Direktor San Sebastiana

Xabier Paya: Zahvaljujući tituli EPK, Rijeka je sada u ligi europskih kulturnih prvaka

Kim Cuculić

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Dosta sam surađivao s timom u Rijeci. Puno rade ove godine, no 2020. je najvažnija i to će biti evaluirano. Zato treba pustiti da se tim usredotoči na 2020. godinu. Impresioniran sam što su u Rijeci ljudi spremni učiti da bi znali više. Ono što primjećujem je da je riječkom timu potrebno više ljudi u sektoru komunikacija



Ovih dana u Rijeci je boravio Xabier Paya, koji je bio programski direktor EPK-a San Sebastian 2016. godine. U kratkom periodu od šest mjeseci bio je i glavni izvršni ravnatelj (CEO), kad su nakon smjene vlasti u San Sebastianu u istom tjednu raspustili i ravnatelja i još nekoliko ključnih ljudi. Paya je već bio u Rijeci kao predavač na seminaru »Kako komunicirati EPK«.


Xabier Paya je glazbenik, istraživač i prevoditelj. Godine 2014. postao je umjetnički direktor Fondacije San Sebastian 2016., te je bio odgovoran za program Europske prijestolnice kulture, razvijajući više od 200 projekata i 4.000 aktivnosti. Predavao je u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Španjolskoj. Radio je kao scenarist i surađivao je s raznim medijima. Objavio je »Antologiju baskijske usmene književnosti«. Trenutačno surađuje s Muzejem Guggenheim u Bilbau.


Na temelju čega je San Sebastian dobio titulu Europske prijestolnice kulture?




– Godine 2011. za EPK se prijavilo petnaest gradova u Španjolskoj. Među njima su bili i, primjerice, Cordoba, Zaragoza i Burgos. U takvoj konkurenciji izabran je San Sebastian, jer je ponudio vrlo kvalitetan program koji je snažno promovirao socijalnu transformaciju. Pozadina San Sebastiana je takva da je to lijepi lučki i turistički grad s oko 180.000 stanovnika. San Sebastian je poznat po glasovitom Međunarodnom filmskom festivalu, a tu se ljeti odvija i jaki Festival klasične glazbe. S druge strane, Baskija se suočava i s visokom stopom nasilja. Nakon Madrida, najviše terorističkih napada u Španjolskoj dogodilo se u San Sebastianu.


Zato smo krenuli od ideje kako kultura i umjetnost mogu pomoći da živimo zajedno i da se poštuju ljudska prava, odnosno kako ljude učiniti boljima kroz kulturne i umjetničke programe. Zanimljivo je da je iste godine kad je San Sebastian dobio titulu EPK-a, baskijska teroristička i separatistička organizacija ETA objavila prekid vatre. Bio je to poseban trenutak.


Uvijek problemi


Program u San Sebastianu odvijao se pod sloganom »Waves of Energy« (Valovi energije). Što ste pod tim mislili?


– Budući da je San Sebastian, kao i Rijeka, grad uz more, poslužili smo se metaforama mora. Htjeli smo reći da su ljudi valovi energije, koji su potrebni za realizaciju projekta. Bila nam je bitna što veća participacija građana. Imali smo puno volontera i mnogo ljudi se uključilo u projekt EPK-a.


Jeste li se tijekom realizacije projekta susreli s nekim problemima, teškoćama, preprekama?


– Ako netko tko je bio uključen u EPK kaže da nije imao problema, taj ne govori istinu. Naravno da smo imali problema. Podsjetio bih da je Europska prijestolnica kulture jedna od najstarijih i najistaknutijih kulturnih inicijativa u Europi. U prvoj fazi projekta titulu EPK-a nosili su glavni gradovi, poput Atene i Pariza.


To su gradovi s jakom kulturom i snažnim marketinškim planovima, a ipak su i oni imali velikih problema. Sad smo u fazi kad Europske prijestolnice kulture nisu glavni gradovi, a slijedom toga teško je uspoređivati recimo Pariz i San Sebastian. Europska prijestolnica kulture zvuči kao Olimpijske igre u kulturi, no zapravo nije o tome riječ. Titula EPK-a je za odabrane gradove test umreženosti. Osnovni je cilj da grad koji je postao EPK bude bolji. Zahvaljujući tome kulturni sektor u Rijeci bit će spremniji, imat ćete razvijenu mrežu diljem Europe i ljudi će steći mnogo vještina.


