Riječki filharmoničari nastupili su u komornom izdanju i, uz goste, pred punim gledalištem nadahnuto izveli djela autora 20. stoljeća – Gustava Mahlera, Franka Martina i Richarda Straussa
Simfonijski koncerti Riječke filharmonije redovito nas ugodno iznenade ne samo interpretativnom komponentom, već i zanimljivim i maštovitim odabirom programa. O tome svjedoči i najnoviji koncert ovog riječkog reprezentativnog reproduktivnog tijela kojemu možemo zahvaliti na prvorazrednom glazbenom događaju.
Za potrebe preksinoćnjeg programa s djelima Gustava Mahlera, Franka Martina i Richarda Straussa Riječka filharmonija nastupila je u komornomm izdanju.
U kontekstu programa koncerta valja navesti nekoliko činjenica o događajima koji su diktirali glazbena zbivanja na kraju 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća.
Potkraj 19. stoljeća s glazbene scene nestaju Wagner, Liszt, Bruckner i Brahms, skladatelji koji su određivali glazbene pravce i izvršili presudan utjecaj na razvoj europske glazbe toga doba. U tom razdoblju svojevrsnog obračuna s epohom glazbene romantike u Europi se pojavljuje više zanimljivih glazbenika koji postaju novi uzori.
U tu grupu spada četvorka – G. Mahler, M. Reger, R. Strauss i H. Wolf – a među njima istaknuto mjesto zauzima austrijski skladatelj i čuveni dirigent Gustav Mahler, kome je bio posvećen riječki koncert u povodu 100. obljetnice skladateljeve smrti (1860-1911).
Superiorna interpretacija
Mahlerov bogati opus sadrži simfonijske, vokalne i komorne skladbe, a najpoznatije njegovo djelo je opsežna vokalno-instrumentalna kompozicija »Das Lied von der Erde« (Pjesma o zemlji) iz 1911., skladana na stihove iz starokineske poezije prevedene na njemački jezik. Jedan od popularnijih Mahlerovih cikličnih djela je prvi ciklus solo pjesame »Lieder eines fahrenden Gesellen« (Pjesme putujućeg djetića ili Pjesme suputnika).
To djelo za »dublji ženski glas i glasovir«, te kasnije priređeno i za komorni orkestar, na vlastite tekstove, inspirirano je nesretnom ljubavlju sa sopranisticom Johannom Richter.
Solistica, mezzosopranistica Kristina Kolar svojim je pristupom, čistim i sonornim glasom, tehnički dotjerano, profinjenom muzikalnošću i logičnom frazom, snažno naglasila značajke ovih kompleksnih i izvedbeno teških popijevki. Kolar je svojim glasom i interpretacijom potpuno zaokupila publiku koja je u posvemašnjoj koncentraciji pratila izvedbu.
Odlični puhači
Komorni instrumentalni sastav važan je suradnik i sudionik u kreiranju umjetničkog dojma ciklusa. Pod ravnanjem Nade Matošević, dirigentice velike koncentracije i energije jasno izgrađene umjetničke glazbene individualnosti, ponuđena je duboko proživljena kreacija.
Istaknuti švicarski skladatelj Frank Martin (1890-1974) u glazbenom je svijetu veliku pažnju izazvao krajem Drugog svjetskog rata oratorijem s proturatnom tematikom »Mir svijetu«. Na sceni riječkoj kazališta izveden je pak Koncert za sedam puhačkih instrumenata, timpane, udaraljke i gudački orkestar. Izgradivši osobni izražajni stil, autor se potvrdio kao majstor u korištenju specifičnih kromatskh pomaka i ritmičkoj živosti, te je djelo na praizvedbi (1949) odmah doživjelo uspjeh.
Ovacije gledališta
Richard Strauss (1864-1949) jedna je od najosebujnijih pojava u njemačkoj glazbi prve polovice 20. stoljeća. Bio je briljantan simfoničar i skladatelj operne glazbe, a njegova orkestralna suita »Građanin plemić« op. 60, kojom je zaokružena ova iznimna riječka simfonijska večer, odlikuje se originalnom prpošnošću, vedrinom i rafiniranim glazbenim humorom, po čemu je Strauss inače bio prepoznatljiv.
U »Građaninu plemiću« koji je nastao prema Molliereovu predlošku, Strauss sjajnom orkestracijom i koloritom i efektnim ritmičkim pokretima u korištenju pojedninih glazbala, živopisno dočarava umišljenog plemića.
Nastupivši uz reduciranu Riječku filharmoniju, solist u pojedinim stavcima suite riječki violinist Marco Graziani svojom je interpretacijom i ovaj je put potvrdio neosporne interpretativne mogućnosti. Izvedba se odvijala pod pedantnim i sigurnim vodstvom maestre Nade Matošević, koja je u svakom trenutku pokazivala dovoljno senzibiliteta u pulsiranju raznolikih složenih glazbenih elemenata u zahtjevnoj partituri.