Boris Glumac Slavenski likovno se usavršavao u atelijeru slikara Zlatka Latkovića, a kasnije u atelijeru slikara i profesora Ive Friščića na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti
Lauba – kuća za ljude i umjetnost otvara u četvrtak retrospektivu umjetnika Borisa Glumca Slavenskog, na kojoj će pod nazivom »Mala retrospektiva (1984. – 2017.)« predstaviti pedeset slika i osam skulptura iz njegova bogata opusa.
Po riječima povjesničarke umjetnosti Ive Köbler, Glumčevo se slikarstvo kretalo u paralelnim linijama, čak u krugovima, s nekoliko velikih tema i koncepcija, a nakon što je u potpunosti istražio mogućnosti apstraktnih modela slikarske redukcije svijeta – vratio se figuraciji i klasičnim temama.
»Česte mijene njegovog stila i metode slikanja nisu bile rezultat bilo kakve površnosti, nedosljednosti ili pomanjkanja ideje – naprotiv, takve postupke može si dopustiti netko tko je inovator, prevratnik, tko iznimno brzo usvaja svijet oko sebe i zna da mora ići dalje«, ocijenila je u predgovoru izložbe.
Köbler smatra kako Glumac, dok u slikarstvu »postiže zenit meditativnosti, oazu ljepote i ravnoteže koja je odvojena od ostatka svijeta«, sa skulpturama donosi nešto drugo. »Sva ona strava i jeza duhovne egzistencije suvremenog čovjeka transferirana je u skulpture«, one su pravo lice današnjeg čovječanstva, luciferijanskog pada, vladavine Ega i potpune dominacije materije nad Duhom«, dodala je.
Boris Glumac Slavenski (1965. – 2017.) likovno se usavršavao u atelijeru slikara Zlatka Latkovića, a kasnije u atelijeru slikara i profesora Ive Friščića na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.
Prvu samostalnu izložbu imao je 1983. godine u zagrebačkoj galeriji Lotršćak, a godinu dana kasnije je primljen na parišku Likovnu Akademiju ENSBA.
Od 1986. samostalno izlaže u Parizu i ondje živi do 2004. nakon čega se vraća u Zagrebu. Od 2009. godine slike potpisuje kao Boris Glumac, a ranije radove i skulpture nakon 2010. kao Boris Slavenski.
