Još su 1992. godine otkriveni obrisi pejzaža koji se skriva ispod legendarne slike “The Crouching Beggar”. Zbog najnovijih rendgenskih snimki, otkrilo se da je španjolski slikar promijenio mišljenje kad je naslikao spomenutu sliku.

Nova znanstvena analiza velike, ali sumorne plavo-zelene Picassove slike “The Crouching Beggar”, otkriva detalje bez presedana o koracima koje je poduzeo da bi dovršio posao.  Nove fotografije rendgenske fluorescencije platna ne prikazuju samo krajolik drugog umjetnika u najboljem detalju, nego i otkrivaju nove obrte umjetničkom djelu, doznaju s Insidera.

Napravljen s naftnim bojama 1902. godine, “The Crouching Beggar” pokazuje siromašnu ženu sa zelenim plaštem koji pokriva glavu, ruke i tijelo. Kustosi su najprije snimili rendgenske snimke platna 1992. godine. Metali u boji reagirali su različito na rendgenske zrake, otkrivajući skriveni krajolik kojeg je naslikao drugi umjetnik, koji je koristio drugačije boje od Picassa.

Slike su otkrile da je Picasso okrenuo krajolik za 90 stupnjeva i obojio ga. Ali, prethodni rendgenski snimci nisu bili toliko detaljni kao danas. Tehnika zvana rendgensko fluorescentno skeniranje (XRF) otkrila je nove aspekte Picassovog pristupa slikarstvu koji u devedesetima nije bilo moguće razabrati. “Picasso se nije bojao mijenjati stvari tijekom slikarskog procesa”, izjavio je Marc Walton, znanstvenik za materijale sa Sveučilišta Northwestern koji je nedavno analizirao sliku, prenosi Insider.

“Naš međunarodni tim – koji se sastoji od znanstvenika, kustosa i konzervatora – počeo je ispitivati složenost slike “The Crouching Beggar”, otkrivajući suptilne promjene koje je napravio Picasso dok je radio prema svojoj konačnoj viziji”, dodao je Walton.

Veliki napredak u području elektronike i računalstva doveo je do izvanredne sposobnosti analize poznatih umjetničkih djela s neinvazivnim trikovima, uključujući rendgenske zrake. XRF skeneri mogu se iskoristiti za otkrivanje reakcije metala u različitim bojama, na visoku energiju X-zraka. Primjerice, plave nijanse koji koristi Picasso sadrže mnogo željeza, dok žute boje sadrže krom. Svaki metal emitira različitu frekvenciju svjetlosti kao odgovor na rendgenske zrake, a skener uzima ove razlike da bi otkrio skrivene slike, objašnjava Insider.

“Čini se da je Picasso bio inspiriran tim ranim radom jer je u djelo uključio neke linije temeljnog krajolika”, rekla je Danielle Duggins, studentica diplomskog studija koja radi s NU-ACCESS-om, u videu o Picassovom projektu analize. Kad je ekipa skenirala olovni element, koji se nalazio u nekim Picassovim uljnim bojama, vidjeli su desnu ruku skrivenu ispod prosjakovog plašta – isto kao i u Picassovoj akvareli iz 1902. pod naslovom “Femme assise”.

“Ovo otkriće omogućuje povjesničarima umjetnosti da formuliraju nova pitanja o ovoj intermedijarnoj verziji”, rekao je Duggins. Čini se da je Picasso usred slikanja, odlučio pretvoriti ženu koju je slikao u novo djelo s drugačijim medijem, a zatim je pretvoriti u čučanj prosjaka na današnjem platnu.

“Sada možemo razviti kronologiju unutar strukture slike kako bismo ispričali priču o umjetnikovom stilu razvoja i mogućim utjecajima”, izjavila je Sandra Webster-Cook, viša konzervatorica slika u AGO-u, za Insider.