Lijekovi: Vodič za korisnike Novog lista i HALMED-A

Od otkrića do pacijenta lijeku treba 12 godina

Jasminka Tadin

Prije nego što dobiju odobrenje za stavljanje na tržište, lijekovi prolaze opsežna i detaljna ispitivanja na temelju kojih se ocjenjuje može li novi lijek biti odobren za primjenu kod ljudi, odnosno ispunjava li stroge zahtjeve kakvoće, sigurnosti i djelotvornosti



Razvoj svakog novog lijeka zahtijeva mnogo vremena, znanja i stručnosti, dok se s financijske strane ulaganja procjenjuju i u milijardama dolara. Prosječno je potrebno više od 12 godina kako bi određeni kemijski spoj od laboratorija gdje je otkriven kao potencijalna djelatna tvar stigao do polica ljekarni u obliku lijeka. U prosjeku samo jedan od nekoliko tisuća novootkrivenih kemijskih spojeva postane lijek, dok tisuće drugih obećavajućih spojeva nikada ne prođu dalje od laboratorijskih ispitivanja. Procjenjuje se da na približno 25.000 testiranih kemijskih spojeva njih 25 dođe do faze kliničkih ispitivanja od čega ih na koncu tek pet uspije dobiti odobrenje za stavljanje lijeka u promet.


 


Lijek počinje kao molekula


Svoj život lijek počinje kao molekula, odnosno kao kemijska tvar ili spoj. Uz pomoć visoko razvijene znanstvene tehnologije, istraživači u laboratoriju stvaraju na tisuće novih sintetskih molekula. Potom pomno proučavaju kemijska svojstva molekula i odabiru one molekule ili tvari koje bi mogle postati lijekovi jer imaju potencijal djelovanja na određenu bolest ili uzročnika bolesti.




Nakon otkrića molekule ili tvari koja ima potencijal da se dalje razvija u svrhu liječenja ljudi, u nekliničkim ispitivanjima provode se testiranja tih tvari na laboratorijskim modelima i životinjama. U ovoj fazi nekliničkih ispitivanja, koja uobičajeno traje nekoliko godina, pomno se prikupljaju podaci o sigurnosti, djelotvornosti, mehanizmu djelovanja i farmakološkoj aktivnosti ispitivane tvari. Tisuće spojeva ne uspije prođe ovu fazu ispitivanja jer se pokažu neprikladnima za liječenje zbog previše neželjenih pojava ili zato što ne djeluju onako kako se na početku očekivalo. Samo oni spojevi koji uspješno prođu laboratorijska ispitivanja dalje se testiraju u kliničkim ispitivanjima. U prosjeku samo jedna od 10.000 molekula ispitivanih u nekliničkim uvjetima dospije u fazu kliničkog ispitivanja.


Klinička ispitivanja prije odobrenja lijeka


Tek nakon što se u nekliničkim ispitivanjima prikupi dovoljno podataka koji upućuju na odgovarajuću djelotvornost i sigurnost primjene lijeka, moguće je započeti klinička ispitivanja tog lijeka na ljudima.


Kliničko ispitivanje je vrlo složen postupak u koji su uključeni stručnjaci različitih profila. Riječ je o strogim i detaljnim ispitivanjima kojima se prikupljaju podaci o djelotvornosti i sigurnosti primjene lijeka na ljudima. Posebna pažnja posvećuje se prikupljanju podataka o štetnim učincima kako bi ispitanici u svakom trenutku bili zaštićeni od mogućih negativnih posljedica.   


U prvoj fazi kliničkih ispitivanja istraživači prvi put primjenjuju ispitivani lijek na malom broju zdravih ispitanika kako bi se ocijenila sigurnost na ljudima, počele utvrđivati neželjene pojave na ljudima te kako bi se odredila odgovarajuća doza i ispitala efikasnost. U ovoj fazi cilj je utvrditi raspon doze koju je potrebno primijeniti da bi lijek u djelotvornoj dozi stigao do ciljnog mjesta u organizmu. Nakon što se ispitivanjima prve faze utvrdi dinamika lijeka u organizmu i razumna sigurnost primjene lijeka, može se krenuti u drugu fazu ispitivanja.


