Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 1
Sutra: 12° 12° 1
19. travnja 2019.
MARIJA LAZANJA DUŠEVIĆ

"Pozdrav iz Rijeke": Na prijelazu stoljeća bila ono što su danas društvene mreže

Foto: Silvano Ježina
Foto: Silvano Ježina
Autor:
Objavljeno: 10. prosinac 2018. u 11:46 2018-12-10T11:46:30+01:00

Razglednica je na kraju 19.  i početkom 20. stoljeća bila ono što su  danas Instagram, Viber, Facebook, Snapchat, a u vrijeme industrijskog razvoja Rijeke, razglednice su imale socijalno-gospodarsku komponentu koja je pridonijela promociji grada

U Muzeju grada Rijeke do 14. prosinca može se razgledati izložba starih riječkih razglednica naslovljena »Pozdrav iz Rijeke – Un saluto da Fiume«, inaugurirana u sklopu Dana talijanske kulture. Razgovaramo s autoricom izložbe, kustosicom u Muzeju grada Rijeke Marijom Lazanjom Dušević.

– Katalog i izložba kruna su cijelog projekta na kojem sam počela raditi prije dvije i pol godine, kad sam počela sustavno digitalizirati zbirku te nakon toga osmislila koncepciju izložbe i kataloga. Zbirka sadrži 1.660 razglednica i sve su obrađene po muzeološkim standardima. Građu ove zbirke najviše traže vanjski korisnici kojima trebaju digitalne presnimke razglednica kao ilustrativan materijal stručnih tekstova ili različitih publikacija.

Za izložbu i katalog odabrala sam 110 razglednica i podijelila ih u deset tema: Fiumara, Korzo, Riva i gatovi, Jadranski trg, Panorame, Sušak i Trsat, Gradske vedute, Znamenite građevine, Gradski park i hoteli. Teme su se nametnule po najčešćim motivima u zbirci, kao i po odabiru razglednica koje su tiskane kod riječkih nakladnika: Giovanni Jerouscheg, Giovanni Petricich, Leopold Rosenthal, Federico Cretich, Francesco Slocovich, Edoardo Schambik, Celestina Mayer, Đuro Šikić. Razglednice zlatnog doba tiskane su najčešće dvojezično, ponekad i trojezično.

Višejezičnost i multikulturalnost

Razlog višejezičnog tiskanja bilo je jednostavnije i produktivnije poslovanje, koje je bilo uvjetovano multikulturalnošću stanovnika Rijeke te raznolikim nacijama koje su tranzitirale kroz grad. Najveći broj razglednica zbirke tiskan je na talijanskom jeziku. Katalog uz izložbu osmislila sam tako da sam osim prezentiranja razglednica ujedno prezentirala i kratke crtice iz riječke povijesti s kraja 19. i početka 20. stoljeća, poput kratkih osvrta na formiranje pojedinih kvartova do činjenica vezanih uz pojedine građevine, hotele, luku ili osobe, potom kratke zanimljivosti poput one da je Mihanović napisao himnu upravo u Rijeci te osvrte putopisaca tog doba na naš grad i slično – kaže Lazanja Dušević.

Pitali smo je i da nam kaže nešto više o najstarijoj razglednici predstavljenoj na izložbi i u katalogu iz 1892. godine.
– Ta je razglednica rađena tehnikom kromolitografije, a dobili smo je donacijom kolekcionara Gorana Siška. Koliko je meni poznato, jedan privatni kolekcionar posjeduje primjerak razglednice koja datira iz 1889. godine i smatra se najstarijom sačuvanom s motivom Rijeke. Istražujući građu za ovaj projekt pronašla sam članke u La Bilanciji iz rujna i listopada 1889. godine u kojima se spominju razglednice kao novotarija, opisuje način kako ih poslati, a navedena su i imena riječkih trgovina u kojima ih se može kupiti, kao i riječki motivi na razglednicama. To je sad putokaz za mene, istraživače i kolekcionare za daljnje istraživanje, odnosno za potragom za navedenom serijom razglednica iz 1889. godine – kaže Lazanja Dušević.

Zanimale su nas i tehnike te nam je tako autorica kazala da su na izložbi u najvećem broju zastupljene razglednice iz zlatnog doba tiska razglednica, koje traje od 1897. do 1918. godine i koje su najčešće tiskane tehnikom svjetlotiska.
– To je tisak iznimne kvalitete i vrlo dobro reproducira fotografije. U zbirci imamo i razglednice koje su tiskane tehnikama bakrotiska, litografije, kromolitografije i fototehnike. Glavna intencija izložbe bila mi je prikazati povezanost zlatnog doba razglednice koje se preklapa sa zlatnim dobom razvoja Rijeke kao i povezanost s emigracijskom valom koji se odvijao preko riječke luke, odnosno period u kojem je razglednica odigrala veliku ulogu u promociji Rijeke na prostoru Austro-Ugarske i šire.

