Izdavačka kuća

S Antonom Šuljićem razgovarali smo povodom pola stoljeća rada Kršćanske sadašnjosti

Mirjana Grce

Foto Darko Jelinek

Foto Darko Jelinek

Može se slobodno reći da je bilo nekoliko važnih okolnosti koje su dovele do osnivanja, ali i do baš takvog razvoja KS-a. Prva okolnost jest svakako najveći crkveni događaj u 20. st. – II. vatikanski koncil



Prošlo je pola stoljeća od utemeljenja Kršćanske sadašnjosti, ugledne i najveće crkvene izdavačke kuće u Hrvatskoj. Njezino je osnivanje i cjelokupno djelovanje neodvojivo od duha, misli i djela II. vatikanskog koncila. O tome razgovaramo s prof. Antonom Šuljićem, zamjenikom ravnatelja KS-a i organizatorom popularnih KS-ovih Tribina četvrtkom, a prije svega pjesnikom, publicistom, glazbenikom – čovjekom kulture.


Kako je 22. veljače 1968. došlo do osnivanja KS-a i tko su njegovi utemeljitelji?


– Točno ste naveli datum osnivanja Kršćanske sadašnjosti. Naime toga je dana zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper, kasniji dugogodišnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, svojim dekretom osnovao Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost. No KS ima svoju pretpovijest i ona je vezana uz nekoliko važnih, tada mladih teologa i jednu instituciju. Naime tada je u Zagrebu živio i djelovao jedan od najvećih hrvatskih teologa u 20. st. – kapucin dr. Tomislav Janko Šagi-Bunić, koji je bio i koncilski teolog, odnosno perit kardinala Šepera na zasjedanjima II. vatikanskog koncila (1962. – 1965). Za vrijeme i neposredno nakon Koncila već u Rimu oformila se grupa silno nadarenih mladih svećenika, teologa, među kojima su prednjačili, kako mi je to više puta posvjedočio tadašnji rektor Hrvatskoga papinskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu mons. Đuro Kokša, naši otočani i Istrani dr. Marijan Valković, dr. Anton Benvin, dr. Ante Kresina, dr. Aldo Starić, a tada je također naš Krčanin i Riječanin franjevac dr. Bonaventura Duda bio već formirani bibličar (kasnije će mu se pridružiti i njegov franjevački brat Jerko Fućak). U tu grupu spadaju i povjesničar dr. Mile Bogović, kasniji biskup gospićko-senjski, kao i kasniji šibenski biskup dr. Srećko Badurina.


KS i Koncil 




U isto vrijeme, zbog zabrane komunističkih vlasti da napusti domovinu, u Zagrebu je na Filozofskom fakultetu studij književnosti završio i doktorirao iz teologije mladi istarski teolog dr. Josip Turčinović. Rado to ističem, jer je upravo ta, uvjetno rečeno, kvarnerska grupa i struja bila vrlo značajna kako za djelovanje tako i za napredak KS-a. Spomenut ću još i činjenicu da se upravo u to vrijeme sa studija u Zagreb vratio i čuveni filozof dr. Vjekoslav Bajsić. Ta grupa teologa činit će kasnije onu jezgru KS-a koja će značiti prekretnicu u novijoj povijesti naše Crkve, a usudio bih se reći i našeg naroda. Oni su se vezali uz tada jedinu postojeću instituciju na polju katoličkoga izdavaštva – Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, nekadašnje HKD sv. Jeronima. Najprije su 1966. godine počeli objavljivati Sveske, teološki časopis koji je našim teolozima, svećenicima i vjernicima htio približiti zapadnu teološku misao za kojom smo, zbog tzv. »željezne zavjese«, jako zaostajali. Tako je unutar spomenutoga društva objavljeno nekoliko brojeva »Svezaka«, a počeli su se objavljivati i dokumenti II. vatikanskog koncila, uglavnom kao svešćići i manje knjižice.


KS je neodvojiv od duha II. vatikanskog koncila, zapravo KS je izdavaštvo koje je i duh i djelo Koncila.


