Grubešićev opus uključuje i zgradu Jadrošpeda u riječkom Starom gradu
Grubešić je kao arhitekt iznimno zanimljiv, pogotovo Riječanima, s obzirom na to da se jako puno bavio Starim gradom, a njegov opus, između ostalog, uključuje i zgrade Jadroagenta, Delte, Jadrošpeda ili Croatia linea
– Ti projekti su uvijek izazivali interes, često buru nezadovoljstva i prosvjede, jer ništa nije dovoljno dobro za naš Stari grad, koliko god on bio ruiniran i devastiran. Od njega je malo ostalo, stari su ga se Fiumani sramili, govorilo se da je to leglo i moralne i svakakve druge nečistoće i nešto što se mora srušiti. Postojala je čak i ideja da se Stari grad potpuno sruši i na njegovom mjestu sagradi 12 nebodera, srećom to se nije dogodilo, na scenu je stupio Igor Emili, a onda se na tu povijest uspješno nadovezao Vladimir Grubešić – kaže Dubrović.
Interpolacije
Prema njegovim riječima, Grubešićeva knjiga »O arhitekturi; Saznanja i spoznaje« velikim je dijelom posvećena upravo autorovim osobnima razmišljanjima o Starom gradu, interpolacijama, kreativnom građenju u srednjovjekovnoj jezgri…
– To je dugo bila glavna tema riječke arhitekture. Uoči razdoblja postmoderne pojavila se i nametnula ta konzervatorska tendencija ka krajnje purističkom čuvanju vrijednosti baštine, ali pojavila se i odrješita koncepcija da kreativni arhitekt treba kreativno djelovati, u čemu je prednjačio upravo Grubešić, koji je u tome ostavio vidljiv i zapažen trag – objašnjava Dubrović.
Foto Vedran Karuza
Kao arhitekt koji je radio na rubu dvaju vrijednosnih sustava, moderne i postmoderne, i sam proživljava osobne i stilske promjene, a tamo gdje je radio bez potrebe za interpolacijama i slično, vidljiv je trag tradicije.
– Stil je čovjek sam, onaj tko 30 godina ima isti stil ne živi u svom vremenu. Stil je ukupnost, kako bi rekao Sartre, a ta ukupnost je kod Vladimira Grubešića u visokoj mjeri kreativna i raznovrsna, što pokazuje da je uvijek razmišljao i nije ulazio u šprance i kalupe – tvrdi Dubrović.
Arhitekt Marijan Hržić, čiji je osvrt na nedavnom predstavljanju knjige čitala Silva Grubešić Horvat, također arhitektica i Grubešićeva kćer, pak kaže da je ova knjiga svojevrstan višedimenzionalan dnevnik u kojem se događaji ne bilježe nužno kronološki, već i sami odražavaju jednu konstrukciju koja mnogo govori i o autoru i o njegovu kontekstu.
– U njoj ima mnogo lijepih, proživljenih, zrelih i sugestivnih rečenica kakve ne čitamo često u kontekstu arhitektonske kreacije, jer arhitekti uglavnom vole o sebi misliti da se izražavaju formama, a ne riječima, što je tek donekle točno. Najbolji među arhitektima ipak su izuzetno dobro, poneki i mnogo više od toga, vladali i vještinom pisanja, što ukazuje na određenu srodnost supstanci.
Kod Vladimira Grubešića, prvenstveno uzorno ostvarenog arhitekta sa značajnim opusom, te se dvije snage ovdje na dojmljiv i zanimljiv način ukrštaju – navodi Hržić te dodaje da o arhitekturi nekog arhitekta govore ponajviše njegova djela.
»Svega i svačega«
– Dobro je poznato: zgrade koje gradi ime su arhitekta, ono koje daje sam sebi. No govori i ova knjiga, koja pored stručnjaka otkriva i vrlo zanimljivo, educirano iskustvo čovjeka, njegov sugestivan senzibilitet i osebujan pristup prostoru. I tako postaje dragocjen, pa i neophodan dokument i trag – zaključuje Hržić.
Predsjednik Društva arhitekata Rijeka Gordan Resan Grubešića opisuje kao čovjeka iznimne energije dodajući da se često kada gleda neku arhitekturu pita kako izgleda onaj koji je tu arhitekturu osmislio.
– Pokušajte kada proučavate neku zgradu koja vam se sviđa zamisliti kako izgleda arhitekt. Moram priznati da kada sam upoznao Vladimira Grubišića izgledao je upravo onako kako ga se može zamisliti kada gledate njegovu arhitekturu, a njegova glavna osobina je nevjerojatna energija. Kada se bavite stvarima kojima se on bavio, poput rušenja i građenja u Starom gradu, morate imati strašnu energiju i upornost, jer je to iznimno delikatan posao u kojem se teško othrvati svim nesigurnostima i u kojem je ponekad teško procijeniti kada je tko u pravu – otkriva Resan.
Sam autor kaže da u knjizi ima »svega i svačega« te da je ta knjiga svojevrsni presjek raznih interesa koji su ga vodili tijekom života.
– U svojim djelima uspio sam se izraziti kao arhitekt, projektant i graditelj. Najveće veselje je kada se ono što je projektirano na kraju i izgradi pa se moram zahvaliti i investitorima koji su me pratili u mojim idejama. Bilo je teško zadovoljiti sve njihove uvjete, ali na kraju smo ipak uspjeli. Kod stvaranja knjige bilo je mnogo složenih momenata, bilo je potrebno puno pažnje, razgovora i dogovora da bi ona izgledala kako izgleda na kraju – rekao je Grubešić, zahvalivši se, između ostalih, svojoj obitelji te tvrtki Zambelli, koja je bila zadužena za grafičko oblikovanje knjige.
Posebna pažnja u knjizi je posvećena Praputnjaku, za neke su to i najljepše stranice ovog rada, a zanimljivo je i da knjiga nije izdana u Rijeci, već upravo u Praputnjaku. Dio prihoda od prodaje knjige, koju je inače autor sam izdao, ide u humanitarne svrhe, točnije namijenjen je Sestrama Majke Terezije u zagrebačkoj Jukićevoj ulici.
