Riječke ljetne noći

Praizvedba predstave Karine Holla: Kafka »preveden« u jezik fizičkog teatra

Kim Cuculić

U predstavi »Kafka Project« naglasak je na kolektivnoj igri, a za glumce Talijanske drame ovo je i važan iskorak prema drugačijem tipu teatra



Predstava »Kafka Project: frontiere, granice, meje, grens, borders…« Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca praizvedena je na Riječkim ljetnim noćima.


Riječ je o autorskom projektu nizozemske redateljice Karine Holla, koja jezikom fizičkog teatra propituje i interpretira literarne svjetove Franza Kafke.


Na temelju njegovih djela »Proces« i »Preobrazba«, priče »Ispred zakona«, kraće pripovijetke »Jastreb« i referiranje na »Umjetnika u gladovanju«, Karina Holla gradi košmarne slike koje predstavljaju svojevrsno putovanje kroz vrijeme – od Kafkina doba do suvremenosti. 




   To vrijeme, istodobno, »zarobljeno« je u detalju sata čije su kazaljke zauvijek zaustavljene, smještajući Kafku u vremenski procjep koji postaje univerzalnim.


Od prve do posljednje slike poveznicu među njima čine sivi, bezlični ormari koji prizivaju Kafkina nikad dostižna vrata zakona, ali i stvarne, fizičke granice unutar kojih se zbijaju tijela Kafkinih obezličenih »junaka«. Te granice nisu samo prostorne, nego i mentalne, psihološke, političke, obiteljske, vjerske, ekonomske… 


  Kafkin mikrokozmos


U prvoj slici povorka likova izlazi iz ormara i precizno razrađenim pokretima uvodi u svijet Kafkina mikrokozmosa, uključujući i suptilne plesne reference na židovsku tradiciju. U ovoj svojevrsnoj makabrističkoj povorci miješaju se fikcionalni likovi i obiteljski portreti, koji frenetičnim kretanjem uvode u kafkijanski svijet otuđenja, paradoksa, halucinacija i neuroza.


Crtica »Jastreb«, koja počinje rečenicom »Bio jedan jastreb koji mi je kljuvao noge«, uz minimalni tekst na talijanskom, pretvorena je u sliku koja vizualno priziva Hitchcockove »Ptice«, dok skladatelj Stanko Juzbašić kao duhovito-ironijsku referencu koristi glazbeni citat Bernarda Herrmanna iz filma »Psiho«. 


   Najrazrađenija i najzaokruženija je slika koja se temelji na motivima pripovijetke »Preobrazba«, u kojoj se Gregor Samsa jednog jutra, nakon nemirnih snova, budi u krevetu preobražen u golema kukca.


U svojoj interpretaciji Karina Holla ostavlja Samsu u njegovu ljudskom obličju, čime poruka Kafkine priče dobiva još strašnije konture. U dojmljivoj, ekspresivnoj interpretaciji Tomasa Kutinjača, Gregor Samsa tjelesno je ogoljen, do suštine ljudskosti, dok su samo njegovi pokreti čudovišni i animalni. U prizor njegove smrti Holla je utkala i biblijske konotacije, prispodobljujući Samsu s Kristovom mukom. 


   Sljedeću sliku Karina Holla gradi na slobodnim asocijacijama na motive iz Kafkina romana »Proces«. Birokratski stroj koji melje čovjeka prikazan je grupom bezličnih činovnika, koji mehaničkim kretnjama ispunjavaju obrasce.


Josefa K. utjelovio je Mirko Soldano, koji u mikrofon govori priču o seljaku koji je godinama uzaludno čekao pred vratima zakona. Umjesto naracije, i ova crtica mogla je biti »prevedena« u jezik fizičkog teatra. Slika procesa koji se vodi nad pojedincem završava zastrašujućim prizorom torture i smaknuća Josefa K.   

Izlaženje iz ormara


I tu je, možda, mogao biti i kraj predstave »Kafka Project«. Međutim, Karina Holla na materijal koji se temelji na Kafkinim djelima dodaje svojevrsni hommage piscu, pokušavajući ga aktualizirati u današnje vrijeme.


Praveći vremensku elipsu, Holla iz Kafkina doba stiže do novijeg vremena. Kontrast između prvog i drugog dijela predstave kostimografski je naznačila Manuela Paladin Šabanović, koja je Kafkino vrijeme naznačila monokromnim, crno-bijelim kostimima, dok vremenski prijelaz u suvremenost djeluje poput filma u boji.


I glazbena kulisa Stanka Juzbašića u ovom dijelu kreće se od elemenata rock’n’rolla do žestokog rock zvukovlja. U pomalo docirajućem tonu Holla ukazuje na neke nove administrativne i druge granice, uvodeći temu nasilja i queerovsko »izlaženje iz ormara«. Na kraju predstave Karina Holla, u nekoj vrsti utopijskog plesa, otvara prostor za optimizam i nadu. 


   U predstavi »Kafka Project« naglasak je na kolektivnoj igri, a za glumce Talijanske drame ovo je i važan iskorak prema drugačijem tipu teatra, dok suradnja s Karinom Holla ima i edukativni karakter. Za ovaj projekt odabrana je ekipa mlađih glumaca – Elena Brumini, Rosanna Bubola, Ivna Bruck, Tomas Kutinjač, Miriam Monica, Giuseppe Nicodemo, Mirko Soldano i Andrea Tich, koji su se spremno otvorili novom načinu rada i izazovima fizičkog teatra.


U autorskoj ekipi još je i koautor i asistent redateljice Henk van Riemsdijk, a scenske elemente funkcionalno je u prostor bivše Tvornice papira uklopio Anton T. Plešić. Vizualnom dojmu doprinos je dao i oblikovatelj svjetla Predrag Potočnjak.