Foto: REUTERS
Tate ponosno promatra sebe na velikom platnu u kung-fu okršaju s protivnicom, prisjećajući se Brucea Leeja koji ju je uvježbavao
CANNES – Sharon Tate (Margot Robbie) ulazi u holivudsku knjižaru i kupuje Romanu Polanskom raritetno izdanje “Tesse” Thomasa Hardyja. Na drugoj strani ulice je kino koje prikazuje “The Wrecking Crew” s Deanom Martinom, u kojem ona glumi njegovu asistenticu Freyu u lovu na grofa koji je krađom zlata izazvao svjetsku financijsku krizu. Tate ulazi u kino i udobno zavaljena, s bosim nogama položenim na prednje sjedalo, ponosno promatra sebe na velikom platnu u kung-fu okršaju s protivnicom, odjevena u bijeli komplet a la Courreges, prisjećajući se Brucea Leeja koji ju je uvježbavao. To je ujedno i najljepša scena najnovijeg filma Quentina Tarantina “Once Upon a Time In Hollywood” kojem se dogodila svjetska premijera u kanskoj konkurenciji.
Dok Tarantino u njenim sjećanjima promatra Leejevu holivudsku epizodu krajnje emotivno, u sceni njegova okršaja s kaskaderom Cliffom Boothom (Brad Pitt), on minira njegov mit, transformirajući ga u Boothovu nemoćnu žrtvu koja pomoćnim radnicima na setu objašnjava filozofiju kung-fua. Booth je kaskader koji živi u oronulom traileru pored drive-in kina sa svojim psom ubojicom, angažiran na setu B-westerna u kojem glumi njegov prijatelj, ocvali glumac Rick Dalton (Leonardo di Caprio). Dalton je susjed Sharon Tate i Polanskog na Cielo Driveu.
Etički dubiozno
Iako se notorni Weinstein ne ukazuje u Tarantinovu najnovijem filmu, bez njega se ne bi dogodio ni “Pulp Fiction”. Ali zato su tu neke druge holivudske ikone koje se muvaju oko bazena Hefnerova “Playboy Mansiona”, poput Stevea McQueena (cameo uloga Damiana Lewisa). Iskreni hommage voljenom Sergiu Corbucciju, autor ispisuje u Daltonovoj kraćoj talijanskoj epizodi za koju je zaslužan njegov židovski producent (Al Pacino), kad je snimao špageti vesterne. No ipak ostaje etički dubiozna, pa čak i neukusna, Tarantinova odluka da dekonstruira masakr u Cielo Driveu i pošalje Mansonove sljedbenike na pogrešnu adresu, poštedjevši trudnu Tate i njenu škvadru. Ne samo zato što je Polanski živ.
U najnovijem komadu “Parazit” ekstraordinarnog Bong Joon-hoa, autor sučeljava dvije Koreje. Jedna je ona imućna, s njenim novim bogatašima koje inkarnira direktor globalne IT tvrtke koji je otkinuo svoj profitabilni komad kolača s uzletom informatičkih i telekomunikacijskih korporacija. Druga je ona siromašna koja će poput parazita razoriti njenu “zdravu” stanicu. Inkarnira je mladi Ki-woo koji na preporuku prijatelja, studenta prestižnog sveučilišta, ulazi u Parkovu obitelj kao instruktor njegova sina. Ubrzo će se u njegovoj vili zaposliti i njegova majka kao sluškinja, te njegov otac kao šofer (glumi ga korejski superstar, genijalni Song Kang-ho). Za Bonga, društvo je poput bolesnog tijela na svim nivoima, bilo da je riječ o siromasima u potrazi za egzistencijom ili bogatašima kao figurama nervoze, opsjednutima američkom kulturom. Zato infiltracija mladićeve obitelji u milje kojem ne pripada, puno duguje melodramama Kim Ki-younga, idola korejskog novog vala šezdesetih (šifra: “Sluškinja”).
Tarantinov film ušao je naknadno u kansku konkurenciju, čime se sprdalo i dnevno izdanje filmskog poslovnog časopisa »Le Film Francais« u karikaturi na kojoj se festivalski direktor Thierry Fremaux u panici pita hoće li se postprodukcija njegova filma okončati na vrijeme, na što mu Tarantino odgovara: »Imao sam problema s castingom lika koji je trebao glumiti Weinsteina«.
Monstrumi korejskog društva
No, Bong se u filmu ponaša poput distanciranog demijurga, koji promatra zbivanja iz prikrajka, postavljajući likove u stakleni zatvor u kojem je masakr neizbježan. Zato Bong u isti mah egzorcira monstrume korejskog društva i oslobađa njegove parazite. U pralelnom “Izvjesnom pogledu” uvršten je i dugometražni debi “Evge” u režiji Narimana Alijeva, inače krimskog Tatara, ali i najmlađeg autora ovogodišnjeg Cannesa. Priča je to o Tataru koji u sinovu društvu kreće prema Krimu kako bi sahranio starijeg sina, koji je izgubio život u rusko-ukrajinskom ratu. I Alijev u popratnoj knjižici filma ponosno naglašava svoje krimsko-tatarske korijene (“Primarni nam je zadatak sačuvati našu kulturnu baštinu, tradiciju i jezik…Važne su mi obiteljske vrijednosti i ljubav prema Domovini”). Domovina s velikim slovom u malom i na trenutke emotivnom komadu.