– Može se slobodno reći da je bilo nekoliko važnih okolnosti koje su dovele do osnivanja, ali i do baš takvog razvoja KS-a. Prva okolnost jest svakako najveći crkveni događaj u 20. st. – II. vatikanski koncil. KS-a bez Koncila vjerojatno ne bi bilo. On je bio nadahnuće, putokaz i program djelovanja KS-a. Duh Koncila karakterizirao je dijalog, suradnja sa svijetom, ekumenska raspoloživost, otvorenost nadahnućima Duha i osjetljivost za »radosti i nade, žalosti i tjeskobe« suvremenog čovjeka. KS se u svome djelovanju dala u svim tim pravcima. No možemo slobodno reći da je provođenje Koncila bila ta druga okolnost ili druga važna zadaća djelovanja KS-a. Posebice se to odnosilo na provođenje liturgijske reforme, budući da se liturgija trebala odvijati na narodnom jeziku. Međutim, znakovito je da je prva knjiga novoutemeljene izdavačke kuće bila ekumenska knjiga »Dinamika provizornog«, utemeljitelja ekumenske zajednice iz Taizéa Rogera Schutza. Taj je novi duh suradnje među kršćanima KS provodila i svojim izdavaštvom, ali i organizirajući mnoge ekumenske susrete, prijateljska druženja i zajedničke poduhvate.


IBM na 13 jezika 


Sljedeća okolnost je promijenjena paradigma odnosa prema društvu i društvenim okolnostima. Ne treba, naime, zaboraviti da su te kasne 60-te bile godine velikih mijena. Podsjetit ću samo na neke činjenice: 1960. godine umire sada bl. kardinal Alojzije Stepinac. Prije i poslije toga, zbog njegove osude, izbacivanja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta sa Zagrebačkog sveučilišta (1952.), zatvaranja i ubojstva mnogih svećenika, progona Crkve gotovo u svim segmentima njezinog djelovanja, bilo je došlo do silno napetih odnosa komunističkih vlasti i Crkve. Nakon smrti kardinala Stepinca dogodio se Koncil, koji je otvarao put prema dijalogu, ma s kim se taj dijalog trebao voditi. Godine 1966. potpisan je poznati Protokol između Svete stolice i Jugoslavije, uspostavljeni su diplomatski odnosi, a sve je to omogućilo omekšivanje odnosa Crkve i tadašnjih vlasti. U Zagrebu se događa čudo – državna izdavačka kuća Stvarnost pokreće prevođenje Biblije, što će se dogoditi također 1968. godine. Na njezinom prevođenju i objavljivanju sudjeluju najeminentniji katolički teolozi bibličari i vodeći jezikoslovci i književnici.


Osim toga to je vrijeme i velikih idejnih kretanja unutar studentske populacije (kod nas će se studentski pokret dogoditi nešto kasnije, 1971.), a intelektualna glad za knjigom i uopće za idejom je zaista ogromna. Sedamdesetih godina, ne treba zaboraviti, počinje i velika crkvena inicijativa proslave 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata i velika masovna slavlja od Nina do Marije Bistrice. Eto u tom vremenu počinje djelovanje KS-a, koji već u prvih desetak godina pokreće dvadesetak svojih biblioteka te izdaje kapitalna djela kako iz područja teologije tako i iz područja znanosti, kulture, objavljuje povijesna vrela, brojne časopise i monografije iz sakralne baštine.


Što sve obuhvaća izdavačka i nakladnička djelatnost KS-a?


– Svojevremeno je KS bila nazivana najvećom katoličkom izdavačkom kućom od Jadrana do Vladivostoka, što je svakako i bila s obzirom na položaj kršćana u komunističkim zemljama Istočnoga bloka. No ona je to bila i praktično, jer je, primjerice, 70-tih godina tiskala svoju najprodavaniju knjigu »Ilustriranu Bibliju mladih« (IBM) na čak 13, uglavnom istočnoslavenskih jezika i dopremala ih u te zemlje. Vlakovi su išli i prema SSSR-u i prema Albaniji, da ne kažem da se IBM u KS-u tiskala i za susjede Slovence, Mađare, Srbe, Makedonce i druge. Od tih vremena pa do danas Kršćanska sadašnjost oformila je 40 biblioteka i još 11 nizova unutar tih biblioteka u kojima danas objavljuje oko stotinu novih naslova godišnje, čemu valja pribrojiti i ponovljena izdanja. Teško je izbrojiti sve naslove, ali prema nekim grubim proračunima od početka do danas KS je izdala više od šest tisuća naslova i još nekoliko tisuća periodičkih izdanja. Izdavačku i nakladničku djelatnost čine, rekao bih, četiri temeljna stupa: Biblija, crkveni dokumenti, liturgija i katehetski udžbenici. Tome valja pribrojiti teološku literaturu, priručnike, duhovnu literaturu, kršćansku književnost, knjige za djecu, knjige ekumenske i međureligijske tematike, zatim crkvenu povijest i vrela, sakralnu umjetnost i dakako multimediju.


