Uz projekt RoUm koji je okupio pripadnike romske zajednice: Kad se stara lopata pretvori u novi sat

Snimila Tanja KANAZIR

RIJEKA Kad pomislimo na muzej, što nam prvo pada na pamet? Sigurno je to izložba slika, možda neki stalni postav, velika, ledena zgrada s vodičem, tamo gdje vrijede pravila lijepog ponašanja, a poželjan je i određeni »dress code«. Sve su to asocijacije koje vežemo za instituciju muzeja. Premda, tko je u periodu od 11. do 21. lipnja prolazio pored Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, vidio je da se tamo odvijaju neke atipične akcije za jedan običan muzej: puno se brusilo, bušilo, farbalo, prašinalo, varilo, dijelile su se marende… Ako nije obnova zgrade, što je?MMSU je deset dana bio domaćin projekta RoUm – socijalnog poduzetništva, koji okuplja pripadnike romske zajednice i umjetnike koji zajedničkim snagama spašavaju odbačene, iskorištene stvari koje potom prodaju i tako održavaju rad poduzeća. Inkluzivnim dizajnom u Rijeci bavili su se majstori, zanatlije, umjetnici, stručnjaci i amateri iz riječke romske zajednice koji su se odazvali na poziv za radionice. Izvođenje projekta omogućila je Rijeka 2020, a program se realizirao u okviru programskog pravca Kuhinja, koji se bavi manjinama i migracijama.

Nevidljivost Roma

U obilazak radionica povela nas je voditeljica projekta Tamara Puhovski, koja nam je usput ispričala prapovijest inicijative.– Dvije stvari su me oduvijek preokupirale. Jedna je konzumerizam, činjenica da ljudi samo kupuju i bacaju i da to čine cijeli život, a druga je ta potpuna nevidljivost Roma. Ljudi su vidjeli Rome na ulici kako prose i često je to jedina percepcija koju o njima imaju – govori Tamara koja se bavi socijalnim inovacijama pa obilazi podosta radionica, »pitchinga« i mentoriranja, gdje je prenamjena ili »upcycling« trenutno najveći hit. Palo joj je na pamet da nanovo spoji Rome i otpad, ali na jedan inkluzivan i dostojanstven način. – Postoji rasprava s vođama romskih zajednica spaja li projekt ponovno Rome i otpad na njihovu štetu ili je ovo nešto drugačije. Jedna je stvar biti primoran na to, ali sad kada je prenamjena starih stvari »seksi«, ona postaje kapital za dalje. Zašto bi Romi prodavali otpad na Hreliću za kunu, a hipsteri sređenu starudiju za tisuću eura? Zanimalo me možemo li skršiti tu hijerarhiju – otvorena je Tamara Puhovski.I uspjeli su. Prva prodajna izložba u Zagrebu je planula, a budući da nisu bili iskusni u prodaji, marketingu i poznavanju tržišta, stavili su (pre)niske cijene. Ovaj put, stvari nastale u Rijeci, prodavat će preko interneta metodom licitacije – tko da više. A na radionici je nastalo svašta: stara lopata postala je sat, kvaka i nekoliko šarafa čine figuru koju su radioničari u šali nazvali Oskar, košarica za kišobrane sada je lampa u obliku rakete, mini traktor nastao je od mašine za šivanje, stalaža za ključeve od stare ladice i okvira za slike…Mjesto odakle je sve krenulo je Slavonski Brod. Tamara je upoznala Milana Mitrovića, predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine iz Slavonskog Broda i Sinišu Musića, umjetnika i aktivista koji se bavi obrazovanjem i integracijom Roma. Uz njih tu je i Jagoda Novak, koja je doktorirala na temi migracije Roma. Za riječko područje najviše im je pomogao Ismet Mutiši poznatiji kao Morski, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine za Grad Rijeku. Voditeljica projekta ističe da prisustvo romskih lidera uvelike olakšava kontakt s potencijalnim polaznicima radionica, jer nije jednostavno otići u romsko naselje i iznijeti ideju koja može biti pogrešno shvaćena.

