Foto M. Gracin
Podijelili smo rad u tri faze od po četiri mjeseca, dakle, sve bi trebalo biti gotovo za godinu dana. U prvoj fazi radila bi se konzervatorska studija i prijedlog prezentacije zidina i bedema, sljedeća bi bio parter, a posljednja Kula. Crekvina bi došla kao dodata
Na zahtjev Grada Kastva, Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba pokrenuo je istraživanje trenutno najzanimljivijih, a neistraženih dijelova grada, što bi u konačnici trebalo rezultirati projektima koji će Kastav staviti na kartu uređenih srednjovjekovnih urbanih gradića. Gradonačenik, Ivica Lukanović, kaže kako je to dio strategije njegove uprave, a kojom će najatraktivniji lokaliteti urbane jezgre biti stavljeni u turističku ili muzejsko-galerijsku funkciju, a na tom putu konkurirati na natječaje europskih fondova koji pomažu ovakve projekte.
Radi se o sveobuhvatnom istraživanju koje je potrebno provesti na najstručniji način, a gradska uprava je u tu svrhu spremna ponuditi Institutu i ured, iz kojeg će djelovati konzervatori, arheolozi i stručne osobe koje se bave istraživanjem. Vrlo izvjesna pretpostavka je da će tijekom istraživanja nastajati zanimljive znanstvene zabilješke, pa i svojevrsna otkrića, što je pak građa koju bi trebalo uvrstiti u Zbornik Kastavštine – izdanje koje se bavi znanstvenom publicistikom ovoga kraja.
Umjetnička baština
Na terenu, lokalitetima grada, zatekli smo Milana Pelca, ravnatelja Instituta za povijest umjetnosti, s kojim smo porazgovarali o budućim projektima na kojima su angažirani stručnjaci njegova Instituta.
Koliko su učestali ovakvi zahtjevi županija i gradova prema Institutu za povijest umjetnosti?
– Svake godine radimo nekoliko konzervatorskih studija s prijedlozima i rješenjima za korištenje u budućnosti. Imamo velika iskustva u tim poslovima – izradili smo stotinjak konzervatorskih studija pojedinih objekata – crkava, dvoraca, gradskih jezgri, urbanih cjelina – od kada Institut postoji, od početka 60-tih godina, stalno radimo na konzervatorskim studijama, to je dio djelatnosti našeg Instituta. Primjerice, upravo smo ove godine završili studiju partera stare osječke Tvrđe.
Što vas čeka u Kastvu?
– Kastav nas zanima kao urbana jezgra u povijesnom totalitetu – kao stari, srednjovjekovni ali i novovjeki, moderni grad, u svim svojim povijesnim slojevima. Rad smo podijelili na etape u kojima ćemo se sustavno baviti umjetničkom baštinom Kastva.
Vincentova kula
Za sada postoje tri prijedloga za istraživanje – jedan se odnosi na bedeme i kule Kastva, dakle radilo bi se o istraživanju koje bi u povijesnom slijedu nastojalo prikazati, analizirati sve ono što je karakteristika obrambenog sustava grada – kako se on razvijao, mijenjao, kako je degradiran u određenim razdobljima osobito novije povijesti – a naše istraživanje na kraju treba rezultirati prijedlogom za revitalizaciju i daljnje eventualno korištenje tog dijela povijesne, spomeničke baštine Kastva.
U posebnom nam je fokusu kula u vlasništvu grada koja je građevinski sanirana, ali nije konzervatorski istražena. Želimo vidjeti kakva je bila njezina povijesna sudbina, a u dogovoru s gradom i predložiti njezinu suvremenu uporabu koja bi se uklopila u planove grada, turističku ponudu na razini života sadašnjeg Kastva. Tu bi se mogla prirediti prezentacija nekih aspekata kulturne baštine, a posebno onih koji su povezani s fenomenom koji je naš kolega Željko Bistrović nazvao »Kastavska slikarska škola«. Tu mislim ponajprije na dvojicu kasnosrednjovjekovnih slikara Vincenta i Ivana iz Kastva – obojica su ostavili važan trag u povijesti kasnogotičkog slikarstva u Istri: Vincent u Bermu, a Ivan u Hrastovlju (koje je danas u slovenskom dijelu Istre). Htjeli bismo u toj kuli evocirati najvažnije aspekte tog slikarstva, a postoje i drugi momenti iz povijesti Kastva, ali i cijelog liburnijskog područja koji bi se tu uključili.
Valvasor o Kastvu
Primjerice, ja sam se osobno počeo baviti opisima i prikazima liburnijskih gradića u djelu slovenskog (kranjskog) pisca i povjesničara Johanna (Janeza) Weicharda (Vajkarda) Valvasora.
Njegova znamenita knjiga »Slava vojvodine Kranjske«, objavljena na njemačkom 1689. donosi opise i vedute gradića, a najviše pažnje posvećuje upravo Kastvu – čak desetak stranica s vedutom koju je vjerojatno radio neki njegov suradnik uz njegovo sudjelovanje.