U drugoj fazi ispitivani lijek se primjenjuje na većem broju ljudi koji boluju od određene bolesti. Pobliže se određuju optimalno djelotvorne doze lijeka, a djelotvornost lijeka uspoređuje se sa standardno dostupnim liječenjem ili placebom. Također se prikupljaju važni podaci o sigurnosti primjene lijeka i načinu ponašanja lijeka u tijelu ljudi koji boluju od određene bolesti, što se može razlikovati u odnosu na (ranije ispitane) zdrave osobe. Ako se u ovoj fazi utvrdi da lijek ima odgovarajuće terapijsko djelovanje uz prihvatljive štetne učinke, pristupa se sljedećoj fazi ispitivanja.



Nije svaki lijek prihvatljiv


Događa se da određena tvar bude u procesu razvoja dulji niz godina, ali nikada ne postane lijek jer se pokaže neprihvatljivom zbog previše neželjenih pojava ili zato što ne djeluje onako kako se na početku očekivalo. Procjenjuje se da na približno 25.000 testiranih kemijskih spojeva njih 25 dospije do faze kliničkih ispitivanja od čega ih na koncu tek 5 uspije dobiti odobrenje za stavljanje lijeka u promet.



Potvrda djelotvornosti i sigurnosti


U trećoj fazi kliničkih ispitivanja uključuje se još veći broj ispitanika u brojnim centrima i zemljama širom svijeta. Najčešće se u dvjema skupinama ili više njih ponovno ispituje djelotvornost i sigurnost primjene lijeka u usporedbi s trenutačnim standardom liječenja (i/ili placebom). U ovoj fazi ispitivanja, za razliku od prethodne faze, lijek se obično primjenjuje u duljem razdoblju, kod bolesnika koji imaju razvijen različit stupanj težine bolesti, u kombinaciji s drugim lijekovima itd.


Nakon dovršetka ispitivanja te sveobuhvatne obrade i analize svih prikupljenih podataka, objavljuju se rezultati kliničkog ispitivanja.


Odobravanje lijeka složen proces


Za one lijekove za koje je u kliničkim ispitivanjima utvrđeno da korist od liječenja nadmašuje eventualne rizike vezane uz njihovu primjenu, proizvođači ili njihovi zastupnici kod nadležnog regulatornog tijela mogu podnijeti zahtjev za davanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet.


Odobravanja lijeka iznimno je zahtjevan i složen postupak u kojem nadležno regulatorno tijelo provodi objektivnu stručnu ocjenu svih prikupljenih podataka iz nekliničkih i kliničkih ispitivanja lijeka te donosi konačnu odluku ispunjava li određeni lijek stroge zahtjeve kakvoće, sigurnosti i djelotvornosti. Jedino u slučaju pozitivne ocjene, daje se odobrenje za stavljanje lijeka u promet čime lijek postaje dostupan pacijentima. Lijekove za naše tržište odobrava Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED), kao regulatorno tijelo za lijekove, ili Europska komisija koja je nadležna za odobravanje lijekova za područje čitave Europske unije.


 



Nadzor nad lijekovima nikada ne prestaje


I nakon što lijek dobije odobrenje za primjenu nastavljaju se klinička ispitivanja koja služe prikupljanju što detaljnijih podataka o sigurnosti njegove primjene, osobito onih nuspojava koje se javljaju u iznimno rijetkim slučajevima. To je četvrta faza kliničkih ispitivanja koja se često naziva postmarketinškim ispitivanjem.


Dakle, odobravanjem lijekova nadzor nad njima ne prestaje, već se oni i nakon stavljanja na tržište neprekidno prate kroz niz mehanizama. Uz navedena postmarketinška ispitivanja, kontinuirano se provode provjere kakvoće lijeka  iz prometa te se prikupljaju i analiziraju prijavljene sumnje na nuspojave i ostali podaci o lijeku. Na taj način se pacijentima neprekidno osiguravaju jednako kvalitetni i sigurni lijekovi.