Dean Zahtila u današnjoj Lamparni / Snimio Sergej DRECHSLER
Labin Art Express dvadeset godina razvija ideju Podzemnog grada na mjestu nekadašnjeg rudnika, da bi sada Grad Labin u tajnosti pripremio posve novi koncept obnove labinskih rudnika, odustao od Podzemnog grada i predstavio ga kao »Projekt KOVA«
Projekt revitalizacije labinskog rudnika poznat pod nazivom »Podzemni grad« što ga je prije dvadesetak godina idejno osmislila Umjetnička udruga Labin Art Exspress (L.A.E.), da bi ga potom kao jedan od strateških projekata prigrlila i gradska vlast, nedavno je prezentiran javnosti pod novim nazivom – Projekt KOVA. Za promjenu naziva, ali i koncepta projekta zaslužna je radna skupina predvođena arhitekticom Sanjom Cvjetko Jerković koju je labinski gradonačelnik Tulio Demetlika angažirao kao savjetnicu i koordinatora projekta.
Sanja Cvjetko Jerković, rođena Labinjanka i kći rudara, studirala je arhitekturu u Veneciji, usavršavala se u Delftu, a živi u Zagrebu gdje vodi arhitektonski ured Masa projekt, koji se i u Labinu i u Raši pojavljuje kao projektant revitalizacije rudarske baštine. K tome obnaša dužnost predsjednice Udruženja hrvatskih arhitekata.
Revitalizacijom rudnika bavi se još od studentskih dana i na tome je diplomirala, kaže gradonačelnik, ponosan izborom suradnice koju je angažirao nakon što je Ministarstvo turizma Gradu odobrilo milijun kuna za projekt »Podzemni grad«.
Tajni koncept
No, podršku nema više od Deana Zahtile koji gradonačelnika i njegovu savjetnicu proziva za zlouporabu projekta L.A.E.-a i neetična postupanja. S gradonačelnikom je, kaže, još 2013. dogovorio osnivanje javne ustanove Podzemni grad u kojoj bi Labin Art Exspress, Grad Labin i Općina Raša imali ravnopravne udjele. Ideja je bila da zajednički, kroz javno-privatno partnerstvo upravljaju projektom, čime bi se osigurala njegova provedba po najvišim standardima i potpuna transparetnost, ali i europski novci jer neki EU fondovi upravo zahtijevaju takvo partnerstvo. No, na prezentaciji je shvatio da od toga neće biti ništa.
– S labinskim gradonačelnikom nalazim se barem jednom mjesečno, a bio sam godinama i dio projektnog tima za revitalizaciju rudnika, ali o »Projektu KOVA« nisam znao ništa do prezentacije, jer su me prestali pozivati na sastanke. Gradonačelnik me uvjeravao da se u ovoj fazi radi na procjeni stanja statike velikog kupatila, mjerama zaštite i obnove rudarskog tornja te projektu lifta, a zapravo se u tajnosti pripremao posve novi koncept obnove rudnika.
Sanja Cvjetko Jerković osmislila je novo idejno rješenje prenamjene podzemlja, njezina suradnica iz UHA-e novi idejni projekt nadzemnih dijelova kompleksa, a sve je zaokruženo promjenom imena projekta kako bi se čim više udaljili od svega što je Labin Art Exspress stvarao proteklih dvadeset godina. Valjda su se bojali da ih ne tužimo za krađu intelektualnog vlasništva, kaže Zahtila, ali nije jedini koji se osjeća izigranim.
Izigrani projektanti
Sličnu sudbinu doživjeli su i projektanti labinske Gradske knjižnice koja je 2013. otvorena u bivšoj upravnoj zgradi rudnika: Ivana Žalac, Margita Grubiša, Damir Gamulin, Marin Jelčić, Zvonimir Kralj i Igor Presečan. Za uspješnu realizaciju ovaj je autorski tim dobio najviša priznanja struke, poput nagrade »Bernardo Bernardi« Udruženja hrvatskih arhitekata, nagrade »Vladimir Nazor« Ministarstva kulture te nagrade »Icograda Excellence Award« svjetskog udruženja dizajnera.
No, tim su projektom obavili tek polovicu posla u Labinu, jer se na arhitektonskom natječaju koji je proveden 2007. godine uz knjižnicu tražilo i rješenje za multimedijalni kulturni centar u susjednom prostoru rudarskog kupatila.
