Imunološki poticaj trebalo bi pokrenuti tabletama, kapsulama, supozitorijima i slično. Takva cjepiva bila bi skuplja, a vanjska »kontrola« cijepljenja svela bi se na minimum
Trebamo li se cijepiti protiv zaraznih bolesti? Kakve su nuspojave? Bezazlene ili ipak postoji realna opasnost da se razbolimo od neke opake bolesti? To su samo neka od pitanja koja svake godine iznova, pojavom prvih slučajeva gripe, postavljamo sami sebi i drugima.
Iako se u našem društvu cijepljenje uglavnom doživljavalo kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva, polemike koje se vode u više europskih zemalja, a pritom se formira i pravi pokret radikalnih protivnika cijepljenja, nisu zaobišle ni nas.
Na sumnje »nevjernih Toma« većina zdravstvenih stručnjaka samo odmahuje rukom, navodeći kako je dokazano da cjepiva uspješno suzbijaju zarazne bolesti te da su osobito djelotvorna kod epidemija gripe. Prošlogodišnja opća histerija i domaći »debakl« s nabavom klinički neprovjerenog i neregistriranog cjepiva protiv svinjske gripe u vrijednosti od 330 milijuna kuna, pokazali su nam, s druge strane, da ipak nije baš sve uvijek onako kako nam se prezentira. Stoga i ne čudi (ne)opravdan strah i pojačan oprez stanovništva.
U kontekstu novih slučajeva svinjske gripe spomenimo da je, u siječnju 2010. godine, Europsko vijeće za zdravstvo iznijelo zaključak kako je pandemija svinjske gripe laž motivirana željom za profitom. Dr. Wolfang Wodarg, predsjednik saborskog odbora za zdravlje u njemačkom parlamentu i Vijeću Europe, tada je izjavio: »Svinjska gripa bila je lažna pandemija, koju su pokrenule farmaceutske kompanije, koje su na globalnom strahu zaradile milijarde funti. Farmaceuti su utjecali na znanstvenike, liječnike i zdravstvene službe diljem svijeta da bi osigurale zaradu, a zbog toga su vlade i državne službe izložile milijune zdravih ljudi riziku od nepoznatih nuspojava nedovoljno testiranog cjepiva.«
Nestale zarazne bolesti
Iskustva više desetljeća sustavnog cijepljenja populacije dokazala su da je masovno cijepljenje najučinkovitija medicinska mjera protiv zaraznih bolesti. Najbolji je dokaz tome, kažu epidemiolozi, činjenica da je iskorijenjenost određene bolesti na nekom području u izravnoj korelaciji s obuhvatom cijepljenja. Drugim riječima, što je više ljudi cijepljeno protiv neke bolesti, to su veće šanse da se bolest potpuno iskorijeni. Upravo zahvaljujući masovnom cijepljenju, s lica Zemlje potpuno su iskorijenjene velike boginje, što je jedan od najvećih uspjeha medicine, ističe Ira Gjenero-Margan, voditeljica Epidemiološke službe u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Stvar je u tome da se, tumači ona, masovnim cijepljenjem podiže razina kolektivnog imuniteta, virus ne može pronaći neimuni organizam i nestaje.
– Zahvaljujući cjepivu, iz Europe potpuno eliminiran i poliomijelitis ili dječja paraliza, jedna od najstrašnijih dječjih bolesti, koja se ničim drugim ne može suzbiti. Jedino cjepivu možemo zahvaliti i činjenicu da uopće nemamo difterije, koja nije nestala sama od sebe – ističe Gjenero-Margan. Za primjer navodi Rusiju, gdje je nakon raspada bivšeg SSSR-a prekinut dotad dobar program cijepljenja, a izravna posljedica bila je ogromna epidemija difterije.
Hrvatska se, kao i veći dio Europe, cijepljenjem riješila tetanusa kod djece, te niza dječjih bolesti poput ospica ili rubeole. Te su dječje bolesti kod nas reducirane za 99 posto, što znači da godišnje od tih bolesti obole najviše jedno ili dva djeteta. U zapadnoj Europi, gdje ne postoji tako široki obuhvat cijepljenja, povremeno se i dalje događaju epidemije ovih bolesti, ističe naša sugovornica. U svega osam godina sustavnog cijepljenja protiv Haemophilus influenzae tipa B, iz dječje je populacije potpuno eliminiran meningitis izazvan tim virusom, ističu u HZJZ-u.
