Redateljice koje su obilježile Pulu: Kad žene uzmu stvari u svoje ruke

Ekipa iz filma "Uzbuna na Zelenom Vrhu"

Tri debitantice – redateljice Čejen Černić i Hana Jušić te glumica Mia Petričević i iskusna producentica Ankica Jurić Tilić iz Kinorame obilježile su peti festivalski dan

PULA Moglo bi se reći da je srijeda bila u znaku četiriju žena u Areni – najprije su se predstavile Čejen Černić kao režiserka (debitantica) i Hana Jušić kao scenaristica u najnovijem nastavku zgoda malog Koka u filmu »Uzbuna na Zelenom Vrhu«. Potom je Hana Jušić, kao redatekljica i scenaristica, te Čejen Černić kao asistentica režije, svoj cjelovečernji debi ostvarila u filmu »Ne gledaj mi u pijat«. Oba filma je producirala Ankica Jurić Tilić iz Kinorame. Dodajmo tome i da je glumački debi (i to kakav) imala i Mija Petričević u »Pijatu«, a i nove klinke oko Koka također su dominirale u »Zelenom Vrhu«.

Stalna ekipa

Malo jest zbunjujuće da nakon tri filma o Koku, i kada smo se već navikli na glavnog glumca (Antonio Parač), sada dobivamo novog Koka u liku Marka Tocilja, kao i ostatak ekipe klinaca i klinceza. No, treba podsjetiti da je Hana Jušić bila scenaristica i kod Žarkovića u »Zagonetnom dječaku«, a da je Čejen Černić gotovo stalna asistentica u cijeloj priči, pa nije bilo teško slijediti taj niz Kušanovih dogodovština, jer je i prvi režiser – mladi Kušan – ovdje bio koscenarist. Dakle, ekipa je na okupu, iako se čini da su ovdje malo previše ušli u horor atmosferu i da nedostaje one dječje ležernosti.Iako kamera i glazba sugeriraju prenapeto događanje kad djeca uzimaju stvar u svoje ruke u potrazi za lopovima, svakako treba vjerovati autorici koja kaže da se u drukčijim okolnostima ne bi usudila uhvatiti u rizik pravljenja dječjeg filma kao sigurno najzahtjevnijeg izazova. Umjesto smiješnih doskočica s iznenadnim gostima »u« i »iz« mraka, naglim upadima u nezgodne situacije, neobuzdanog smijeha ili sramežljivog zavođenja, osjećaj je kao da na ekranu stoji upozorenje – nije dozvoljeno mlađima od 12 godina – a baš je njima namijenjeno. Trebalo je i moglo se više poraditi na ritmu i gegovima situacije. Kad su već klinci dobro odabrani.

Apsolutno je, kao kompletan autor, Hana Jušić zaslužila sva ona priznanja koja je prate i iz kratkog metra, a u filmu »Ne gledaj mi u pijat« afirmirala je ozbiljnu obiteljsku priču, svakako i socijalnu, na zavidnu razinu. Iako je Šibenik sredina koja dominira od prvog do zadnjeg kadra, film ne treba poistovjećivati s tim gradom, a ni sama radnja složenih obiteljskih odnosa nije nikakav šibenski specijalitet. Ona je univerzalan problem, ovdje ipak naglašen s mediteranskim štihom i pojačan provincijom (periferijom) kao manjom sredinom u kojoj velike teškoće postaju još veće i vidljivije.

Hana i Claire

Kada živite u dvosobnom stanu s nasilnim ocem, koji potom pada u krevet kao biljka (Zlatko Burić), pomalo introvertnom majkom (Adrijana Čulina) i retardiranim bratom (zlatni epizodist Nikša Butijer), pa sve pada na krhka leđa laborantice Marijane (impresivan nastup Mije Petričević) nemoć je stalna pratnja, a jobovska sudbina uteg je od kojega bježite u samokažnjavanje. U ovom podneblju nije sve »med« i »teran«, a obitelj je kult s kojim se valja nositi. Ja u ovom trenutku ne vidim jasniju i bolje obrađenu poruku hrvatskoj sadašnjici od ove.

»Marijan Rotar« Hrvatskom TelekomuDobitnik ovogodišnje nagrade »Marijan Rotar« koju Upravno vijeće Javne ustanove Pula Film Festival dodjeljuje pojedincima i ustanovama za iznimne zasluge u potpori i promicanju Pulskog filmskog festivala ove godine je Hrvatski Telekom.

– Tijekom godina razvila se u gotovo svim segmentima organizacije festivala isprepletena zajednička suradnja, stoga je teško zamisliti realizaciju festivala bez ovako pouzdanog partnera – navodi se uobjašnjenju. Nagrada nosi ime čovjeka koji je osnovao festival i uz Zlatnu arenu za najbolji film čini jednu od najvažnijih nagrada festivala.

Hana Jušić je u hrvatski film unijela ono što je Claire Denis dala francuskom filmu, a obje Mediteranu, afirmirajući Marseilles naspram Pariza, odnosno Šibenik vis a vis Zagreba. Ako svemu dodamo da je Šibenik, uz Pulu, grad s najstarijim filmskim zapisom u našoj zemlji, s jednim od najljepših zaljeva na svijetu, evo što bi i kakav bi morao bit šug festivala.