Grad je s pobjedničkim timom ugovorio idejni projekt za oba dijela građevine, ali je lokacijska, a uskoro i građevinska dozvola ishođena samo za knjižnicu, dok je MKC ostavljen za drugu fazu obnove kompleksa zbog potrebe dodatnog usuglašavanja projekta s konzervatorskim uvjetima.
Ivana Žalac kaže da ih je ta spoznaja prenerazila.
– Kad smo čuli da da je mimo nas napravljen novi idejni projekt MKC-a, doživjeli smo šok jer ni po čemu nismo mogli naslutiti takav razvoj situacije. U svim prijašnjim kontaktima podrazumijevalo se da ćemo dovršiti posao koji smo započeli, a sad su nas obavijestili da za to više nema uvjeta, jer je u međuvremenu promijenjen program i obuhvat projekta.
– Da se radilo s poštenim namjerama, netko bi projektante obavijestio o promjenama i pitao ih jesu li u međuvremenu stekli licencu, a ne bi u tajnosti naručivao novi projekt za koji su saznali kad je već napravljen. Takvo ponašanje prema dojučerašnjim suradnicima krajnje je nepošteno i nemoralno, a što je najgore – svime je koordinirala predsjednica Udruženja hrvatskih arhitekata! Umjesto da štiti institut javnog natječaja i profesionalni dignitet kolega, ona im je radila iza leđa – dodaje Zahtila s kojim se slažu i arhitekti.
Da licenca nije nikakva prepreka, potvrđuje Ivana Žalac.
Bespotrebne analize, promašene ideje
– Dok je Grad shvatio kakav potencijal leži u rudniku, mi smo već više od deset godina radili na razvoju projekta »Podzemni grad«. Nakon likvidacije ugljenokopa, jedini smo u Labinu reagirali na devastaciju kompleksa »Pijacal«, osigurali mu spomeničku zaštitu i pomogli da se Gradu vrati dio rudničkih nekretnina. Lamparnu smo i obnovili, pretvorivši je u prvi nezavisni kulturni centar u Hrvatskoj, u čiju je obnovu i opremanje uloženo više od pet milijuna kuna. U razvoj projekta revitalizacije bivšeg rudnika uložili smo dodatna tri milijuna kuna, od čega oko 50 posto iz EU fondova. Zato, ako netko očekuje da ćemo se mirno povući i dopustiti da se bez nas donosu odluke o njegovoj sudbini, grdno se vara. Bez Labin Art Exspressa taj projekt ne samo da nikad ne bi zaživio, nego ne bi danas bilo ni »šohta«, ni Lamparne, ni velikog kupatila – govori Zahtila dok objašnjava svoju viziju.
– Naša ideja bila je izgradnja prvog, pravog, futurističkog podzemnog grada na svijetu. Osim muzeja rudarstva i industrije Istre, jedinog u svijetu u kojem bi ljudi mogli kopati ugljen u istim uvjetima kao dok je rudnik radio, planirali smo niz »gradskih« sadržaja koji bi osigurali stalan život u podzemlju: kockarnicu, hotel, barove, galerije, trgovine, restorane, igrališta za djecu, bazen, ali i brojne ćelije za arhitekte, znanstvenike, istraživače i umjetnike…
»Projekt KOVA« tu zamisao potpuno negira, a pritom ne nudi ništa novo i originalno – tvrdi Zahtila. Sve se svodi na klasičan rudarski muzej pod zemljom koji se ni po čemu ne razlikuje od brojnih postojećih, i koji prema njegovoj ocjeni, ne može opravdati veličinu ulaganja.
– Volio bih vidjeti studiju isplativosti, ali nisu je napravili, a ne zanimaju ih ni preporuke iskusnih stručnjaka. Prije pet godina u Labinu je održan simpozij »Podzemni grad – utopija ili realnost?« na kojem je gostovao dr. Wolfgang Ebert iz Upravnog odbora Europske rute industrijske baštine. Već tada nas je upozorio da se ne povodimo za srednjestrujaškim pristupom kulturne regeneracije rudnika, jer je to stara stvar s opadajućim trendom. Industrijska baština diljem svijeta krcata je muzejima i galerijama. Zbog prezasićenosti tržišta splašnjava interes za takve lokalitete – kaže Zahtila, a potpunim promašajem doživljava i promjenu naziva projekta. »KOVA« je lokalni naziv za rudnik, razumljiv i bitan domaćim ljudima, ali siguran je da globalno neće značiti ništa!
