Godinu i pol nakon gašenja »Ferala«, u veljači 2010. »Slobodna Dalmacija« »razvalila« je kako je Splitsko-dalmatinska županija 2007. obnovila napuštenu školu u selu Gardun u Dalmatinskoj zagori ne bi li arheolozi pod vodstvom Mirjane Sanader, supruge bivšeg premijera, u njoj mogli – odlagati alat. »Slobodna« je to objavila pola godine poslije Sanaderove ostavke, u jeku medijskoga demontiranja njegove moći. Otkriće je prenio i »Jutarnji list«
Godinu i pol nakon gašenja »Ferala«, u veljači 2010. »Slobodna Dalmacija« »razvalila« je kako je Splitsko-dalmatinska županija 2007. obnovila napuštenu školu u selu Gardun u Dalmatinskoj zagori ne bi li arheolozi pod vodstvom Mirjane Sanader, supruge bivšeg premijera, u njoj mogli – odlagati alat. »Slobodna« je to objavila pola godine poslije Sanaderove ostavke, u jeku medijskoga demontiranja njegove moći. Otkriće je prenio i »Jutarnji list«.
Na kraju teksta u »Slobodnoj Dalmaciji« stidljivo je navedeno da je istu tu priču prije dvije godine objavio – »Feral Tribune«. No pravu pozadinu toga neobičnog prenošenja u niskotiražnim će »Novostima«, tjedniku Srba u Hrvatskoj, objasniti tek Viktor Ivančić, bivši glavni urednik »Ferala«. Nakon gašenja splitskog tjednika u lipnju 2008., Ivančić je najprije zaposlen u »Novome listu«, da u tim novinama odmah bude i cenzuriran, zajedno s Predragom Lucićem i Marinkom Čulićem, i to po izravnom nalogu Ive Sanadera i tadašnjeg vlasnika Roberta Ježića. Ovako je Ivančić u »Novostima« razotkrio pozadinu priče o obnovi gardunske škole u »Slobodnoj Dalmaciji«: – Prije dvije godine, naime, slučaj »arheološke korupcije« uopće nije otkrio novinar »Ferala«, nego novinar »Slobodne Dalmacije«! Čovjek je pribavio dokumente, utvrdio činjenice, sastavio članak i predao ga glavnome uredniku matičnog dnevnog lista, a ovaj ga je glatko odbio objaviti, budući da se u tekstu razotkrivaju mutni poslovi premijera i njegove žene. Zgađen urednikovim postupkom, novinar je dostavio dokumente »Feralu«, pa je storija – u nešto komornijoj medijskoj atmosferi – ipak objavljena. Tako je »Slobodna Dalmacija« prije neki dan spektakularno obznanila otkriće što ga je prije dvije godine spektakularno zabranila! Ivančić zato pita:
– Zašto bi ponašanje Mirjane i Ive Sanadera bilo skandalozno, a postupci »Slobodne« i »Jutarnjeg« to nisu? – pa zaključuje kako – »sadašnja hajkaška revnost, dirigirana histerija i masni novinski naslovi kojima se kategorično prokazuje kriminalna narav Sanaderova režima, nisu ništa drugo nego zamaskirano svjedočanstvo nacionalnoga medijskog debakla, nešto poput fanfara za vlastiti moralni bankrot«. Pa dijagnosticira: »Korupcija širokih razmjera, osim svega, nije moguća bez potkupljenih medija; u hrvatskome slučaju oni su činili – i još uvijek čine – nervni sustav koji je vitalni dio organizma vlasti, i svi koji su remetili tu biološku sljubljenost bivali su odstranjeni kirurškim putem«.
Eto, zato je ugušen »Feral Tribune«. Nijedan medij u Hrvatskoj nije bio spreman podnositi takvu vrstu obavještenoga, bespoštedno kritičkog razotkrivanja. Hrvatski javni život odvija se u nekoj vrsti uzajamnoga konsenzualnog licemjerja koje svakoga štiti njegovih vlastitih bestidnosti, i cijela se nacija ljuljuška u tom kolektivnom plesu pod maskama. Na taj karneval »Feral Tribune« nije htio pristati, pa je »odstranjen kirurškim putem«. Snaga i nepopustljivost društvene kritike kakvu je emitirao »Feral Tribune«, nakon njegova gašenja, nigdje više nisu ponovljeni. Privid kritičnosti kao da je pobijedio.