Nove teologije 


Može li se ponešto reći o KS-u kao nakladniku Biblije, kao i o širitelju i tumaču koncilske misli, također o djelovanju KS-a na području ekumenizma i međureligijskog dijaloga i dijaloga s onima koji ne vjeruju?



KS se bavi i organizacijom raznih skupova – počev od tribina Teološki četvrtak – koje bi se moglo obuhvatiti naslovom »Vjera i kultura«. 


– Teološki četvrtak je jedna od najstarijih i najdugovječnijih tribina u nas općenito. S razumljivim pauzama koje su bile tijekom Domovinskog rata, ta tribina traje od 70-ih godina sve do danas. Posljednjih dvanaest godina vodim je ja i mogu reći da je ona u nekom smislu promijenila svoj fokus. Isprva je to bila tribina na kojoj su se okupljali teolozi i teološki obrazovani intelektualci, ali kako je i Crkvu zahvatio duh individualizma, posljednjih desetljeća puno veće zanimanje za nju pokazuju laici i zainteresirani građani no teolozi. Naše se teme kreću u gabaritima: teologija – znanost – kultura – duhovnost, i tribina je, za Zagreb, čak odlično posjećena. Dali smo si u zadatak da barem pokrećemo neka pitanja i senzibiliziramo crkvenu i društvenu javnost oko važnih tema. To je uvijek bila ideja vodilja Kršćanske sadašnjosti: biti živ i koristan u svojoj Crkvi i u svome narodu.



– Kako sam spomenuo, »Zagrebačku Bibliju« izdala je 1968. godine Stvarnost, ali ideja je krenula iz crkvenih redova. Kasnije, od 1974. godine tu Bibliju izdaje KS. No KS je krenula i sa svojim prevoditeljima, posebice Novoga Zavjeta. Tako tih 70-ih godina nastaje prijevod NZ Duda-Fućak, a potom izdajemo tzv. »Jeruzalemsku Bibliju« poznatu po svojim komentarima, zatim »Ekumensku Bibliju«, također znamenitu po komentarima ekumenske širine. Nakon toga izdajemo cijeli niz Novih Zavjeta i u kombinaciji sa psalmima ili kanticima, a izdali smo i tzv. »Franjevačku Bibliju« kao bibliofilsko izdanje. Izdvajam i »Sveto Pismo Staroga i Novoga zavjeta«, koje donosi onaj tekst koji se čita kod liturgijskih slavlja. Od tada pa sve do danas, uz IBM, Biblija je naša najprodavanija knjiga.


Kad je riječ o ekumenizmu i međureligijskom dijalogu, može se reći da je sjedište KS-a na Marulićevu trgu 14 u Zagrebu bila točka okupljanja protestantskih, pravoslavnih i katoličkih teologa i svećenika i da se otuda taj dobar duh širio diljem domovine. To je mjesto bilo okupljalište i brojnih intelektualaca, a KS je tijekom svih tih godina sjajnu suradnju ostvarila s važnim državnim i društvenim institucijama, kao što su npr. Hrvatski državni arhiv, Matica hrvatska ili Staroslavenski institut. Uopće je KS bila kuća koja je okupljala, a iz dijaloškog odnosa prema društvenoj zbilji doživjela je i mnoge uspjehe, ali i neke kritike unutar same Crkve.


KS je cijenjeni izdavač, prije svega, teološke literature. Na tom tragu možete li reći što obilježava suvremenu teološku misao, ne samo u Hrvatskoj?


– Nakon Koncila nastale su brojne teologije, više od dvadeset novih teologija, od teologije rada, preko teologije religija, teologije oslobođenja pa sve do teologije naroda. Danas se ne bi moglo reći koje od tih teologija imaju veću važnost, premda se na svoj način prati utjecaj teologije naroda koju osobito zastupa i provodi papa Franjo. Premda se tiskaju mnogi naslovi, rekao bih da je teološka misao u nas, ali i u svijetu, u posljednje vrijeme u svježini i inovativnosti ponešto posustala. Onaj koncilski duh i žar, velika društvena kretanja i mijene kako u društvima tako i u samoj Crkvi jenjale su, duh postmoderne zahvatio je suvremenog čovjeka, tako da su subjektiviteti i individualiteti, proglasivši se jedinim kriterijem, krenuli rušiti i nebo i Boga i institucije i vrijednosti – a u svemu tome kao da nije lako naći put ili barem suvislu misao vodilju koja se u tom okruženju može čuti i koja uopće može imati važnosti. No takvih je razdoblja tijekom duge povijesti bilo pa se smijemo nadati da ni ovo vrijeme stanovitog nesnalaženja neće trajati predugo.