Polaznici »genijalci«

Nasreću, odaziv u Rijeci bio je bolji nego što su planirali: na tekstilnoj radionici bilo je petero polaznika, a na radionici drva i metala osmero. Stvari namijenjene za obnovu pronašli su u Metisu, u recikalžnim dvorištima, a nekoliko stvari donirala je nona iz susjedstva.Umjetnica Nika Rukavina bila je stručni mentor na radionici drva i metala. Kaže da nije imala puno mentorskog posla, jer su njezini polaznici »genijalci«.– Njih je trebalo samo malo usmjeriti na početku dok se još nismo poznavali; trebalo je stvoriti odnos poštovanja, voljenja i opuštenosti, a poslije toga je sve išlo lako. Imaju motoriku, imaginaciju, voljni su i radišni – pohvalila je Nika svoje polaznike, od kojih je šestoro uzrasta srednje škole, dok su dvojica nešto stariji. Umjetnica ima iskustva u radu s djecom, često surađuje s Vijećem mladih »Benčić«, a u svojim projektima radi s Građevinskom srednjom školom, ali ovu radionicu će posebno pamtiti.– Ako me pitate što mi je najupečatljivije s ove radionice, reći ću da je to osjećaj gorčine. Ovoj djeci tako malo treba, a nitko im ne daje priliku. Imamo dečkića koji je odustao od škole, a predivan je, umije napraviti sve. Njima samo treba drugačije pristupiti, jer oni imaju nešto što su druga djeca već pogubila, a to su manualnost i povezivanje stvari, oni vide unaprijed, znaju raditi rukama i iznimno su vješti. Pritom nitko od njih ovo ne radi inače, nekima je doslovno prvi put da koriste alat – kazala je Nika Rukavina. S njom se slaže i voditeljica Tamara, koja smatra da romskoj djeci postojeći školski sustav ruši samopouzdanje.– Puno njih ima problema sa školom, učenjem i padanjem razreda, a ovo u čemu su sjajni u školi se ne registrira, ne vrednuje se ni na kakav način. Einstein je rekao da riba ne može biti genijalna ako joj daš da se penje po drveću; to je baš ta situacija – zaključila je Tamara Puhovski.

Torbe za laptope

Milan Mitrović iz Slavonskog Broda našao se u ulozi koordinatora radionice drva i metala, ali je uz to cijelo vrijeme radio zajedno s polaznicima.– Moje zaduženje je da vodim projekt, da svi dođu na vrijeme, nisam trebao raditi, ali ja sam šljaker u duši i nisam mogao odoljeti. Pomagao sam svima, zajedno smo smišljali kreacije, promatrali odbačeni predmet i razmišljali što će od njega nastati. Ima potencijala među klincima, svi su vrijedni, jedina cura se super pokazala; osim što je kreativna ona ima i menadžerske sposobnosti, vodila je ekipu i poticala ih na rad – ispričao je Milan. Umjetnica Tajči Čekada vodila je radionicu tekstila, na kojoj je zamišljeno da se proizvedu funkcionalne torbe za laptope.– Izvršeno je jedno ispitivanje tržišta gdje se vidjelo da torba za laptope ima previše, a ono što fali je torba koja ujedno može biti i stolić za laptop, kada je skineš s leđa da je možeš staviti na bedra, da ima neku stabilnost i da se na njoj može raditi. Fokusirali smo se na tri varijante: ruksak, poslovna torba i torba koja ide preko ramena. Za ovu radionicu nije bitno da finalni proizvod bude kompletiran, bitno je da dođemo, ako ništa drugo, do točne skice i tehničkog plana što i kako izvesti i da izađemo s idejnim prototipom – kazala je Čekada i dodala da je jako zadovoljna svojom grupom, koja je za sat vremena pohvatala osnove šivaće mašine. Polaznici radionica neumorno su stvarali pa nisu imali vremena za ćakulanje s novinarima. Grupa »drvo i metal« složno je odgovorila da se ovim žele baviti i ubuduće i da žele biti što bolji. Romske tradicijske djelatnosti i izgubljeni zanati sve više će biti na cijeni, a u popularizaciji socijalnog poduzetnišva najviše mogu pomoći lokalna samouprava i civilna udruženja.– Mladi Romi u ovome mogu vidjeti svoju budućnost – zaključio je polaznik radionice koji je želio ostati anoniman.