Povjesničarka umjetnosti

Sinoć u MMSU-u predstavljena knjiga Daine Glavočić “Likovna scena međuratne Rijeke”

Nela Valerjev Ogurlić

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Autorica predstavlja  riječku likovnu  scenu  u vrijeme uzbudljive političke i vrlo zanimljive kulturne sudbine grada, od odlaska D'Anuncija do početka Drugog svjetskog rata (1920.-1940.)



RIJEKA U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti pred brojnim posjetiteljima sinoć je predstavljena knjiga »Likovna scena međuratne Rijeke« povjesničarke umjetnosti Daine Glavočić, dugogodišnje kustosice u toj instituciji. Knjiga je nastala kao rezultat još prije tridesetak godina uočene potrebe da se na jednomu mjestu objedine podaci o likovnoj situaciji u Rijeci između dvaju svjetskih ratova, kako bi se osvijetlilo dugo zasjenjeno razdoblje riječke povijesti umjetnosti.


Autorica predstavlja riječku likovnu scenu u vrijeme uzbudljive političke i vrlo zanimljive kulturne sudbine grada, od odlaska D’Anuncija do početka Drugog svjetskog rata (1920.-1940.), tijekom kojeg je Rijeka bila pod talijanskom fašističkom upravom.


Daina Glavočić se tom problematikom počela baviti još 1992. godine, nakon donacije ostavštine Romola Venuccija i njegove velike retrospektivne izložbe u Modernoj galeriji Rijeke 1994. godine, a zatim i monografije posvećene Venuccijevu stvaralaštvu koju je objavila dvije godine kasnije.




Nakon toga uslijedile su monografske izložbe Ladislaoa de Gaussa, Carla i Marcela Ostrogovicha, popraćene opširnim katalozima, a potom i De Gaussovom monografijom. Neprekidno istraživanje života i rada ostalih 30-ak aktera i likovnih manifestacija međuraća u Rijeci rezultiralo je i većom preglednom izložbom Fjumani – riječka situacija 1920.-1940. koja je održana 2006. i izazvala burne reakcije, a popraćena je knjigom više autora.


Knjiga »Likovna scena međuratne Rijeke« predstavlja sintezu autoričinih stručnih i znanstvenih dosega na tu temu, a objavljena je krajem prošle godine u izdanju MMSU i Društva povjesničara umjetnosti Rijeke. Na njezinu važnost i doprinose što ih je Daina Glavočić dala istražujući likovnu baštinu Rijeke i njezino kulturno nasljeđe, osvrnuli su se ravnatelj MMSU Slaven Tolj, predsjednica Društva povjesničara umjetnosti Jolanda Todorovć i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel koji je autoricu opisao kao vrsnu povjesničarku umjetnosti koja vrlo strastveno brine o kulturnom nasljeđu grada i cijeli je radni vijek predano radila na istraživanju njegova identiteta, a u tome je nije zaustavio ni odlazak u mirovinu.


Knjigu je iscrpno predstavila dr. Julija Lozzi Barković, profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog Fakulteta u Rijeci. U uvodnom dijelu knjige autorica ukazuje na vremenski opseg obrađene teme, a progovara i o problemu istraživanja budući da se radi o dugo prešućivanom povijesnom razdoblju.


U idućim poglavljima osvjetljava društveno političke prilike u Rijeci tog vremena koje postavlja u europski kontekst, kao i onovremene likovno– umjetničke trendove. Slijedi cjelina u kojoj detaljno razlaže međuratnu likovnu scenu, uključujući edukaciju umjetnika u srednjeeuropskim i nacionalnim središtima, a daje i pregledan prikaz međuratnih izložbi i njihovih organizatora, kao i aktivnosti riječkih slikara u inozemstvu, te na velikim sindikalnim izložbama diljem Italije.


Obimom najveći dio knjige obuhvaća katalog autora – tridesetak sudionika međuratne likovne scene, dominantno slikara, grafičara i fotografa, od onih uspješnih do nedovoljno poznatih i valoriziranih.


Kao posebna vrijednost koja je u međuraću iskočila iz tradicionalnog riječkog slikarskog prosjeka ističe se Riječka avangardna grupa koja je djelovala od 1929. do 1935 godine. U Romola Venuccija i Ladislaoa de Gaussa, dvije ključne figure, činili su je: Bruno Angheben, Tassilo de Gyujto, Maria Arnold, Miranda Racich, Anita Antoniazzo, Marcello Ostrogovich, Odino Saftich i Sigfrid Pfau.


Doprinos »Likovne scene međuratne Rijeke«, kako je naglasila dr. Julija Lozzi Barković, prije svega je u segmentu sustavne i sveobuhvatne obrade i sistematizacije toga fonda u obimu u kojem je autorici bio dostupan, te u njegovom strukturiranom prikazu.


Bilo je neophodno poduzeti višegodišnja istraživanja u Hrvatskoj i inozemstvu, a posebnu teškoću predstavljala je razasutost umjetnina i podataka o njima u domaćim i inozemnim, javnim i privatnim arhivima, knjižnicama i muzejima. Značajan izvor informacija autorici su bili i osobni kontakti s vlasnicima umjetnina u Hrvatskoj i izvan njezinih granica.