70. Cannes

STRATEGIJA ŠOKA Post festum jubilarnog izdanja filmskog festivala u Cannesu

Dragan Rubeša

Foto: Reuters

Foto: Reuters

Almodovar očito voli provokacije i Ostlundova ledena farsa o buržujskim hipokrizijama i taštinama osvojila je Zlatnu palmu. Nagrada za režiju otišla je Sofiji Coppoli i filmu »The Beguiled«, koji su fanovi njegove originalne verzije u režiji Dona Siegela s Clintom Eastwoodom dočekali na nož



Iako se najveća bura u Cannesu digla oko Netflixa, kad je publika izviždala Bongovu »Okju«, gore od tih zvižduka odjeknule su najgore moguće ocjene i crni križevi kojima su kritičari ljevičarskog Liberationa i Cahiersa na stranicama canneskih izdanja časopisa Le Film Francais i Screen International ocijenili Hanekeov »Happy End«, Lanthimosovo »Ubojstvo svetog jelena« i Ostlundov »Kvadrat«, ne bi li time manifestirali vlastitu odbojnost prema svim tim autorskim ekscesima, šokovima i sveopćem sivilu koji su dominirali u prosedeu najrazvikanijih canneskih sineasta kao filmskim pandanima Frljićevih kazališnih provokacija.


No predsjednik žirija Pedro Almodovar očito voli te provokacije i Ostlundova ledena farsa o buržujskim hipokrizijama i taštinama osvojila je Zlatnu palmu.



Najnoviji komad Romana Polanskog »D’apres d’une histoire vraie«, koji je izvan konkurencije zatvorio jubilarno 70. izdanje Cannesa, snimljem prema istoimenom romanu u nas prevođene izvrsne francuske spisateljice Delphine de Vigan, čiji je koscenarist Olivier Assayas, može se promatrati kao ženska (lezbijska) inverzija »Čovjeka u sjeni«. Od Ewana (McGregora) do Eve (Green). Iako tu ima i referenci na pisca u kolicima Petera Coyotea u »Gorkom mjesecu«.




Sada je u prvom planu spisateljica bestselera (Emmanuelle Seigner), koja shrvana stresom počinje dobivati anonimna pisma. Jednog dana upoznat će inteligentnu i intuitivnu Elle (Eva Green), koja je razumije bolje od drugih. Tko se krije iza književnog djela? Tko je njegov stvarni autor? Polanski nanovo ulazi u psihu svojih protagonista, uvodeći uznemirujući lik žene koji balansira negdje na pola puta između Tima Burtona i Paula Verhoevena. Uostalom, ima neke proklete simbolike da je njeno ime Elle, kao što je to i naziv genijalnog Verhoevenova komada koji je u velikom stilu zatvorio lanjsko izanje Cannesa.


Opresivnoj i grotesknoj zatvorenosti prostora koja priziva »Veneru u krznu« i »Bračne svađe« pridodana je vječna iluzija transformacije autorovih protagonista, kao da pokušavaju ukrasti tuđe živote i postati netko drugi. No iza njegova naizgled ležernog stila kriju se gotovo autobiografski nemiri.



Njen naziv – »Kvadrat« – krije umjetničku instalaciju na čijoj je viralnoj verziji u centar kvadrata od kaldrme obrubljen neonom, umjetnica postavila djevojčicu s mačkom u naručju, koju će raznijeti bomba, što će dovesti u pitanje karijeru kuratora prestižnog muzeja u kojem je njen rad bio izložen, iako se on mora suočiti i s brojnim drugim problemima. Nažalost, u tom ciničnom traganju za apsurdnim, Ostlundov komad paradoksalno postaje ogledalo onog istog što prokazuje (autorova sarkastična okrutnost na trenutke priziva Roya Anderssona, naročito scena s performerom koji na gala večeri organiziranoj za donatore imitira majmuna).


Jubilarna nagrada


Da, već smo se umorili od svih ekscesa koji ne vode nikud, poručuju nam novinari Liberationa. Zato je Veliku nagradu žirija i više nego zasluženo osvojio genijalni »120 otkucaja u minuti« u režiji Francuza Robina Campilla, ta velika emotivna i ljudska priča o počecima francuskog gej aktivizma koja sondira radikalne akcije pripadnika organizacije Act Up, ogorčenih nemarom i nesposobnošću francuske vlade u tretmanu AIDS-a, kad su špricali predstavnike farmaceutskih kompanija lažnom krvlju i upadali u srednjoškolske učionice da bi senzibilizirali đake na prevenciju.



Zlatna palma: »Kvadrat«, Ruben OstlundVelika nagrada žirija: »120 battements par minute«, Robin CampilloNajbolja redateljica: Sofia Coppola, »The Beguiled«Najbolja muška uloga: Joaquin Phoenix, »You Were Never Really Here«, Lynne RamsayNajbolja ženska uloga: Diane Kruger, »Aus dem nichts«, Fatih AkinNagrada žirija: »Nelyubov«, Andrey ZvyagincevNajbolji scenarij: Yorgos Lanthimos i Efthimis Filippou, »The Killing of a Sacred Deer« te Lynne Ramsay, »You Were Never Really Here«Nagrada 70. obljetnice: Nicole Kidman


Nagrada za režiju otišla je u ruke Sofiji Coppoli i njenom komadu »The Beguiled«, koji su fanovi njegove originalne verzije u režiji Dona Siegela s Clintom Eastwoodom dočekali na nož, optužujući je da nije shvatila lik ranjenog vojnika koji u originalu postaje predatorska seks mašina. No ona ne želi snimiti klasični remake, već igra na manipulativni efekt svjetlosti, pokušavajući transformirati Siegelove seksualne tenzije u bolesni film o žudnji (Nicole Kidman osvojila je i jubilarnu nagradu nazvanu »70. obljetnica«, što god ona predstavljala, iako ju je valjda dobila zato što je u Cannesu imala čak tri igrana filma i jednu TV seriju, ali i promijenila najviše Chanelovih toaleta).


Osveta


Najboljim glumcem i glumicom proglašeni su Diane Kruger (»Aus dem nichts«) i Joaquin Phoenix (»You Were Never Really Here«), koje povezuju njihovi portreti osvetnika. Kruger osvećuje smrt muža i sina u terorističkom napadu koji je počinio njemački neonacistički par povezan s pripadnicima grčke Zlatne zore, a Phoenix se osvećuje republikanskom senatoru koji se upuštao u seks s maloljetnicama. Nagradu žirija osvojio je Andrej Zvjagincev u još jednoj radiografiji individualnog i kolektivnog stanja ruske duše (»Bez ljubavi«), čiji junaci, anestetizirani smartphoneima i bračnim problemima, ne primjećuju vlastitu djecu.


Ipak, najugodnija iznenađenja ovogodišnjeg Cannesa skrivala su se u njegovim paralelnim programima, poput filma »Jeune femme« s neodoljivom Laetitiom Dosch, čija je autorica Leonor Serraille osvojila Zlatnu kameru za najbolji prvi film.