Simbol napretka

U vrijeme industrijskog razvoja Rijeke, razglednice su imale socijalno-gospodarsku komponentu koja je pridonijela promociji grada, jer osim komunikacijske i turističke komponente, predstavljale su i slikovno-tekstualnu poruku o pozivu za »bolji život«, odnosno život u gradu koji nudi posao ili pak poruku o vlastitom napretku u velikom, urbanom, modernom i tehnološki naprednom gradu, što je Rijeka tada bila. Paralelno s tim osmišljavali su se motivi markiranja grada i reklamiranja putem razglednice. Sve to dovelo je do popularizacije i markiranja Rijeke, čemu je pridonijela razglednica.

Danas je možda teško predočiti što je to bila razglednica na kraju 19. i početkom 20. stoljeća. Mogla bi se usporediti s onim što su danas Instagram, Viber, Facebook, Snapchat i sve ostale vrste virtualne komunikacije zajedno. Po pitanju popularnosti, novog medija, brzine i praktičnosti slanja, tada je to bila razglednica, slikovno-komunikacijsko sredstvo koje je ponekad u istom danu moglo putovati od pošiljatelja do primatelja. Razvoj i popularizacija razglednice rezultat je tehnološkog razvoja.

Do 1865. komuniciralo se pismom te je pošta, da bi olakšala komuniciranje, prvo uvela zastupničku kartu, a potom 1869. tipiziranu dopisnicu, da bi se olakšalo i ubrzalo slanje. S jedne strane dopisnice bila je adresa, a s druge strane dio za tekst. Prvi eksperimentalni tisak slike na dopisnici vezuje se uz 1870., međutim masovni razvoj ilustrirane dopisnice uslijedio je tek osamdesetih godina 19. stoljeća te ona kontinuiranim postupnim povećanjem ilustriranog dijela prelazi u razglednicu.

Poštanska Unija 1906. godine donosi akt kojim se određuje da se na reversu, koji je ranije bio predviđen samo za adresiranje, odijeli prostor za tekst, dok je avers bio isključivo rezerviran za fotografiju. Tako je nastala razglednica kakvu poznajemo i danas – kaže Lazanja Dušević.

Potraga za autorima

Govoreći o povijesti riječke razglednice Lazanja Dušević je istaknula da je za ovu izložbu željela istražiti i autore samih fotografija po kojima su se tiskale riječke razglednice.

– Zahvaljujući sačuvanim negativima na staklu fotografa Francesca Penca, koji se danas nalaze u privatnoj zbirci tršćanskog kolekcionara Claudija Ernèa, dijelu riječkih razglednica uspio se odrediti autor fotografija. Penco 1906. dolazi sa zadatkom da Rijeku i Sušak fotografira za potrebe tiskanja razglednica. Pripremajući izložbu i proučavajući uvećanja razglednica uočila sam da Penco ipak nije u jednom danu fotografirao Rijeku, kao što se to pogrešno smatralo, već u nekoliko različitih doba godine. Dokazi za to iščitavaju se upravo na razglednicama s njegovim fotografijama, a predstavljaju ih niz detalja u arhitekturi grada vezanih uz povijesne prilike te 1906. godine.

Bio je izniman fotograf koji za sam početak 20. stoljeća impresionira u zahtjevnim kadriranjima poput prikaza gradskih veduta pri čemu dolazi do izražaja njegova fotografska vještina. Od ostalih utvrđenih fotografa izdvojila bih još Károlyja Divalda, čiji se fotografski motivi na razglednicama ističu motivima bliskim prirodi, čak i u urbanim sredinama, što nije čudno s obzirom da je Divald bio specijaliziran za snimanje prirode. Godinama je fotografirao Karpate te je bio prvi fotograf koji je fotografirao unutrašnjost spilja. Imao je vlastitu tiskaru u Budimpešti, specijaliziranu za tisak razglednica, koju su nakon njegove smrti 1897. godine, pod istim imenom vodili njegovi sinovi, također fotografi.

Razglednica je danas pala u zaborav. Potreba za njom pripada samo kolekcionarima, povjesničarima, urbanistima, konzervatorima, kartofilima, fotografima i svima onima koji vole zaviriti u prošlost. U vrtlogu ekspanzije društvenih mreža izgubljena je navika njezina slanja, ali s istraživačkog i dokumentarnog aspekta stara je razglednica dobila novu, nezamjenjivu vrijednost – zaključuje Lazanja Dušević.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka