Kriteriji dobrog odmora su vrlo individualni, a mijenjaju se s okolnostima, dobi, situacijom. Ono što je najmlađima super, vama je možda zamorno. No i samo ležanje na plaži nekad nije dovoljno. Kamo otići?

Tu su naravno i pozivi s društvenih mreža na najrazličitije evente. Trebate li se pojaviti i poslati svima selfie »da se zna« kako ste se super zabavili? Ili se pitate, gledajući kućni budžet, hoćete li otputovati na nekoliko dana, a ostatak rasporediti malo skromnije?

Tajne fiziologije za pravi odmor

Ljudska fiziologija treba ritmičko izmjenjivanje zamora i odmora, punjenja i pražnjenja baterija, poput udisaja i izdisaja ili okucaja srca. Upravo takva pojava otkrivena je prošlog stoljeća i u procesu spavanja. Dr. Nathaniel Kleitman i njegov učenik dr. William Dement otkrili su revolucionarne novosti: ciklični ritam spavanja i REM fazu noćnog sna. Naime, naš san se sastoji od više ciklusa dubljeg i plićeg sna koji se izmjenjuju u ritmu od 90 minuta. Dr. Kleitman je ustanovio da se takav ritam nastavlja i tijekom budnoga stanja. Tako kroz dan organizam prelazi iz stanja potpune budnosti i pažnje u stanje umora i potrebe za odmorom u ciklusima od 90 minuta. No,  dnevni ritam većinom ignorira te signale koje tijelo šalje ili im doskočimo kavama, šećerom ili vlastitim rezervama energije – hormonima, adrenalinom, noradrenalinom i kortizolom. Jedna od posljedica iskorištavanja hormona stresa za energiju jest da se aktivnost prefrontalnog korteksa (omogućava samokontrolu i sposobnost odlučivanja) znatno usporava, postajemo osjetljiviji, impulzivniji te nam slabi sposobnost razlučivanja i promišljanja.

Cikličnost

Kratkoročno to može proći, ali dugoročno dolazi do tzv. sagorijevanja. Jednom kada se dosegne ta točka, treba mnogo više vremena i resursa da bi se naša biološka baterija ponovno napunila energijom, a fizičko i psihičko neraskidivo su povezani. Ni sunce ni plaža ne mogu pomoći ako su misli još uvijek na poslu, laptop u krilu i mobitel u ruci. Istraživanja s profesionalnim sportašima, piscima, glazbenicima,  pa čak i šahistima, pokazala su da oni s najboljim rezultatima imaju jednak obrazac treniranja: u tri etape po 90 minuta, počevši od jutra, s pauzama između.

Umijeće pripadanja svakom trenutku

U svjetlu tih novijih spoznaja, ali i u utrci za većom produktivnošću, neke od vodećih svjetskih kompanija poput Googlea, Sony Picturesa te Nokije počele su mijenjati organizaciju rada u skladu s tim otkrićima i zadovoljenjem temeljnih ljudskih potreba (tjelesno zdravlje, emocionalna dobrobit, mentalna spremnost i duhovne vrijednosti), i paradoksalno, uz manje sati rada (4-5 sati efektivnog rada) dobili su veću učinkovitost djelatnika i rast poslovnih rezultata.

Znajući te male tajne organizma, možemo postati mnogo učinkovitiji, a istovremeno odmorniji i zadovoljniji već samom raspodjelom ritma aktivnost – odmor tijekom radnog perioda. Godišnji odmor dragocjena je prilika za emocionalnu ispunjenost i dobrobit, što je važna potreba. Bilo da se radi o dužem godišnjem odmoru ili nekom spojenom vikendu koji ćemo provesti s dragim ljudima, obitelji ili prijateljima. Pravilo ostaje isto: isključiti se iz radne svakodnevice i biti kognitivno i emocionalno uključen u vrijeme, mjesto i ljude u tom trenutku. Čini se neobičnim, ali to je dobitna kombinacija i za obitelj i za posao.

Pasivni odmor ne odmara

No kako doskočiti zapadnjačkoj i kapitalističkoj današnjoj poslovnoj kulturi koja se dominantno temelji na izjednačavanju sati rada s radnom učinkovitošću?

