A little Croatian girl cheering her team HNK Rijeka is the cutest video you’ll ever see (Mala Hrvatica koja navija za svoj tim HNK Rijeka najslađi je video koji ste ikad vidjeli), This Little Girl’s Ready To Be A Superfan (Ova je djevojčica spremna postati supernavijačicom), Little girl cheering for her club HNK Rijeka. This is briliant! (Djevojčica navija za svoj klub HNK Rijeka. Briljantno!) i u sličnom stilu na tisućama i tisućama raznih adresa nepreglednog internetskog prostora, web portala, youtubeu…. A fascinantna, preslatka i briljantna djevojčica koja je ovih dana svojim ritmičnim, predanim navijanjem za svoju »Rijeku« na utakmici protiv »Seville« zadivila svijet je Doriana Capan, skoro pa šestogodišnjakinja iz Rijeke, točnije s Gornje Drenove, mjesta gdje se dodiruju Grad Rijeka i općina Viškovo.

  – I sami smo šokirani efektom koji je izazvala snimka Doriane kako navija za Rijeku. Koliko mi je poznato video je do sada pogledalo više od 70 tisuća ljudi, a brojke strelovito rastu, ispričao nam je otac Igor Capan dok smo u praznično jutro, na Dan neovisnosti, razgovarali u njihovom domu na Drenovi. Doriana je pak trčkarala iz sobe u dnevni boravak, pa i ne baš zbunjena činjenicom da je postala zvijezda. Dapače, vesela, razigrana, raspjevana. Baš onakva kakva se pojavila u video »clipu«.

  – Takva vam je oduvijek. Energična, vesela, neumorna. Puna zanimanja za mnogo stvari, od aktivnosti u vrtiću pa sve do nastupanja u Prvim riječkim mažoretkinjma. Trenutno ju nekako najviše muči kako će istovremeno, na istoj utakmici, biti na svojoj D tribini i na atletskoj stazi nastupati s mažoretkinjama, kroz smijeh nam je ispričala mama Ivana.

Od malih nogu

– Nisam u grupi predškolci, nego »Leptirići« dječjeg vrtića Drenova, ispravila je nas je Doriana.

  I ma koliko spot emitiran putem interneta nakon utakmice Rijeka – Sevilla raznježio svijet, i ma koliko Doriana tek 15. prosinca punila šest godina, njezino navijanje ni u kom slučaju nije – od jučer. Tata Igor, kojem su 32 godine, svoju Dori na utakmice vodi od njezine treće godine. Prelistavamo foto-albume, a ono razne lanjske i predlanjske utakmice, derbiji protiv Hajduka, ali i sve one druge, »obične« tekme.

  – Mnogi su mi se čudili i govorili kako nisam normalan kad tako malo dijete vodim na D tribinu. A ja sam oduvijek znao da je to najsigurnije navijačko mjesto na svijetu. Ako voliš »Rijeku«, normalno. Uostalom i sam sam na njoj na neki način odrastao. Pa i ja »Rijeku« pratim od najmanjih nogu, od početka devedesetih. Zapravo, kad sam prvi put Dorianu vodio na utakmicu, nisam ni razmišljao gdje bismo mi to kao trebali ili morali ić’ – moj je put uvijek bio isti, preko zapadnog ulaza na jednu i jedinu D tribinu, ističe tata Igor.

Opširnije u današnjem tiskanom izdanju Novog lista…