Andre Rieu, kralj valcera, planetarno poznati virtuoz na violini i dirigent Johann Strauss Orchestra, jedna od najvećih svjetskih glazbenih senzacija koja puni sve prostore u kojima nastupa, 19. svibnja održat će koncert u zagrebačkoj Areni. Na koncertima ne izvodi samo kompozicije Johanna Straussa. Tijekom nastupa uz mnogo humora i svirke njegovih vrhunskih solista čuju se ne samo romantični valceri, već i glazbene teme iz filmskih klasika, opera i opereta, te obrade tradicionalnih pjesama.

Rieuova karizma, strast i živost čine svaki njegov nastup jedinstvenim iskustvom. Od osnivanja do danas, njegov Johann Strauss Orchestra, koji ove godine slavi 30. obljetnicu postojanja, postao je najveći privatni orkestar na svijetu i pokrenuo svojevrsnu svjetsku renesansu valcera. Također, brojke iza Rieua više su no impresivne: 40 milijuna prodanih albuma, nastupi koje godišnje pogleda čak 600 tisuća obožavatelja, te osvajanje vrha Billboardove liste zarade od turneja 2013. godine, kada je uz Madonnu i U2, iza sebe ostavio čak Justina Biebera.

Okruženi glazbom

Počeli ste svirati violinu s pet godina. Zašto baš violinu, a ne neki drugi intrument?

– Moja majka je izabrala violinu za mene i bila je u pravu. Mislim da je violina najromantičniji instrument na svijetu.

Što ste slušali u vrijeme odrastanja?

– Samo ozbiljnu glazbu. Mahler, Bach, Beethoven. Moji roditelji su bili vrlo strogi i nisu nam dopuštali slušanje ničeg drugog. Mnogo kasnije sam čuo o Rolling Stonesima i Beatlesima. Nije nam bilo dozvoljeno da kod kuće sviramo njihove pjesme.

Tko vas je inspirirao da popularizirate klasičnu glazbu? Kako je sve to počelo?

– Klasična glazba je oduvijek bila popularna među običnim ljudima. Ljudi su po ulicama Beča u 18. stoljeću pjevušili prve Mozartove melodije sve dok ga nije prisvojila elita. Prva osoba koja me inspirirala bila je moja žena Marjorie. Moj očuh je bio Židov i pobjegao je iz Berlina 1933. godine. Jedino što je mogao uzeti sa sobom bila je njegova zbirka zapisa o laganoj muzici i operetama iz 20-ih i 30-ih godina. Kada sam se oženio s Marjorie, ona me je uvela u tu predivnu glazbu koja je postala osnova mog repertoara kada sam osnovao svoj prvi mali ansambl. Kasnije sam želio svirati glazbu Johanna Straussa, ali za to je potreban veći orkestar. Sada nas je čak 60 na pozornici i moj Johann Strauss Orchestra je najveći privatni orkestar na svijetu.

Moj Stradivarius

Možete li mi reći nešto više o vašoj Stradivarius violini?

– Moj Stradivarius je iz 1732. godine i jedan od posljednjih instrumenata koje je Stradivarius izradio za sebe. Kada instrument postane dostupan za nabavu, violiniste koji su u stanju platiti za njega kontaktiraju različiti ljudi, glasina ide brzo okolo, vjerujte mi. Tako je i vijest o toj violini došla do mene. Koristio sam i jednu Stradivarius violinu iz 1687. godine, ali je bila premala za mene. Sada je koristi jedna djevojka iz Koreje. Ova violina koju sad imam ima vrlo strastven i topao zvuk. To što mogu svirati na tako značajnom povijesnom instumentu čini me jako sretnim i ponosnim. Imam nekoliko violina, ali Stradivariusova violina je moja miljenica.

Zašto toliko volite svirati melodije Johanna Straussa? Što je Johann Strauss za vas?

– On je moj omiljeni skladatelj, on je jedini pravi kralj valcera. Imao je pet orkestara, možete li to zamisliti? Straussova glazba je jednostavno božanstvena. On je jedini mogao rasplesati cijeli svijet.

Bogati ste i mogli biste živjeti bilo gdje u svijetu, ali živite u relativno malom Maastrichtu. Zašto je Maastricht tako poseban za vas?

– Zašto? Rođen sam u Maastrichtu, uvijek sam živio ovdje i uvijek ću živjeti ovdje. Ja nikada ne bih mogao živjeti u megagradovima kao što su London, Pariz ili New York. Tamo je sve preužurbano, preglasno i pola života provedete u prometnim zastojima. Maastricht je mali, miran i vrlo romantičan grad u Nizozemskoj sa samo 120 tisuća stanovnika. Po svemu savršeno mjesto za život!

Rekli ste da je valcer posebna vrsta kompozicije. Zašto?

– Čuo sam prvi valcer kada sam imao oko pet godina. Moj otac, koji je bio glazbeni direktor Limburg Symphony, volio je svirati »Na lijepom plavom Dunavu« za bis. Odjednom bi se atmosfera u dvorani promijenila. Ljudi bi se ozarili, postali veseli. Vidio sam radost i sreću u njihovim očima, na njihovim licima. Iako dijete, odmah sam shvatio da ta vrsta glazbe ima moć da ljude čini veselim i i sretnim. Radosna je, melankolična i romantična u isto vrijeme.

Koncerti na otvorenom

Postoji li nešto iz vaše karijere što posebno volite? Možete li mi reći i zašto?

– Najviše volim velike koncerte na otvorenom, posebno koncerte na trgu Vrijthof u Maastrichtu i dvorca Schonbrunn u Beču. Vrijthof volim jer je prekrasan srednjovjekovni trg i uvijek sam sretan kad tamo nastupam i jer je u mom rodnom gradu. Svake godine u srpnju tamo sviramo osam koncerata pred oko 80 tisuća ljudi. Naš nastup ispred dvorca Schonbrunn u Beču bio je jedan od najupečatljivijih u mom životu. To je bio moj najsavršeniji i najromantičniji nastup s plesačima, konjima, kočijama, fontanama. Nešto jednostavno čarobno, magično i neponovljivo.

Što čini dobar show? Koji su najvažniji sastojci?

– Komunikacija i emocije su tajna svega, baš kao i naša zabava na pozornici, a važno je da je sve to neglumljeno, da dolazi iz naših srca. Ne postoji ništa lažno u našim nastupima. Naša radost i veselje na pozornici su stvarni. Volim razgovarati s publikom, nasmijavati ih, pjevati i plesati s njima. Moji koncerti su jedini u klasičnoj glazbi na kojima ljudi mogu pjevati i plesati u prolazima među redovima. Svake večeri na koncertima vidim toliko sretnih lica ispred mene. To je fantastično, to me cijelog ispunja.

Kako se opuštate?

– Provodeći vrijeme u mom vrtu igrajući se s unucima.

Primijetio sam da je ples važan dio vaših nastupa, kao i da plešete vrlo dobro. Zašto ste ugradili ples u vaše nastupe?

– Da bih mogao plesati i da ljudi u publici mogu plesati. Valceri su napisani za ples zar ne?!