Cheryl Morgan: Čitajući SF i fantasy postala sam bolja osoba

Mnogo toga što sam pročitala ohrabrilo me na razmišljanje o novim i drugačijim kulturama, te da se pitam niz zanimljivih filozofskih pitanja

Cheryl Morgan ponešto je drugačija od ostalih gostiju Liburnicona, koji uglavnom spadaju u red popularnih pisaca i genijalnih znanstvenika.

Ova izdavačica i književna kritičarka specijalizirala se za SF i fantasy žanrove, a iskazala je veliku želju da sudjeluje u objavljivanju prijevoda kvalitetnih hrvatskih autora – među kojima je istaknula Darka Macana – i njihovoj promociji u anglofonom svijetu.

Za Novi list govori o tome zašto je fantasy žanr star koliko i književnost sama, zbog čega SF nije šund literatura i zašto ju je hrvatska »konovska« scena toliko oduševila da je, prije nego što ju je Kulturni front pozvao za gošću, planirala u Opatiju stići i kao »redovni« posjetitelj. 

  – Bila sam na Sferakonu u Zagrebu prošle godine i jako mi se svidjelo. Imate prekrasnu zemlju i jako drage ljude, čula sam da je ovo divna konvencija i poželjela sam se vratiti. Također, privlačna je i činjenica da se radi o primorju u kolovozu. Pobjegla sam užasnoj kiši u Engleskoj i stigla na predivno hrvatsko sunce.  

Brza konzumacija

Kao kritičar, pokrivali ste SF i fantasy literaturu. To bi podrazumijevalo da postoji nešto vrijedno »kritizranja« u tim žanrovima, odnosno da imaju nekakvu umjetničku vrijednost.

  – Apsolutno. Očito, srednjostrujaški literarni kritičari će odbaciti znanstvenu fantastiku i fantasy kao samo žanrovske romane za »brzu konzumaciju«, no to se može reći za bilo koji literarni žanr danas: postoje ljubavni, detektivski, povijesni romani koji su čisti šund, ali nitko ne kaže da je Jane Austin bezvrijedan autor jer je pisala »ljubiće«. SF i fantasy jedini su žanrovi o kojima se sud donosi na temelju njihovih najgorih radova, umjesto onih najboljih. 

 Postoje autori koji su se uzdigli iznad žanra i postali dio kanona moderne literarne umjetnosti – od Mary Shelley i njenog Frankensteina, Aldousa Huxleyja do Georgea Orwella. Ali, kako biste definirali što je vrijedno u samim postavkama SF-a i fantastike kao žanrova?

  – Vrijednost leži u onome gdje i kod drugih žanrova – stvaraju li autori zanimljive priče i likove koji su pamtljivi, pobuđuju ljudske emocije i potiču ih na razmišljanje. To su stvari koje dobri autori moraju i žele raditi, i onda nije toliko važno jesu li priču smjestili u elfovsku šumu ili na svemirski brod ili u našu svijest. Velika većina znanstvene fantastike, kao i fantasyja, zapravo govori o našem dobu, no koriste za to alegorijski prikaz stvarnosti kako bi ukazali na neke stvari koje bi inače bile teško objašnjive i upitali pitanja o našem svijetu koja inače ne bi mogli upitati. Jedna od autorica koje ja objavljujem, Juliet McKenna to radi – polovina njene obitelj je iz Irske, i ona dosta piše o pitanjima iz irske povijesti, ali ne smješta radnju u povijesnu Irsku, nego u svoj fantasy svijet.  

Bogovi, čudovišta, heroji

U posljednje vrijeme ponovo svjedočimo rastu popularnosti i značaja fantasy literature, koja je s margina literature prešla u prvi plan. Kako to objašnjavate?

  – Pa, nisam sigurna da nekad nije bila u prvom planu. Ako pogledate ranu književnost, od Odiseje do Beowulfa, ljudi su uvijek smišljali priče o bogovima, čudovištima i herojima. Oduvijek smo imali fantasy literaturu, ali samo smo prošli kroz period u kojem je izašla iz mode, no to je istovremeno bilo i vrijeme etabliranja romana kao forme u 19. stoljeću. Vjerujem da je iz mode izašla zbog rasta znanstvene prosvjećenosti u to vrijeme kada se vjerovalo da se pametni ljudi ne upuštaju u »maštanja« izvan okvira znanstveno dokazivih činjenica. No, s vremenom su ljudi shvatili da je takav stav u redu, ali ipak malo dosadan, te da nema ništa lošeg u zabavi kroz čitanje o bogovima, čudovištima i herojima… 

 Kazali ste da znanstvena fantastika i fantasy imaju literarnu vrijednost i da potiču čitatelje na razmišljanje. Što ste vi osobno naučili kroz godine proučavanja te literature?

  – Smatram da me to učinilo boljom osobom, jer me mnogo toga što sam pročitala ohrabrilo na razmišljanje o novim i drugačijim kulturama i da gledam iz kuta drugih civilizacija. Naravno, i da se pitam niz zanimljivih filozofskih pitanja.