To se može usporediti s odrastanjem, koje je uvijek bolno. Rijeka u ovih pet godina ima šansu za razvoj, organizaciju, apliciranje na natječaje i stvaranje strukture, a sve s ciljem da bude spremna organizirati mnogo programa koji će imati visoku kvalitetu. Zapamtite, Rijeka je sada u ligi europskih kulturnih prvaka. To znači i europske standarde i mnogo drugih stvari.


Postoje rokovi


Kad me pitate za probleme, jedan od njih je skepticizam koji je tipičan za svaki grad koji je postao EPK. Prvo pitanje koje ljudi postavljaju je što stoji iza toga, je li to nečija politička strategija i da li se netko s time želi promovirati i postati ministar kulture. Nameće se i pitanje da li Rijeka ima budžet da bi to postigla i slično.


Kad je riječ o novcu, EPK je zapravo izvrsna ideja za ekstra vitamine. To je prilika za stjecanje novih znanja i vještina, za razvoj i rast grada. No, ponavljam, skepticizam uvijek postoji. Ljudi se pitaju zašto se novac troši na to i to, a ne na nešto drugo. Međutim to je problem kulture, a ne EPK-a. Ima i onih koji smatraju da kultura nije potrebna. Ali, naglašavam, zahvaljujući kulturi smo bolji ljudi. Sve su to normalna pitanja i rasprave i tenzije su očekivane. O tome treba razgovarati i biti transparentan.


Spomenuo bih i organizacijski problem. Teško je, naime, predvidjeti što će biti 2020. godine. U ovom trenutku ne možemo znati što će tada biti inovativno u kulturi. Potrebno je pripremiti se, razvijati suradnju, upoznati europski pravni sustav, autorska prava… U San Sebastianu je bilo angažirano dosta ljudi iz Madrida. Rijeci su potrebni talentirani i iskusni ljudi. Organizacija traži puno posla, profesionalizam i visoku kvalitetu, a to treba biti i adekvatno plaćeno. Ljudi moraju biti potpuno posvećeni tom poslu. Primjećujem da Rijeka u ovom trenutku ima dosta programa, no ono najvažnije treba se dogoditi 2020. i na to se treba koncentrirati.


Moje je mišljenje da u riječkom EPK timu rade vrlo kvalitetni ljudi, na čelu s Eminom Višnić koja je cijenjena u europskim kulturnim krugovima. Oni su svjesni opsega posla i trebalo bi imati povjerenja u njih. Sad se možda čini da se nema mnogo što za reći, no više će se znati tek krajem 2018., dok će egzaktan program biti poznat 2019. godine. Postoje određeni rokovi. Važno je da ljudi shvate da je kultura poput kuhinje – treba vremena da pripremite namirnice, a onda se one moraju kuhati na vatri. Ako nešto nije dobro skuhano, neće biti ni ukusno.


Primjer drugima


Što biste savjetovali riječkom EPK timu?


– Dosta sam surađivao s timom u Rijeci. Puno rade ove godine, no 2020. je najvažnija i to će biti evaluirano. Zato treba pustiti da se tim usredotoči na 2020. godinu. Impresioniran sam što su u Rijeci ljudi spremni učiti da bi znali više. Ono što primjećujem je da je riječkom timu potrebno više ljudi u sektoru komunikacija. Potrebno je imati jaki komunikacijski plan i jasne ideje. Ako imate kapetana, a nemate mornare – brod neće funkcionirati. Na tome treba raditi već sada, jer ne bi bilo dobro da dođemo kod zubara kad je već kasno.


Imam dojam da obični građani Rijeke baš i nisu upoznati s projektom EPK-a i da je nekako ostao zatvoren u kulturnjačkim krugovima.