Medicina i dalje istražuje cjepiva kao jedno od najmoćnijih oružja protiv bolesti. Radi se na pronalasku cjepiva protiv HIV-a, hepatitisa C, pa i malignih bolesti kod kojih se utvrdilo da mogu nastati zarazom.
Nekim bolestima, poput tuberkuloze ili malarije, nije se uspjelo doskočiti cjepivom. Ipak, epidemiolozi ne priznaju poraz. »Cjepivom protiv tuberkuloze eliminirali smo teške oblike tuberkuloznog meningitisa i milijarnu tuberkulozu kod djece, pa danas nemamo niti jedan slučaj. Zbog raznih tipova imuniteta, bolest se nije mogla kompletno eliminirati«, objašnjava Gjenero Margan, epidemiologinja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. (LJ. B. M.)
Priče o nuspojavama srednjovjekovna su parada
Strah od opasnih nuspojava cjepiva, koji je u svijetu rezultirao čitavim pokretima protiv cijepljenja i mnogu djecu ostavio nezaštićenom od teških bolesti, zadarski infektolog Miro Morović smatra »srednjevjekovnom paradom« protiv nečega što ima nedvojbene i višestruko dokazane koristi za ljudsko zdravlje.
Nuspojave cijepljenja vrlo je teško dokazati, veli Morović, a dosad je jedini u svijetu dokazani slučaj da je neko cjepivo izazvalo ozbiljne nuspojave onaj iz 70-tih godina prošlog stoljeća, kada je u SAD-u zbog konzervansa u cjepivu protiv svinjske gripe više stotina ljudi oboljelo od Guillain-Barré sindroma, neurološke bolesti koju karakteriziraju neurološki ispadi.
– To je jedina dokazana povezanost cjepiva i nuspojava u svijetu – ističe Morović. Rizik od neuroloških nuspojava, izuzetno mali, zamijećen je primjerice kod cjepiva protiv vodenih kozica u vidu postinfekcijskog encefalitisa, ali se jedno oboljelo dijete na 100.000 cijepljene djece ne može smatrati razlogom da se cijepljenje proglasi neopravdanim ili nepotrebnim, smatra Morović.
– Kada neko cjepivo provjeri Američka agencija za hranu i lijekove (FDA), onda je to cjepivo gotovo 100 posto sigurno. Ako netko dobije multiplu sklerozu 15 godina nakon cijepljenja, i tu traži neku povezanost, to su hipiteze. Nemamo vremena za hipoteze, treba spašavati živote – ističe Morović.
Famu oko »opasnog« pandemijskog cjepiva, kojoj je po njegovim riječima kumovala nespretnost ministra zdravstva i bombardiranje javnosti kojekakvim stručnim, polustručnim ili nestručnim informacijama, razbila su iskustva drugih država s cijepljenjem. Cijepljenje se, kaže Morović, pokazalo potpuno medicinski opravdanim, jer je novi virus izazvao puno više komplikacija i hospitalizacija oboljelih nego uobičajena gripa.
– Kako je isti virus prisutan i ove godine, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti dao je preporuku da se cijepe svi stariji od šest mjeseci. To je prvi puta u 100 godina da se svi cijepe – kaže Morović, koji smatra da bi cijepljenje valjalo produžiti do kraja epidemije, jer bi se u protivnom ona mogla produžiti na čitavo proljeće.
Dr. Wodarg je dao i zabrinjavajuće upozorenje o sigurnosti cjepiva, a mediji u Švedskoj izvještavaju i o nizu nuspojava cjepiva kod zdravstvenog osoblja koje ga je primilo, te više smrtnih slučajeva nedugo nakon aplikacije cjepiva protiv virusa H1N1. Sumnje koje iznosi dr. Wodarg odnose se na cjepivo tvrtke Novartis, koje je naručila i Hrvatska. On, konkretno, upozorava na moguću kancerogenost tog cjepiva jer su – kako navodi – u njegovoj izradi korištene kancerozne stanice nekih životinja, te tvrdi da cjepivo može imati gore nuspojave nego sama gripa.
Imunološki poticaj
– Ne znam je li moguće potpuno isključiti nuspojave, ali vjerujem da se cjepiva mogu bitno poboljšati. Gdje je god to moguće, imunološki poticaj trebalo bi pokrenuti enteralno, dakle tabletama, kapsulama, kapima, sprejevima, supozitorijima i slično. Takva cjepiva bila bi skuplja, a vanjska »kontrola« cijepljenja svela bi se na minimum. Možda je »problem« u tome. Globalizam »voli« kontrolu. Možda zbog toga toliko voli cjepiva u šprici? Postoje dobri primjeri oralnih cjepiva, npr. Urovaxom. To je oralno cjepivo protiv E. Coli, tvrdokorne bakterije koja pravi urinarne smetnje. Upravo se registrira u Hrvatskoj.
