Ozon, Akin i Ramsay

Završnica 70. Cannesa: Ovogodišnja konkurencija je, čini se, inferiornija od lanjske

Dragan Rubeša

Francois Ozon, Jacqueline Bisset, Jeremie Renier, Marine Vacth i Myriam Boyer / Reuters

Francois Ozon, Jacqueline Bisset, Jeremie Renier, Marine Vacth i Myriam Boyer / Reuters

Festivalska završnica protekla je u znaku trilera koji tematiziraju demonske blizance, terorizam i osvetu i pakao dječje prostitucije. Vrhunci festivala ipak ostaju filmovi Robina Campilla, braće Safdie i Honga Sang-sooa



CANNES Nakon što mu je 1998. u »Tjednu kritike« prikazan debitantski komad »Sitcom«, Francois Ozon je u Cannesu postao redoviti gost. Njegov najnoviji film »L’Amant double« slobodna je adaptacija romana »Lives of the twins« (Životi blizanaca) koji je napisala genijalna Joyce Carol Oates, ali su autorove filmske reference puno šire i protežu se u rasponu od Cronenberga (»Smrtonosni blizanci«) do Polanskog (»Rosemaryna beba«).


Priča je to o ženi (Martine Vacth) koja odlazi na terapeutske seanse kod naočitog psihijatra (Jeremie Renier), da bi ubrzo otkrila kako on ima brata blizanca koji je njegov krajnji monstruozni antipod. Uvodna scena koja nam podastire anatomski krupni plan junakinjine vagine tijekom pregleda zapravo pokazuje da je kratki put koji treba preći od ginekologa do psihologa.

Ženska utroba ovdje postaje prostor horora iz djetinjstva, dok njen psihijatar pokušava elaborirati bizarnu teoriju po kojoj snažniji blizanac u stadiju fetusa »proždire« onog slabijeg kako bi ga eliminirao, iako on više preferira izraz »asimilacija«. A eros se svodi na S/M igrice u kojima junakinja siluje partnera dildom kojeg je remenom pričvrstila na vaginu, te seks u troje s blizancima.


Samuraji


Žanr trilera odabire i Fatih Akin u novom filmu »Aus dem nichts« u kojem je angažirao Njemicu Diane Kruger kojoj je ovo prva uloga u njemačkom filmu. U Akinovu komadu ona glumi ženu turskog poreznog savjetnika koja se suočava s bolnim saznanjem da su joj muž i sin nastradali u terorističkom napadu koji se dogodio dok je ona s prijateljicom bila u hamamu.




Za napad se najprije posumnjalo na Kurde, da bi istraga otkrila kako su počinitelji par neonacista. Zastrašujuće je što oni ne izgledaju poput klasičnih neonaci sirovina sa svastikom tetoviranom na glavurdi, već kao cura i dečko iz našeg susjedstva.


No nakon što na površinu ispliva žrtvina narko prošlost, te nakon što odvjetnik kao svjedoka pozove jednog Grka koji lažno svjedoči da je optuženi njemački par u vrijeme atentata boravio u njegovu hotelu tijekom ljetovanja u Grčkoj, par biva pušten na slobodu, iako je otkriveno da je svjedok pripadnik ultradesne Zlatne zore. Tada nam naša junakinja pokazuje dovršenu tetovažu samuraja te poput samurajke kreće u Grčku, za osvetu spremna. U Akinovu komadu neonacizam je tretiran kao dobro organizirana i podmazana globalna mreža.


Mračnije od mračnog


I izvrsna Britanka Lynne Ramsay će u filmu »You were never really here« kojim je zatvorena canneska konkurencija, posegnuti za jednim sjajnim literalnim predloškom, konkretnije, za istoimenim romanom Jonathana Amesa, mračnijim od najmračnijeg noira, koji poput Akina pokazuje da je osveta najbolja kad se servira hladna. Akinov lik majke sada zamjenjuje traumatizirani ratni veteran (Joaquin Phoenix, izvrstan) koji pokušava spasiti maloljetnicu iz ralja dječje prostitucije.



Nakon eksperimentalnog kratkog filma »Belladonna« prikazanog lani u programu »Horizonti« u sklopu venecijanske Mostre, najnoviji izvrsni komad Dubravke Turić »Trešnje« ušao je u kratkometražnu selekciju prestižnog canneskog off programa »Quinzaine des Realisateurs« (15 dana autora) rezerviranog za radikalniji pristup filmskim temama. Za kratkometražne filmove već je tradicionalno rezervirana njegova programska završnica i prikazani su jučer rano poslije podne u prepunoj dvorani »Theatrea Croisette« u dva programska bloka. Filmski scenarij autoričina dirljiva komada napisala je Jelena Paljan prema kratkoj priči »Pederi« Olje Savičević Ivančević, koja prati jedno ljeto odrastanja malog Jakova (Roko Glavina). Fotografije Gospe sinjske i dječakove pričesti jasno pokazuju da su njegovi roditelji (standardno sjajni Lana Barić i Milivoj Beader) krajnje tradicionalni, kao što je to i milje samog sela u dalmatinskoj Zagori kojeg posprdno zovu Šupak Donji, što je u engleskim titlovima duhovito prevedeno kao »Assholeville«.Odnos dječakova tinejdžerskog rođaka Davida koji radi u očevu diskontu i njegova prijatelja Vanje koji se na ljetne praznike vratio iz Berlina, postaje »sumnjiv« samo zato jer su »uvijek bili skupa«. Kako su djeca u bijegu dominantna tema ovogodišnjeg Cannesa, što je već postalo evidentno u samom početku festivala s filmovima poput Haynesova »Wonderlanda«, autoričin komad mogao bi biti idealna predigra filmu »The Florida Project« koji je osvojio publiku ovogodišnjeg »Quinzainea«. No tamo gdje film Seana Bakera pršti od boja, logoreja i energije, Turičkin prosede je smiren poput balade Patti Smith »Seneca« koja se koristi u soundtracku.       Inače »Quinazine« je lani prikazao kratki film »Zvir« Miroslava Sikavice, dok je godinu dana ranije Cannes nagradio Matanićev »Zvizdan«, ali u programu »Izvjestan pogled«.


Priča počinje kad ga visoko rangirani političar angažira da izvuče njegovu teen kćer iz manhattanskog bordela, nakon čega Ramsay počinje slijediti onu istu trajektoriju kojom se kretao Paul Schrader u »Hardcoreu«, dokazujući da je teško ostati anđeo u svijetu koji je otišao kvragu.


Budući da je festival ušao u samu završnicu, nagađaju se i najizgledniji favoriti za Zlatnu palmu. I dok je ovogodišnja konkurencija ipak bila ponešto inferiornija u odnosu na onu lanjsku, njeni ultimativni vrhunci ostaju Robin Campillo s »120 otkucaja u minuti«, braća Safdie s »Good time« i Hong Sang-soo  s »Geu-Hu«.