izvrsnim glumcima. Bojan Navojec, Iva Babić, Zlatko Vitez, Mirela Brekalo Popović, Ksenija Marinković, Filip Šovagović, Filip Križan da samo pobrojim glavne likove, sve odreda izvrsni glumci s kojima je užitak raditi, kaže Nuić.


Naša filmska produkcija je sve življa – Antonijo Nuić


B. KONJEVIĆ / CROPIX