Uvjeren sam da će za petnaestak godina šprice iščeznuti ili se će se bitno smanjiti ova aplikativna forma. Ovo možda zvuči kao hereza, ali svaka dobra stvar u medicini je započela kao hereza. Na žalost, hereze su većinom završavale kao dogme koje su priječile nove »hereze«. Za »novu paradigmu« cijepljenja založio sam se 2006. g. kada sam Kolegiju i Upravi Imunološkog zavoda skrenuo pažnju na potrebu biološkog pristupa u proizvodnji i primjeni cjepiva, ali ne zbog marketinškog iskoraka, nego zdravlja ljudi.
Ujedno, dr. Sladoljev ističe da pravi problem današnjice nisu zarazne bolesti, već moždani i srčani infarkti, karcinomi, autoimune bolesti, dijabetes, debljina i povišeni tlak. Od tumora u nas svakog dana umire više ljudi nego što ih je umrlo od pandemijske gripe ukupno! Iza Mađarske na vrhu smo europske ljestvice pobola od tumora, svakog dana otkrije se sedamdesetak novih slučajeva!
O učinkovitosti individualiziranog protutumorskog cjepiva u liječenju tumora, posebno teških i napredovalih oblika, naš sugovornik nije samo informiran, već i nedavno educiran kod umirovljenog imunologa, utemeljitelja metode, dr. Thomasa Tallberga. Naglašava da se metoda može brzo i jeftino implementirati u naše veće bolničke centre, ili centralno, u Imunološkom zavodu u Zagrebu, na dobrobit bolesnika i državnog proračuna.
Službeno i nezavisno
Doktor Marijan Montani iz Zagreba, specijalist je psihijatrije, a ujedno i homeopatski liječnik, koji ordinira u vlastitoj liječničkoj ordinaciji u Zagrebu. Smatra da je vrlo teško govoriti o cijepljenju, obraćamo li se općoj populaciji.
– Priča o cjepivima vrlo je dinamična, logično je da je mnogima teško pratiti što se dešava, jer smo bili naučeni vjerovati da su određene institucije i firme etične, dobronamjerne i savjesne, no izgleda da takva uvjerenja već ulaze u sferu naivnosti. Isto tako, dok neki građani znaju već i najsitnije detalje o cjepivima, drugi ne znaju gotovo ništa, jedino sa čime su se susretali zapravo su obične propagandne poruke. Pritom, na kampanjama za cijepljenje ne govori se o tvarima koje se nalaze u cjepivu. No, ako se znanstveno nedokazane hipoteze ponavljaju na svim razinama, od obitelji, preko medija i zdravstvenih institucija, tada osoba može imati duboko uvjerenje u točnost takvih hipoteza, pa bile one i nedokazane. Čak štoviše, ljudi će vjerovati u hipoteze, čak i ako je dokazano da su one neistinite. Pripadnici liječničke struke branit će svoje stručno mišljenje, iako to mišljenje datira i više od 50 godina unazad, a istraživanja su u posljednjih 20 – 30 godina donijela na vidjelo sasvim drukčiju sliku. To je stoga što eminentni liječnici i znanstvenici redovito bivaju diskreditirani, izbačeni iz institucija ili liječničkih udruženja, ako njihova istraživanja ne govore u prilog industriji.
Pacijentove dvojbe
Interesantno je pogledati i što govore studije u vezi cijepljenja protiv tuberkuloze. Znanstvene studije s BCG cijepljenjem su pokazivale kontradiktorne rezultate: zaštitni efekt je varirao od 0 do 80 posto. Zbog nekonzistentnih podataka provodila se veća znanstvena studija. Ova studija, koja je obuhvaćala 260.000 ispitanika, i koja je objavljena u uglednom medicinskom časopisu iz Velike Britanije »The Lancet«, 12. siječnja 1980. godine, ne nalazi dokaze o zaštitnom djelovanju BCG cjepiva, nego, naprotiv, blago povećanje učestalosti tuberkuloze u cijepljenih. Ova najveća studija o cijepljenju protiv tuberkuloze, pokazala je da cijepljenje povećava učestalost tuberkuloze.