Za početak, odmaranje treba shvatiti ozbiljno. Ne kao gubitak radnih sati, već kao generator naše kreativnosti i produktivnosti, a istovremeno i kvalitete života nas i naših najbližih. No, pasivni odmor ne odmara. Istraživanja sreće i kreativnosti su pokazala da je prosječno stanje TV gledatelja  blaga depresija. Kreativnost, kao i sve ostale sposobnosti, održavaju se korištenjem, proširivanjem i različitom primjenom naših kapaciteta. Usvajanjem novih znanja. Kretanjem. Plešite kad god možete, gradite svoju kondiciju u svim aspektima života. Dišite punim plućima svaki dan, svijet pripada vama, nije istina da tu samo živite. I godišnji odmor je rad, ali opuštajući i zanimljiv, i drugačiji rad na sebi da bismo se mijenjali, napredovali, živjeli kvalitetnije i bili spremniji na nove izazove.

Buđenje zatomljenih čula

Dopustite si vrijeme (dnevno, tjedno ili barem mjesečno) za bavljenje nekom aktivnošću u kojoj uživate. Za bilo kakvu aktivnost, bilo da se radi o poslu ili odmoru, najvažnija je fokusiranost, usredotočenost. Jedino to daje učinkovitost i u poslu i u odmoru, a najbolje je da se te aktivnosti ritmički izmjenjuju. Nitko osim vas ne može godišnji odmor učiniti nezaboravnim: zato umjesto bjesomučnog tempa, gledanja TV-a i zauzetosti elektroničkim uređajima i mrežama, izaberite i promatrati kap rose u kojoj se prelamaju zrake sunca ili gledati njihov spektar u pjeni  morskoga vala, neka to budu prekrasne uspomene na posebne trenutke provedene s dragim osobama. Opremite te fotografije  nekom lijepom rečenicom i pošaljite vašim neuronima da je dobro upamte! Uberite ružmarin, lavandu i lovor, i od starih traperica napravite otkačen jastučić. Kada ljeto prođe, protrljajte ga i on će poput Aladinove svjetiljke oživjeti dan mirisima prirode i ljeta. Slušajte ptice i cvrčke, šetajte prirodom, vježbajte ujutro u komotnoj, udobnoj odjeći, u izlazak sunca jer sunce potiče proizvodnju važnih hormona i transmitera. Berite ljekovito bilje, pravite ukusne čajeve i napitke, rastegnite se da osjetite tijelo i probudite uspavane mišiće. nazovite drage ljude koje dugo niste čuli i iznenadit će vas njihova radost. Sjećajte se svega lijepoga jer naš mozak nas je privilegirao jednakim odgovorom  za sadašnju radost i radost sjećanja.

Radost, inspiracija i nagrada

Potreba za ugodom, užitkom i zadovoljstvom lako prelazi u strast, težnju k žurnom zadovoljenju i ovisnost. Kao da nikad nije dosta ugode, ona postaje sama sebi svrhom, kompulzijom i ciljem. Mnoge industrije snažno koriste potencijal za razvoj te vrste ovisnosti stvarajući robove promptnih užitaka. No, nisu samo psihoaktivna sredstva u igri. Ovisnost o užitku događa se na različitim nivoima ljudskog postojanja: nove ovisnosti o virtualnom svijetu imaju sve više psihičkih, ali i ekonomskih posljedica u realnom svijetu. Učinci na našu kogniciju i njezine domene strastveno angažiraju emocije, a  emocije su vodič i brzi prijenosnik energije koje mogu moderirati um kada god to požele. Putevi neuralnog, osobnog i društvenog snažno su i kompleksno premreženi. Promjene na neuromembrani, u čudesnoj bijeloj tvari, ali i filozofiji uma, događaju se u našim neuralnim i društvenim mrežama i teže traženju najboljih avatara. No, što kvaliteta života jest? Put kojim idemo ili cilj koji želimo postići? Na tom putovanju očaj i tama isprepleću se s nadom i srećom. Umijeće življenja je pronaći i postizati ravnotežu, unutarnji mir i blagostanje, kao inspiraciju i kao nagradu. To je naša najveća snaga.