Čini se ipak da su ulice i prilazi gradu u najgorem stanju, tu se desetljećima radilo što god je kome odgovaralo, po čemu Kastav nije nimalo poseban slučaj. U Europi su ovakvi gradići zaštićeni od intervencija, kako na fasadama i krovištima, tako i na podnom dijelu – ulicama i prilazima.
– Ono što je od prvorazredne važnosti za grad je tzv. »parter« – prizemni dio grada koji je u vrlo kaotičnom stanju. Tu bi također trebalo napraviti analizu postojećeg stanja i predložiti kako bi se taj fizički dio po kojem hodamo, a koji je iznimno značajan i u materijalnom, i u estetskom smislu, doveo u adekvatno stanje. Želja je da se parter grada ujednači, da se osmisli dizajn koji će odgovarati povijesnom profilu središnje jezgre Kastva, a to bi bila prilika da se istovremeno provede i rekonstrukcija infrastrukture, vodovoda, kanalizacije i slično. U takvim poslovima imamo mnogo iskustva i smatram da Institut u tom smislu može ponuditi svoje znanje. Velika bi stvar bila kad bi se Kastav mogao – nakon tih naših analiza – uključiti, to jest konkurirati za europske fondove čijim bi sredstvima mogao istodobno riješiti infrastrukturne probleme, pridonijeti boljem izgledu grada i njegovoj recepciji, ali i ugodnijem življenju.
Crekvina
Kao dodatak, postoji veliko zanimanje Instituta za enigmu Crekvine. To je gotovo unikatan objekt u hrvatskoj povijesti sakralne arhitekture – velika crkva na malom prostoru – a ne zna se uopće kako je nastala, nepoznata je njena povijest gradnje – tko je bio naručitelj, a tko izvršitelj. Sve bi te nepoznanice trebalo istražiti, na licu mjesta terenskim provjerama i arheološkim iskopavanjem, a onda i arhivskim istraživanjem. Budući da se smatra da je crkva nastala zahvaljujući isusovcima, ideja kolegice Katarine Horvat Levaj jest da se ode u Rim, jer u tamošnjem Arhivu sigurno postoje dokumenti koji o tome govore – isusovački red je bio vrlo strogo ustrojen i za sve što se radilo tražila se dozvola, sve je prolazilo rigorozne kontrole njihove središnjice. Ako Crekvinu nisu gradili isusovci, onda tu mogućnost treba otkloniti i usmjeriti istraživanja prema nekom drugom naručitelju. Crekvina je zaista jedinstven objekt, ne samo u Hrvatskoj već i u okruženju.
Umjetnička topografija
Koliko bi trajala izrada projekata Instituta za povijest umjetnosti?
– Podijelili smo rad u tri faze od po četiri mjeseca, dakle, sve bi trebalo biti gotovo za godinu dana. U prvoj fazi radila bi se konzervatorska studija i prijedlog prezentacije zidina i bedema, sljedeća bi bio parter, a posljednja Kula. Crekvina bi došla kao dodatak. Međutim, budući da je liburnijski kraj iznimno zanimljiv a nedovoljno istražen, smatramo da bismo mogli dalje raditi na nekoj vrsti umjetničke topografije – obrade umjetničke baštine na području Liburnije, gdje bi se sustavno obradilo lokalitete, grad po grad sa svim spomenicima i najvažnijim umjetničkim inventarom. Kastav bi mogao biti središte iz kojeg bismo radili na tom projektu, jer tu imamo izvrsne uvjete – infrastrukturu za smještaj i naklonost gradonačelnika koji podržava ovako sustavno istraživanje. Tako bi nastala dokumentacijska baza o umjetničkoj baštini ovog područja, a naravno, naša je želja da se objavi i jedna ili više monografija o umjetničkoj i kulturnoj baštini Liburnije.
Uključujete li u svoja istraživanja i lokalne stručne snage?
– Svakako ćemo se konzultirati i surađivati s kolegama iz Konzervatorskog zavoda u Rijeci, oslonit ćemo se na njihova prethodna istraživanja, ali ih namjeravamo produbiti u ovim područjima koja su nama osobiti predmet interesa. Dakako, surađivat ćemo i s kolegama na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci, s kojima već imamo mnoge kontakte i neke započete ali nedovršene planove u vezi s Liburnijom.
U planu za suradnju je i izdavanje Zbornika Kastavštine – to izdanje ima tradiciju, koju treba nastaviti. Od sljedeće godine nastavilo bi se s njegovim objavljivanjem, s time da bi ona naša istraživanja koja bi donijela znanstvene rezultate bila najprije objavljena u Zborniku – bio bi to naš doprinos prezentaciji kulturne baštine Kastva i Kastavštine u znanstvenoj i stručnoj publicistici.