Negativan imidž »Podzemnog grada«
– Imidž »Podzemnog grada« je negativan, a kad nešto stekne negativan imidž i kad nemate potporu lokalnog stanovništva, nešto treba promijeniti. Tek kad moji Labinjani budu živjeli za projekt, on će i uspjeti – kaže Tulio Demetlika dok nam tumači uzroke višegodišnjeg otpora.
– Ljudi su jedva čekali da se oslobode rudarstva jer je gotovo svaka obitelj u rudniku doživjela neku tragediju. Mnogi smatraju i da je omeo razvoj grada, jer se Labin zbog rudnika nije razvijao turistički, a zaboravljaju da bez rudnika možda i ne bi ni bilo grada kakav je danas, nego bi ostao gradić na brdu, poput Motovuna. Kad su ljudi konačno dočekali da se taj rudnik zatvori , nametanje nekog novog rudnika jednostavno im nije bilo prihvatljivo – priča gradonačelnik.
Kad je 2004. na dnevni red Gradskog vijeća prvi put pokušao uvrstiti projekt »Podzemnog grada« otpor je bio takav da su mu gradski vijećnici htjeli izglasati nepovjerenje. Morao se povući i pričekati sve do novog saziva vijeća 2007. godine, kad je projekt jednoglasno prihvaćen.
Labinjani su, kaže, isprva negodovali i zbog izgradnje knjižnice. Smatrali su je preskupom, a Lamparnu dio ljudi i danas ne prihvaća.
– Labin Art Exspress je u prostoru bivše lamparne napravio zaista lijep kulturni centar, ali treba otvoreno reći da dio ljudi tamo nerado zalazi. Za njihov ukus to je prealternativno. Ljudi su me često napadali jer dopuštam da u grad dovode grupe alternativaca koji spavaju po parkovima. No, moju su podršku uvijek imali jer zaista mislim da za sve ima mjesta, kaže gradonačelnik.
Ne treba brinuti
Dean Zahtila, po njegovom mišljenju, nema razloga brinuti. U nadzemnom i podzemnom dijelu rudnika bit će više nego dovoljno prostora i za Labin Art Exsrpess i za sve ostale udruge. No mora shvatiti da ne može svojatati projekt i uvjetovati Gradu kako ga voditi.
Arhitektica Branka Petković pozvana je dati samo idejno rješenje, s obzirom da ima potrebnu licencu, bez koje nije moguće raditi bilo koju vrstu podloga za kulturna dobra. Međutim, za izradu glavnog i izvedbenog projekta bit će raspisan natječaj prema Zakonu o javnoj nabavi na koji se mogu javiti svi domaći i inozemni arhitekti, pa tako i autori knjižnice.
Gradonačelnik u tome vidi samo dobre mogućnosti.
Temeljita analiza jama
Preliminarnu studiju o kojoj govori Zahtila izradio je profesor Jerko Nuić s RNG fakulteta temeljem obilaska lokacije. Prema riječima Sanje Cvjetko Jerković, bio je vrstan stručnjak i jedan od zadnjih Mohikanaca na faksu s iskustvom rada u jami. Iskustveno je primijetio mnogo stvari, ali u studiji sam ističe potrebu za temeljitim ispitivanjima i kaže da u rudniku treba napraviti monitoring,
U rudnik se nikad se nije ušlo s mjernim uređajima da bi se ispitalo radi li se o metanskoj jami, što je ključno zbog sigurnosnih uvjeta, kaže arhitektica.
Temeljita analiza jamskih prostora sada je povjerena stručnjacima iz rudnika Velenje, a smisao je prije svega utvrditi sve elemente vezane za zaštitu budućih posjetitelja .
Postavili smo monitoring za prisustvo metana, ugljičnog dioksida, vode u rudniku, ispitali smo ventilaciju jame… Želimo biti sigurni da nam se ljudi neće ugušiti kad u rudnik dovedemo grupu od 80 posjetitelja, kaže gradonačelnik i kao prvi zahvat najavljuje obnovu »šohta«, rudarskog okna i tornja s liftom.
