62. Berlinale

“U zemlji krvi i meda”: trivijalna pornografija nasilja

Dragan Rubeša

    Kako doista treba izgledati film koji se bavi ratnom klaonicom, pokazao nam je genijalni Brillante Mendoza u filmu »Captive« 



   Kako doista treba izgledati film koji se bavi ratnom klaonicom, pokazao nam je genijalni Brillante Mendoza, inače gost lanjskog One Take Film Festivala. U njegovom najnovijem filmu »Captive« uvrštenom u festivalsku konkurenciju, Isabelle Huppert potretira misionarku koju otimaju militantni muslimani iz filipinske frakcije Abu Sajefa nakon što su upali u turističko naselje u kojem je bila smještena sa svojom naboranom suradnicom. »Za misionare nitko nije nikad ponudio otkupninu«, kaže ironično jedan od otmičara i baci u more Biblije koje je ona držala u kutiji. Mendoza je veliki majstor dinamike kadra. Ovdje je ona dovedena do pravog delirija. No, autorov je prosede prilično ambivalentan, jer istinsko nasilje ne emaniraju otmičari već ramboidna vladina milicija. 


    Inače, u konkurenciji smo vidjeli i neobični film Grka Spirosa Statholopoulosa »Meteora«. Famozni manastiri na stijenama postaju poprište burne veze jednog svećenika i jedne svećenice. Kako to nalažu strogi pravoslavni kanoni, oni žive na odvojenim stijenama i komuniciraju poput zatvorenika, samo što umjesto ogledala u kojem se reflektira sunčeva zraka, on koristi zlatni okvir od freske. Seks biva konzumiran potajice u spilji. A njihove unutarnje nemire vizualiziraju maštovito osmišljene animirane sekvence.



  Odmah u najavi filma Jolie nam lijepo poručuje kako su narodi na ovim prostorima nekad živjeli sretno, u sveopćem bratstvu i jedinstvu. Potom slijedi neka vrsta prologa na plesnjaku na kojem će jedna eksplozija bombe rastaviti plesni par – Srbina Danijela i Muslimanku Ajlu. On je policajac, a ona slikarica. Potom se priča nastavlja godinu dana kasnije, kad Ajla biva deportirana u srpski logor čiji je zapovjednik Danijel. No prema Danijelu, »ljudi nisu onakvi kakvi izgledaju«. Odmah na početku, jedan od srpskih vojnika odluči pokazati tko je gazda u kući (»Koja od vas zna da kuha?«). A kad mu jedna od logorašica u strahu kaže da zna štrikati, on joj odgovori »Možeš li se jebati?« i siluje ju pred svima. Kako to već biva s pornografijom nasilja, to je samo jedan manji dio užasa koji se redaju u autoričinom tezičnom filmu kao na pokretnoj traci. Usred tih užasa, Ajli i Danijelu dogodit će se erotski koktel požude i opreza, najprije uz porciju romantičnog seksa, a potom u ponešto žešćem ritmu, kad Danijel zaveže partnericu za uzglavlje od kreveta (Jolie paralelno snima zavezane ruke zarobljenih Muslimana). Negdje između, ona će napraviti njegov portret, a on ju odvodi na malu muzejsku turu, posteri sarajevske Olimpijade uključeni. 


    Iako Jolie potpisuje i filmski scenarij, on se doima poput prepisanog izvještaja Međunarodnog suda za ratne zločine, bez ikakvih kompleksnijih intervencija. A da Zapad dobije kakvu takvu povijesnu lekciju o balkanskoj klaonici, potrudio se Danijelov otac (Rade Šerbedžija). »Mi Srbi (na ovim prostorima uvijek je u prvom planu akcent na tom kobnom ‘mi’) borili smo se s Turcima 500 godina i spasili Evropu. Onda smo isprašili Hitlerovo dupe. I sad bi oni da žive po svojim pravilima!« kaže on. Prema njemu, za sve je kriva »13. Handžar divizija puna balija i ustaša«.    


Nastavak turneje


Završnica je dozlaboga patetična i trivijalna, kao u lošoj ratnoj sapunici. No, nakon što je filmu »Beyond Borders« odjevena u bijelo-khaki kombinaciju Jolie jezdila na humanitarnoj relaciji Etiopija-Čečenija-Kambodža u društvu liječnika bez granica Clivea Owena, kao da pozira za neki modni editorial – Bosna je tek očekivani nastavak dotične turneje. Samo što je u bosanskoj epizodi stala iza kamere. Da bi apsurd bio veći, isti dan kad je održana berlinska premijera »Zemlje krvi i meda«, u paralelnoj »Panorami« prikazana je Dragojevićeva »Parada«. Tajming nije mogao biti perverzniji.