Hrvatski filmski savez želi učiniti dostupnom esejističku ostavštinu jednoga od najbistrijih umova i najoštrijeg pera hrvatske filmologije
ZAGREB Sve što znam o filmu naučio sam od Ante Peterlića! – rekao je jučer Bruno Kragić na predstavljanju Peterlićeve »Filmske čitanke« u kinu »Tuškanac«. Njegov bi usklik s uvjerenjem mogle ponoviti generacije kojima je nestor hrvatske filmske kritike, kako ga u uvodu ove knjige naziva urednica Diana Nenadić, predavao na Akademiji dramskih umjetnosti i kojima se obraćao svojim lucidnim esejima o redateljima, autorima i glumcima. Upravo te tri tematske grupe diktirale su podjelu knjige na cjeline »Žanr, žanrovi« (priredio Nikica Gilić), »Autori« (Bruno Kragić) i »Glumci, neglumci, zvijezde« (Diana Nenadić).
Peterlićevi su tekstovi razumljivi i primjenjivi, ležerni, a istodobno nude briljantne uvide u različite filmske pojave
Govoreći o poticajima za objavljivanje ovog ambicioznog naslova, urednica Diana Nenadić priznaje da se Hrvatski filmski savez na »silovanje Peterlićeva djela odlučio iz čisto sebičnih razloga« – da učine dostupnom esejističku ostavštinu jednoga od najbistrijih umova i najoštrijeg pera hrvatske filmologije. Projekt će, osim intelektualnih apetita uredničkog trojca, ipak poslužiti i široj čitateljskoj publici, prije svega studentima na Akademiji dramskih umjetnosti, gdje su Peterlićevi eseji – dosad teško dostupni – nezaobilazna literatura na mnogim kolegijima. Iz HFS-a poručuju da ovim nije dovršen posao oko Peterlićeve filmološke ostavštine, na kojemu ta institucija godinama marno radi.
– Peterlićevi su tekstovi razumljivi i primjenjivi, ležerni, a istodobno nude briljantne uvide u različite filmske pojave – rekla je jučer o knjizi filmska kritičarka Hana Jušić kojoj se osobito sviđa autorov demokratski, ne-diskriminatorni pristup i teoriji i pop-kulturi, primjerice člancima iz »Newsweeka«.
Kragić je pak rekao da je Peterlić svojim pisanjem o Johnu Fordu dosegnuo »svjetski vrh fordologije«, i da će hrvatska kultura teško dobiti analitičara, sintetičara i strastvenog filmofila kakav je bio Peterlić.Crticu za portret pridodao je i Nikica Gilić, ispričavši kako je pokojni profesor jednom rekao da ga najviše intrigiraju oni filmovi koji mu se nisu pretjerano svidjeli.– I baš to govori puno o njegovom analitičkoj, znanstvenoj dubini, zaključio je.Iako je Peterlić za života već objavio dvije »čitanke« – »Ogledi o devet autora« (1983) i »Studije o devet filmova« (2002) – ova je knjiga važna dopuna njegovom osobnom kanonu.