Obnova će, nada se, biti završena do 2021. godine, za stotu obljetnicu Labinske republike. Tada bi se prvi posjetitelji mogli spustiti do osmog horizonta na dubini od 160 metara odakle se račvaju tuneli prema Krapnu i Plominu, a još niže i jedan prema Rapcu, koji ima izlaz na plažu što labinski rudnik čini jedinstvenim.
Ovisno o raspisivanju natječaja pogodnih za daljnje sufinanciranje projekta, krenut će se i u izradu glavnog projekta za obnovu Kupatila i Lamparne koja se mora vratiti u izvorno stanje.
Povratak izvornoj funkciji usklađen je s konzervatorskim zahtjevima – kažu u Gradu, a potvrdila nam je i arhitektica Branka Petković kojoj je idejni projekt naručen prvenstveno da bi, prenoseći iskustvo Laube, projektno dobro postavila dvoranu MKC-a. Jer, za razliku od mnogih dvorana kod nas i u svijetu, Lauba je, kaže, prostor koji funkcionira.
Naglasak nije na oblikovanju već u prvom redu na potrebi da se dvorana instalaterski i organizacijski postavi tako da se može pripremiti za različite namjene. I u parteru i na galeriji bit će prostori koji se mogu transformirati, mijenjati i prilagođavati potrebama. Tu možete imati urbani inkubator, ali možete i vjenčanje napraviti, kaže Branka Petković, također dobitinica nagrade »Bernardo Bernardi«, a između ostaloga i projektantica zgrade DHL-a u Zagrebu.
Prema njezinim riječima, Dean Zahtila će u prostoru MKC-a imati sasvim dovoljno mjesta za sve svoje aktivnosti. Može ga dijeliti zajedno s drugim Labinjanima za organizaciju različitih programa i u njemu raditi, jer su predviđeni i uredi.
Provincijska vizija umjesto svjetske senzacije
Idejni projekt kompleksa na »Pijacalu« Branka Petković je radila s kolegicom Kristinom Jeren, a kaže da je posao prihvatila kad je dobila informaciju da su s autorima prvog projekta MKC-a, koje iznimno cijeni, riješene sve ugovorne obveze.
Gradonačelnik kaže kako je svjestan da muzeji bez dodatnih atrakcija danas ne privlače velik broj posjetitelja. Zbog toga multifunkcionalnu dvoranu zamišlja i kao prostor kongresnog turizam, jer hotelijeri u Rapcu nemaju tako velikog prostora.
– Ona može funkcionirati i kao sajmeni prostor, jer smo grad energetike, ne samo zbog termoelektrane i ugljena u prošlim vremenima, nego i današnje industrije koja je okrenuta energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije. U suradnji s Istarskom regionalnom energetskom agencijom koja također ima sjedište u prostorima kompleksa rudnika, jedan smo sajam već i održali, a sa srednjom školom Mate Blažine planiramo razviti i centar strukovnog obrazovanja vezano za mehatroniku, elektorniku i informatiku.
Prema riječima gradonačelnika, u »Projektu KOVA« sve se prožima i povezuje: kultura, turizam, energetika i obnovljivi izvori energije!
No, predsjednik Labin Art Expressa smatra da se Grad na vlastitu štetu odriče projekta koji bi bio svjetska senzacija u zamjenu za jednu uprosječenu provincijsku viziju. Tulio Demetlika bio je, kaže, prvi gradonačelnik Labina koji je stao uz projekt »Podzemnog grada«, prepoznao njegovu suštinsku vrijednost i pretočio ga u gradsku kulturnu strategiju. Teško mu je razumijeti zašto ga sada razara, ali se nada da je riječ samo o prolaznoj epizodi pod utjecajem savjetnika koji mu nisu dorasli.
Projekt »Podzemni grad« je diljem svijeta doživio takve pohvale da zaslužuje da na njemu rade najveći svjetski arhitekti, urbanisti, dizajneri, umjetnici i znanstvenici. Niknuo je iz umjetničkog projekta da bi se u suradnji s nizom eminentnih stručnjaka razvio u konkretan projekt obnove rudnika i upravo ta komponenta čini ga drukčijim od svih ostalih. Grad Labin to jako dobro zna i zato ga pozivam da se vrati našoj izvornoj zamisli, kako bismo 2021. zajedno otvorili »Podzemni grad«, a ne KOVU – kaže Dean Zahtila.