Dušan Makavejev

Odlazak agitatora i slobodnog radikala: Ostali smo bez jednog od najvažnijih filmaša

Dragan Rubeša

U prestižnoj Criterion Collection, koja obuhvaća seminalne radove Dušana Makavejeva, autor je nazvan »slobodnim radikalom filma«. A autor je to čiji se opus može sublimirati onim famoznim: »Drugovi, jebite se rado«, koji na balkonu izgovara Milena Dravić u filmu »W.R. Misterije organizma«



Kino klub je bio jedna posebna operacija. Bili smo kao filmske životinje stalno zajedno kad god smo mogli i uvijek je bilo teško, jer nismo znali kako da uđemo u profesionalni film. I počeli smo tako što su bile neke tajne projekcije i nitko nije mogao ući osim filmskih profesionalaca. Onda smo sačekivali utorkom i petkom u 10 kamionet koji dolazi s filmovima i svako uzima dvije role filma – kazao je Makavejev, taj možda naj(od)važniji filmski agitator s »ovih prostora«. U prestižnoj Criterion Collection, koja obuhvaća njegove seminalne radove, nazvan je »slobodnim radikalom filma«. Autor čiji se opus može sublimirati onim famoznim: »Drugovi, jebite se rado«, koji na balkonu izgovara Milena Dravić u filmu »W.R. Misterije organizma«.


U ranim amaterskim filmovima snimao je Makavejev i priče s nevidljivim likovima kojima je na lice navukao najlon čarapu. Radio je i filmove s titlovima na esperantu, ali i filmove s vampirima, poput »Pečata« s Jovanom Ćirilovom, koji Slobodan Šijan smatra jednim od prvih jugoslavenskih vampirskih filmova. Bila je to Ćirilova prva i posljednja filmska uloga, iako je on odbio autorovu ideju »da bude nag«.


Crni val


Želimir Žilnik upoznao je Makavejeva u njegovim cirkuskim kolima ispod beogradske pivovare u kojima je živio »neko vreme«. Poslije će u »Paradi« snimiti jednu djevojku kako se omotala jugoslavenskom zastavom, »umjetnika« koji slika portret Rankovića, muškarca koji na ramenu nosi ovcu i jednog drugog muškaraca koji po cesti vuče zaklano prase (»Narod se veseli, a ovi marširaju«). Zvono odbrojava dolazak Tita. Na fasadi se kočopere likovi Marxa, Engelesa i Lenjina, uz parolu: »Samo jedinstveni izgradit ćemo socijalizam«.




Prvi Makov dugometražni film »Čovek nije tica« započinje cirkuskom scenom hipnotizranja raje koja u transu gleda tigrove i zmije. Bio je to film koji je praktički označio početak »crnog talasa«, s famoznim platnom »Četiri radničke ruke« (scena je snimljena u borskom kinu). Potom će udarnik Slobodan Aligrudić u »Ljubavnom slučaju ili tragedija službenice PTT« kruhom pogoditi Evu Ras, koja je »bila odjevena samo u svoju ljepotu«, kako glumica kasnije opisuje svoj lik. Nije doduše bilo lako namamiti crnog mačka na Evinu stražnjicu (»Mak se namjestio ispod kreveta i sirovim pilećim nogama i kuhanim viršlama mami mačke. Bilo ih je četiri, ali tek se četvrta smirila, jer su joj sipali rakiju u mleko«).


Seks i gerila


U footage komadu »Nevinost bez zaštite«, burnom poput vremena u kojem je snimljen, lik bravara Dragoljuba Aleksića, tog akrobata »Nove Srbije« generala Nedića, koji izaziva one koji vjeruju da je »sve ovo trik«, transformiran je u totalnu eksploziju pop arta. Taj famozni footage postaje »jelka« koju je autor okitio »raznim materijalima«, promovirajući famozni montažni »srpski rez« (Serbian cutting). Nije ni čudo da su autorove ready-made intervencije zaludile Warhola koji je Makavejeva u »Tvornici« dočekao kao njena najvećeg udarnika, za što je prvenstveno zaslužan autorov komad »W.R. Misterije organizma«, čija je ideja bila načeta još tijekom njegova studija psihologije, kad se Makavejev zainteresirao za radove Willhelma Reicha.


Jugoslavenski segment priče uključuje dvije slobodoumne cimerice (Milena Dravić i Jagoda Kaloper) i sovjetskog umjetničkog klizača Vladimira Iljića (Ivica Vidović), čiji se seks izmjenjuje s gerilskim akcijama newyorškog anarhista Tulija Kupferberga i transvestitom Jackie Curtis. Motto filma je reichovska ideja da svako zaslužuje vrhunski orgazam. A penis u erekciji Jima Buckleya, urednika porno magazina Screw, kojem je jukstaponiran footage Staljina koji govori da je prva faza komunizma uspješno okončana, pokušava reći nešto o dobrom starom odnosu seksa i moći.


Cijena koju je Makavejev platio tim filmom bila je dosta visoka, jer u Jugoslaviji više nije snimao sve do »Manifesta«, iako na Zapad nije došao kao mučenik komunizma. Bio je to i film čija je cenzorska komisija najavila vremena u kojima je bilo »mnogo gadno«. Vremena i ljude kojima autorovi komadi tek mogu poručiti – narodi, jebite se rado. Vremena u kojima će Makavejev natjerati sovjetskog oficira Svetozara Cvetkovića da se popne na Lenjinov spomenik u Istočnom Berlinu kako ga ne bi srušili. Goodbye, Lenjin. Goodbye, Mak.