Obljetnica smrti

U Novom Vinodolskom otvara se radna spomen soba Nedjeljka Fabrija

Franjo Deranja

Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj



NOVI VINODOLSKI – U povodu prve obljetnice smrti uglednog hrvatskog književnika i akademika Nedjeljka Fabrija (Split, 14. studenoga 1937. – Rijeka, 4. kolovoza 2018.) u nedjelju, 4. kolovoza bit će otvorena radna spomen-soba njemu u čast.


Svečana prigoda bit će održana u novljanskoj Narodnoj čitaonici i knjižnici i počet će u 20 sati.


U tom povodu o Nedjeljku Fabriju govorit će književnik, prof. dr. Nikola Petković.




Fabrio je godinama ljetni odmor provodio u svojoj obiteljskoj kući u Novom Vinodolskom.


Nedjeljko Fabrio diplomirao je jugoslavistiku i talijanski jezik i književnost 1961. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u riječkim kulturnim ustanovama (Narodno sveučilište, časopis Riječka revija, HNK Ivana pl. Zajca, mjesečnik Kamov), a od početka 1970-ih živio i djelovao u Zagrebu (urednik Dramskoga programa Hrvatske televizije, predavač na Akademiji dramske umjetnosti).


Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika od 1989. do 1995. Redoviti je član HAZU bio od 1997. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2007.


Najprije se javio kao pjesnik i novelist, zatim kao dramatičar, a sredinom 1980-ih i kao romanopisac. U dramskom dijelu Fabrijeva opusa prevladava povezivanje povijesnih tema i suvremenih iskustava, najčešće u obliku sukoba između istaknutoga pojedinca i svjetovne ili duhovne vlasti.


Njegov se novelistički postupak temelji na dotjeranosti jezične izvedbe, eksperimentiranju oblikom i vještom fabuliranju koje se podudara s postmodernističkim tendencijama. Postmodernistička je poetika i u temelju Fabrijevih romana. »Vježbanje života« (1985.) i »Berenikina kosa« (1989.) pripadaju odvjetku postmodernističke historiografske metafikcije i hibridne su strukture u kojima se prepoznaju sastavnice povijesnog i obiteljskoga (genealoškog) romana te romana o sazrijevanju.


U romanu »Smrt Vronskog« (1994) Fabrio također tipično postmodernistički miješa uvjetne razine tekstualne zbilje i fikcije. Roman »Triemeron« (2002), određen je kao »treći dio Jadranske duologije«, piše u Hrvatskoj enciklopediji.