– To je normalno. Zato je potreban jaki komunikacijski tim sa strateškim planovima. Projekt treba približiti djeci, mladima i ostalim skupinama. Potrebno je napraviti i analizu publike. Važno je razraditi i medijski plan. Treba kontaktirati najjače medijske kuće, poput CNN-a i BBC-a. Na ovome u Rijeci još treba raditi. Kad je riječ o komunikaciji, mislim da je Rijeka na odličnoj strateškoj poziciji: u blizini su Italija, Slovenija, Austrija, Mađarska… San Sebastina nije bio u takvom položaju. U tom smislu, Rijeka može biti primjer drugima.


U Hrvatskoj pratimo politička previranja u Kataloniji. Kakva je situacija u Baskiji?


– Baskija ima dobre odnose sa središnjom vladom, jer su svjesni da o proračunu moraju zajedno glasati. Istovremeno, Baskija je u dobrim odnosima s Katalonijom. Dakle situacija je vrlo komplicirana. Baskija je u ovom trenutku politički stabilna. Vezano uz Kataloniju, mi smo više promatrači sa strane i čekamo što će se dogoditi.


Jezik je ekspresija kulture


Što nam možete reći o baskijskom jeziku?


– Podrijetlo baskijskog jezika je misteriozno. Kao što znamo, postoje indoeuropska i ugrofinska jezična porodica, a baskijski je izolirani jezik koji ne pripada niti jednoj poznatoj jezičnoj porodici. Baskijski ima specifičnosti u odnosu na druge jezike. Zapravo je glavni misterij kako je sve te godine uspio opstati. Neke riječi u njemu su iz španjolskog, francuskog, arapskog… ima dosta utjecaja.


Baskija ima vrlo bogatu usmenu književnost, dok je najstarija knjiga napisana tek u 16. stoljeću. Baskijski jezik u Baskiji ima službeni status – predaje se u školama, prisutan je u novinama, na televiziji, na njemu se pišu knjige i snimaju filmovi. Imamo dvojezične natpise na baskijskom i španjolskom, a u sudstvu i javnim službama imate pravo govoriti ili baskijski ili španjolski. Liječnici, advokati, administracija… mogu odgovoriti na ovim dvama jezicima. U projektu EPK-a koristili smo baskijski, španjolski, francuski i engleski jezik, što je zahtijevalo novac za prevođenje.



Na koji je način tituala EPK-a transformirala San Sebastian?


– Dogodile su se mnoge stvari. Realizirali smo brojne programe, no najvažnije je što je dosta učinjeno na razvoju publike. Prije su ljudi dolazili na jazz festival i ostajali samo jedan dan, a sada idu u škole, u lokalne zajednice, susjedstvo… Postignuto je to da je veza između kulture i stanovnika mnogo jača. Mnogo je više interakcije. Ima i dosta programa koji se još uvijek realiziraju.


Grad, Odjel za kulturu i kulturne institucije nastavili su raditi na započetim projektima. Premda nam je prije svega cilj bila društvena transformacija, što znači investiranje u softver, a ne u zgrade kao hardver, Grad je investirao pa imamo novi Konzervatorij glazbe i novi Međunarodni centar za kulturu, dok je nekadašnja Tvornica duhana potpuno renovirana.


Bila nam je bitna participacija građana, u smislu da shvate da i oni sami nešto mogu kreirati. Organizirali smo mnogo događanja na ulici, što je uobičajeno za EPK. Kad na taj način »osvojite« javne prostore, ljudi to vole i rado se vraćaju na ta mjesta. Otkriveni su i neki novi prostori. Nakon EPK-a, San Sebastian se dosta promijenio.



Jezik otvara puno mogućnosti. Tako smo u sklopu EPK-a imali projekt u kojem su se na različitim jezicima dopisivali pisci. Među njima je bila i hrvatska književnica Dubravka Ugrešić. Bio je to veliki prevoditeljski projekt. Mislim da je lingua franca Europe – prijevod! Želimo li Europu različitosti, onda je prijevod svojevrsni jezik. Treba poštovati naše jezike. Na kraju smo objavili osam knjiga na baskijskom, hrvatskom, španjolskom i engleskom.


Ti pisci prije se nisu vidjeli, pa su se upoznali kad smo ih pozvali u San Sebastian. Smatram da je jezik jedna od najvećih ekspresija kulture.