Seks, vino, hrana, restorani, oštarije, ali i svećenici, srednjovjekovni oklopnici, dakako i brojne apsurdne komične situacije s tematikom svakodnevnog života – glavni su motivi karikatura Davora Štambuka, koji je od posljedica gripe u 84. godini preminuo u Zagrebu. Štambuk je za sebe znao govoriti da je bio seksualni emigrant, jer je zbog ljubavi prema Francuskinji Genevieve sredinom 60-ih godina otišao u Pariz. Ta je Francuskinja imala umjetničku galeriju na Montmartreu, gdje je onda Štambuk počeo raditi kao prodavač. Pariz je vrvio američkim turistima koji su kupovali slike na Montmartreu.

– Godine 1941. bio sam premlad, a 1991. prestar da idem u rat. No bio sam nasreću u pravim godinama kad je započela svjetska seksualna revolucija i mogu se pohvaliti da sam bio jedan od njenih prvoboraca – duhovito govori Davor Štambuk o svom životnom opredjeljenju.

Prije tog odlaska radio je kao novinar i portretist u Sportskoj panorami, pa u Narodnom sportu i u Sportskoj štampi. Od majke je naslijedio izvanredan dar za crtanje. A kada je 1968. karikaturom Napoleona s jednom rukom u kaputu, dok je s drugom rukom pridržavao hlače da mu ne padnu, osvojio nagradu Grand Prix Belles i bio proglašen najboljim crtačem humora (kako su zvali karikaturiste), dobio je nagradu od 5.000 franaka (tada je to vrijedilo oko 20.000 eura) i posao u magazinu France Dimancheu.

Zlatno doba za karikaturiste 

Predsjednik žirija bio je Noël Noël, čuveni glumac i filmski režiser. Štambuk je na dodjeli nagrade upoznao mladog nadarenog karikaturistu Jeana Cabuta Cabua, koji mu je tada bio protukandidat, a u siječnju 2015. ubijen je u Parizu u terorističkom napadu islamskih terorista na redakciju satiričkog magazina Charlie Hebdo. Tada je poginuo je i slavni karikaturist Georges Wolinski, koji je dolazio i u Split u Feral Tribun. Davor Štambuk se s Wolinskim družio krajem šezdesetih godina i s njim rušio seksualne tabue u karikaturi.

Nakon godinu dana što je bio u France Dimancheu, Štambuk je prešao u najveći europski tabloid Ici Paris, koji je tada imao tiražu veću od milijun primjeraka. Svrstavali su ga, uz Lassalvya i Hoviva, među tri najuspješnija autora erotske karikature.

– To je bilo zlatno doba za karikaturiste. U Francuskoj nije bilo novina koje nisu imale dvije ili tri stranice humora. Istodobno u cijeloj Francuskoj radilo je 30-ak karikaturista, dok je samo u Parizu bilo registrirano 50.000 slikara. Dobivao sam i poseban dodatak na plaću za karikature koje su prenosili drugi listovi u Europi, a u Americi sam za svaki crtež dobivao po 500 franaka. Surađivao sam s agencijama Berge u Švicarskoj i Meyer u Austriji, za koju je kasnije radio i Ivo Sanader. Njemački Playboy plaćao mi je sredinom sedamdesetih za mali crtež 500 maraka, a za veliki 1.000 maraka – opisao je Štambuk svoj posao. Uobičajeni ritam je bio pet karikatura tjedno. Puno za zahtjevne, vrhunske ideje i realizaciju crteža.

Lepršav i lagan crtež 

Štambuk je živio između Pariza, Splita i Zagreba. Potkraj 70-ih godina zaljubio se u Zagrepčanku Anku, dobili su kćer Rahelu i Štambuk se vratio u Zagreb. Neko je vrijeme radio u kulturnoj rubrici Vjesnika, a karikature je objavljivao, osim po cijeloj Europi, i u magazinu Start, tjedniku Nedjeljna Dalmacija, u Slobodnoj Dalmaciji te magazinu Arena… Dobio je brojna priznanja, među ostalim, nagrađivan je u Francuskoj, Poljskoj, Nizozemskoj, Italiji, Sloveniji, Indoneziji, Izraelu, Belgiji, Srbiji i Crnoj Gori.

Kasnije je nekoliko godina proboravio u Africi s jednom francuskom diplomatkinjom koju je upoznao na službi u Zagrebu, a koja je potom službu nastavila u Zimbabveu i u Keniji.

Ministarstvo kulture Francuske odlikovalo je Davora Štambuka 2003. godine redom Viteškog križa za umjetnost i literaturu, a 2007. predsjednik RH Stjepan Mesić dodijelio mu je orden reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.

U erotskim karikaturama nije nikad prelazio u vulgarnost, kako je znao reći »bio sam kao striptizeta koja se ne skida do kraja«. Doskočica i geg koje je izmišljao i crtao cijelog života bile su s onu stranu nekih malograđanskih konvencija i bilo kakvog moraliziranja.

Ipak su ga jedne novine proglasile čak pornografom. No, glavni urednik Ici Parisa stajao je čvrsto iza njega. Ostao je tamo sve do 1999. kada je otišao u mirovinu.

Štambukove su karikature bez teksta, to je lako moguće u univerzalnoj i svima dosta lako razumljivoj tematici erotike i seksa te u apsurdnim komičnim situacijama u svakodnevnom životu. Ali to ima i svoj praktički razlog. Štambuk se probijao među najbolje karikaturiste u žanru erotske karikature čim je došao u Francusku, dok još i nije dobro znao francuski. »Nastojao sam da mi crtež bude lepršav i lagan jer karikatura bez riječi mora biti što jednostavnija kako bi se odmah mogao prepoznati geg.«

Pripovjedač velikog stila 

Osim što je crtao vrhunske svjetske karikature, bio je izvanredno duhovit u bogatom društvenom životu koji je dobrim dijelom provodio u veselim druženjima u kavanama, savršeno dobre kondicije i u posljednjim godinama života. Kozer, šaljivdžija, pripovjedač velikog stila, bio je uvijek savršeno dotjeran. Imao je svoje stalne »štacije«. Kad je bio u Splitu, onda se najčešće provodio na Matejuški, gdje smo jednom prigodom prije desetak godina i upoznali. U Zagrebu je zalazio kod »Charlieja« i kod »Draška« u Frankopanskoj ulici.

Lijepo je napisao književnik i kolega novinar Ante Tomić. »Kod Draška, u njegovom omiljenom zagrebačkom restoranu, stavili su mu sliku s crnim florom, nekoliko cvjetova u vazu i upalili svijeću kod njegove slike, kako je i red, ali nitko ipak ne govori ono uobičajeno ‘on je sada na boljem mjestu’, jer bi to bilo neumjesno. Vrijeđalo bi uspomenu na pokojnika. Za Davora Štambuka niti je bilo boljega mjesta od ovoga, niti je on neumjereno žudio nečemu boljemu na nebesima, nečemu povrh svoga ograničenog trajanja«, piše Tomić.

Posljednju izložbu Davor Štambuk je imao u zagrebačkoj Galeriji Beck krajem prošle godine, zvala se »Vino, vidi, vici«, parafraza latinske izreke na temu vina, kada je izložio dvadesetak radova. Galerist Radovan Beck i Štambuk dogovorili su se da ovog proljeća prirede Štambukovu izložbu na temu žena, ali Davor je nažalost preminuo.