Ignoriranje istraživanja
– A kako reagira medicinska profesija na ove rezultate? Jesu li rađene nove studije koje bi potvrdile ili opovrgnule ovu opsežnu studiju? Revidira li se potreba za ovim cijepljenjem – pita se naš sugovornik, liječnik zapadne medicine i homeopat, Marijan Montani, dodatno podastirući podatke:
– Ništa od ovoga se ne dešava, znanstvena medicina nastavlja s uobičajenom praksom, ignorirajući opsežna znanstvena istraživanja. Ako gledamo MMR (Morbilli, Mumps, Rubeola) cjepivo iz ranih 90-tih godina, možemo zaključiti da je ono smanjilo učestalost obolijevanja od zaušnjaka, ali je samo cjepivo često uzrokovalo meningitis, pa je kasnije ta komponenta cjepiva izbačena. Studija rađena 1979. na UCLA-i (University of California, Los Angeles), pod sponzorstvom FDA, govori da u SAD-u 1.000 beba godišnje umire od posljedica DPT (Difterija, Tetanus, Pertussis) cjepiva, a 11.000 dobije permanentna, većinom neurološka oštećenja. Cjepiva protiv tetanusa i boginja, s dodatkom tvari koje uzrokuju sterilnost, koristila su se u svrhu sterilizacije, i to u Africi, te u Južnoj i Centralnoj Americi.
Zbog toga je Vrhovni sud na Filipinima osudio Svjetsku zdravstvenu organizaciju radi provođenja nedobrovoljne sterilizacije preko 3 milijuna filipinskih žena. U jednom izvještaju o djelovanju Gardasila, cjepiva protiv HPV-a, navodi se 12.424 slučajeva nuspojava, uključujući 32 smrtna slučaja. Tragična je činjenica da su dokumentirani mnogi smrtni slučajevi kod mladih i, do tada, zdravih djevojaka, ubrzo nakon ovog cijepljenja.
Također, radi primijećenih nuspojava, Španjolsko ministarstvo zdravstva je 2009. godine povuklo s tržišta 75.582 doza cjepiva Gardasil. Već se dugo govori o toksičnosti timerosala, često korištenog konzervansa u cjepivima, koji sadrži živu. Članak u časopisu »Mol Psychiatry« iz travnja 2004., donosi rezultate istraživanja koji pokazuju kako timerosal remeti sintezu faktora rasta u mozgu, a time i njegov normalan razvoj.
Holistički pristup
Za kraj, ostavili smo stručno mišljenje koje, čini se, nema nikakvih dvojbi oko cijepljenja. Dr. Tomislav Petrušić, liječnik je koji u zagrebačkom studiju »Somalata« prakticira drevnu indijsku medicinu, ayurvedu:
– Bilo bi nevjerojatno za pomisliti kako jedan nauk o životu poput ayurvede nema sustav preventivnog cijepljenja. Naravno da ima, ali kroz prizmu današnje moderne nauke, i svega onoga što ona nosi, poput tehnološkog »napretka«. Sve to je toliko jednostavno i nevjerojatno da spada u domenu vjerovanja ili »čaranja«. To je naravno zbog toga što se iza jednostavnosti kriju preporuke i prakse koje su u skladu s čovjekom i Svemirom.
U jednostavnosti nema ničeg misterioznog, jer je blisko svakom biću. Iza jednostavnosti nema profita, jer upravo cilj tehnološkog razvoja jest kako naplatiti i profitirati od bezbroj pronalazaka koji se provode. Kada profit zauzme svoj smisao i svrhu, upitno je iz kojeg nam se razloga serviraju priče o bilo kojem aspektu života. Iza današnjeg programa cijepljenja stoji jedan od najbolje razrađenih i najprofitabilnijih poslova današnjice, i njihovi motivi su tajanstveni.
Velika je razlika u pristupu ayurvede i modernog nauka. Moderan nauk zauzima materijalistički pristup, dok ayurveda ima holistički. Moderni nauk smatra kako će razvoj i tehnologija spriječiti čovjekove boljke i brige, dok ayurveda smatra kako će to učiniti sam čovjek, živeći u skladu sa sobom i svijetom. Moderni nauk smatra da je farmaceutika rješenje, ali statistike govore drugačije. Neovisno o statistikama, vidimo »čemere« ovoga svijeta na svakom polju života. Uostalom, upotrijebimo zdrav razum – je li moguće da je »kemija« jača od skladnog života?